Intervju

Srbija pod hitno mora početi s procesom prilagođavanja na klimatske promjene

Zima koja je na izmaku najtoplija je zima u Srbiji otkako postoje mjerenja. Ista situacija je zabilježena i za jesen i cijelu prošlu godinu u našoj državi, a u svijetu je 2023. proglašena najtoplijom godinom posljednjih 100.000 godina. U narednih tridesetak godina svjedočit ćemo i globalnom zagrijavanju od najmanje jednog stupnja – sve su to činjenice koje nam iznosi redoviti profesor na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu Vladimir Đurđević.

Ako Pariški sporazum ne bude ispunjen, prof. Đurđević kaže da će se situacija još pogoršati – toplinski valovi bit će udvostručeni kao i suše, imat ćemo intenzivnije nepogode i razornije oluje. Zbog toga prof. Đurđević upozorava kako se što prije treba započeti s realizacijom, prošle godine usvojenog u Srbiji, programa prilagođavanja na klimatske promjene.

Prof. Đurđević višestruko je nagrađivani znanstvenik, a njegovo područje istraživanja je numeričko modeliranje klime, analiza klimatskih podataka, analiza utjecaja, procjena rizika i ranjivosti i analiza prilagođavanja na klimatske promjene.

Bio je gostujući istraživač u NOAA (USA), CMCC (IT), IST (PT) i ICOD (MT). Aktivno je sudjelovao u međunarodnim i nacionalnim istraživačkim projektima financiranim od strane EU-H2020, EU-FP, IPA, JRC, Creative Europe, GEF, GCF, WB, WMO, IOC-UNESCO, MSTDI-RS i SF-RS. Trenutno vodi projekt EXTREMES koji financira Fond za znanost Republike Srbije. Suosnivač je inicijative Green Art Incubator (greenartincubator.org) i suradnik na portalu Klima101 (klima101.rs).

Objavio je preko pedeset radova u međunarodnim znanstvenim časopisima iz područja atmosferskih znanosti i klimatologije. Kao ekspert, pridonio je izradi nacionalnih izvješća o klimatskim promjenama za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Brazil. Pored svoje akademske karijere, održao je i seriju javnih predavanja o klimatskim promjenama.

Kako komentirate zimu koja je na izmaku? Je li ikad zabilježena toplija i s manje snježnog pokrivača?

Kao mali uvod samo da napomenem da u klimatologiji, za razliku od astronomskih godišnjih doba, zima traje od početka prosinca do kraja veljače, pa je u tom smislu za klimatologe ovogodišnja zima završena 29. veljače. Kada pogledamo podatke za zimu 2023./24., odnosno zimu koja je za nama, ona će biti najtoplija zima u Srbiji otkada postoje mjerenja, a u slučaju Beograda to je od 1888. Kada je snijeg u pitanju, ove zime je snijega u odnosu na naša očekivanja iz prošlosti bilo primjetno manje, tako da će ova zima ostati upamćena kao zima sa značajno manje snijega od nekih višegodišnjih prosječnih vrijednosti. Ipak »rekorder« će ostati zima 2019./20. kada je snijeg pao tek 27. veljače 2020., a onda ga je bilo ponovno te godine tek u ožujku, ali samo dva dana. Gledano kroz duže vremenske nizove, vrlo se jasno uočava trend da zime postaju blaže, a da snijega ima manje i u smislu akumuliranih vrijednosti i u smislu da se on kraće zadržava na površini, odnosno da i kada padne, snijeg se brzo istopi. U tom smislu ova zima je samo potvrda ovih dugogodišnjih trendova.

S obzirom na to da Vaša struka proteklu godinu naziva godinom ekstrema, koji ekstremi su zabilježeni u Srbiji tijekom 2023.?

Tijekom prethodne godine zaista je bilo mnogo različitih vremenskih i klimatskih ekstrema. Kako smo već spomenuli temperature i rekordno toplu zimu, recimo za početak da je jesen 2023. također bila najtoplija jesen otkada postoje mjerenja, a i godina u cjelini koja je za nama je bila najtoplija godina otkad postoje mjerenja u Srbiji. Na ovo bih još eventualno dodao da 2023. nije bila samo najtoplija godina u Srbiji otkad postoje mjerenja nego i globalno, odnosno kada se pogleda niz prosječnih globalnih temperatura, 2023. je najtoplija godina ikada, i kada se usporedi s nekim posrednim podacima koliko su globalne temperature iznosile prije instrumentalnih mjerenja, vjerojatno je 2023. najtoplija godina u posljednjih oko 100.000 godina. U Srbiji su također tijekom prošle godine na mnogim meteorološkim stanicama oboreni rekordi za najmanji broj dana s mrazom. Također, zabilježen je i rekordno mali broj ledenih dana, odnosno dana tijekom kojih temperatura nije bila u plusu. Sve ovo dodatno ukazuje da zime kod nas gube »oštrinu« koju su imale nekada. Osim temperaturnih rekorda, bit će zapamćena i razdoblja s poplavama tijekom svibnja i lipnja kada je zabilježeno plavljenje u 82 općine, dok je u 56 proglašena izvanredna situacija. Tijekom ovog razdoblja imali smo i slike rušenja mostova na nekoliko lokacija. I na kraju, siguran sam da će svi zapamtiti super-ćelijsku oluju iz srpnja, a kao primjer njene razornosti navest ću samo činjenicu da je za sat vremena na Fruškoj gori oluja oborila stabala koliko se u ovom nacionalnom parku tijekom godine posiječe kroz program održavanja šuma. Jednostavno, nalazimo se u procesu globalnog zagrijavanja, koje je posljedica ljudskih aktivnosti, a topliji planet sa sobom donosi više ekstremnog vremena i klimatskih anomalija pa je tako prethodna godina bila i više nego dobar primjer ove činjenice.

Prošlogodišnji el niño otvorio je mogućnost da ova godina bude najtoplija godina do sada. Postoje li i dalje opravdane sumnje za to? Zašto?

El niño je fenomen koji nastaje kao posljedica posebne interakcije atmosfere i oceana u tropskom Pacifiku, i u godinama kada se dogodi dolazi do »razlijevanja« (širenja) tople vode na površini oceana od obala Azije k obalama Amerike koje traje mjesecima. Kao rezultat ovoga procesa cijeli planet bude malo topliji u odnosu na situaciju da se nije dogodio. Vrhunac transfera toplote iz oceana u atmosferu, odnosno vrhunac el niña se događa krajem jedne, a početkom naredne kalendarske godine. S obzirom na to da je posljednji el niño počeo u lipnju prošle godine i da je tijekom siječnja ove godine ušao u kulminaciju, očekuje se i da će zbog ovog odgođenog efekta 2024. biti globalno toplija od 2023. Trenutno su šanse nešto veće od 50 % da se ovo zaista i dogodi.

Kako ovaj fenomen koji se formira u Pacifiku može utjecati na klimu cijele Zemlje?

Prosječna situacija u tropskom Pacifiku je da pasati pušu od obala Amerike prema Aziji. Ovi vjetrovi polako potiskuju i vodu na površini oceana prema Aziji, i na tom putu ona ima dovoljno vremena da se »dobro ugrije«, tako da se pored obala Azije formira područje u kojem je voda na površini oceana značajno toplija od vode uz obale Amerike. Svakih četiri do sedam godina dogodi se da pasati stanu i topla voda se iz područja blizu azijske obale počne »razlijevati« prema Americi, onemogućavajući ponovno uspostavljanje pasata. Ovo »razlijevanje« tople vode znači da će velika količina toplote iz oceana biti u stvari prenesena u atmosferu. Kako se ovo događa na površini ekvivalentnoj nekoliko površina Europe, ova »oceanska grijalica« ne zagrije samo područja u blizini tropskog Pacifika nego cijeli planet. Međutim, treba napomenuti da u godinama kada se dogodi el niño, on doprinese da planet bude topliji za najviše 0,2° C nego što bi inače bio. Tako ako znamo da je rekordno topla 2023. bila za oko 1,5° C toplija u odnosu na kraj devetnaestog stoljeća, el niño je samo malo pridonio ovoj anomaliji, najveći dio anomalije ipak je posljedica globalnog zagrijavanja.

Očito je da se u Srbiji, kao i u ostatku svijeta, mijenja klima. Što nas očekuje u budućnosti? U kojim godišnjim dobima će te promjene biti najizraženije i u kojim područjima države?

U narednih tridesetak godina sigurno ćemo svjedočiti globalnom zagrijavanju od najmanje jednog stupnja, upravo isto onoliko koliko se Zemlja zagrijala od kraja 19. stoljeća do danas, odnosno posljednjih sto i nešto godina. Samo iz ove činjenice jasno je da će u narednih nekoliko desetljeća zagrijavanje i promjene s njim biti rapidnije i još uočljivije. Ako Pariški sporazum bude ispunjen, a to podrazumijeva napuštanje ugljena, nafte i plina kao energenata, proces zagrijavanja bi trebao biti zaustavljen sredinom ovog stoljeća. Ako sporazum ne bude ispunjen, u drugoj polovici ovog stoljeća svjedočit ćemo i dodatnom zagrijavanju. Što se tiče naših prostora ovakav razvoj situacije znači da ćemo u narednih nekoliko desetljeća svjedočiti svemu onome što je postalo jasno tijekom proteklih nekoliko desetljeća, samo još učestalije i intenzivnije. To znači da će toplotni valovi biti udvostručeni kao i suše, da ćemo imati intenzivnije nepogode i da će buduće oluje biti razornije. Snijega će biti još manje, a zime će postati još blaže. Sve ovo će povećati rizike u smislu otežane poljoprivredne proizvodnje, poplava, šumskih požara i dalje degradacije ekosustava.

Ljeti se često govori o toplinskim valovima. Što oni u stvari znače i kakva je povijest njihovog pojavljivanja na našim prostorima?

Najjednostavnije rečeno, toplinski valovi su razdoblja kontinuirano abnormalno toplog vremena. Inače točna definicija je dosta složenija, a to je otprilike najmanje šest dana s temperaturama koje su u deset posto najviših izmjerenih za određeno doba godine ili viših. Međutim, jednostavniji indikator u slučaju naše regije je da ako imate nekoliko dana s temperaturama oko ili višim od 35° C, to je siguran pokazatelj da smo u toplinskom valu. Toplinski valovi su velika prijetnja za javno zdravlje, a jedna skorašnja studija je pokazala da je tijekom toplinskih valova tijekom ljeta 2022. u Europi bilo za oko 60.000 dodatnih smrti, najviše među starima i kroničnim bolesnicima, koje se ne bi dogodile bez ovog klimatskog hazarda. U prošlosti, sredinom prošlog stoljeća, toplinski valovi su bili veoma rijetki, tek po jedan ili dva u razdoblju od nekoliko godina, danas tijekom ljeta imamo skoro pa redovito tri do četiri toplinska vala.

Kako javnost u Srbiji reagira na klimatske promjene? Jesu li ljudi svjesniji sada ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazimo i ima li manje »klima-skeptika« negoli prije 30 godina kada ste počeli proučavati klimatske promjene?

Danas ljudi jesu svjesniji klimatskih promjena, jer su one ipak toliko očigledne da je teško ignorirati činjenice koje su iskustveno jasne. Međutim, i dalje značajan broj naših sugrađana ne povezuju ove promjene s aktivnostima ljudi, a još manje njih je spremno nešto poduzeti kako bi dali svoj doprinos u smanjenju njihovog uzroka. Postoje mnogi mitovi o klimatskim promjenama koji kruže medijima pa se u tom smislu stvara lažni dojam da u znanstvenoj zajednici postoji neka vrsta polarizacije oko ovog pitanja, što je potpuno suprotno od onoga kako jeste, a to je da kada su klimatske promjene u pitanju, u znanosti postoji jedan od najčvršćih znanstvenih konsenzusa. U tom smislu na umanjenju ove iskrivljene slike u javnosti moraju raditi i mediji i znanstvenici, pa vjerujem da će i ovaj intervju tome barem malo doprinijeti.

Kada biste mogli utjecati na procese donošenja odluka u državi, što je prva stvar koju biste učinili kako bi se smanjio ljudski faktor koji dolazi iz Srbije na zagrijavanje Zemlje?

Pokušao bih dovoljno dobro informirati sve neophodne aktere da napuštanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije nije samo važno da bismo bili ravnopravni sudionici u globalnom naporu da se proces zagrijavanja zaustavi, već zato što ova transformacija može biti razvojna šansa za našu zemlju. Razvoj obnovljivih izvora u našoj zemlji je potpuno zanemareno područje, već više nego ozbiljno zaostajemo u smislu neki globalnih trendova. Druga stvar je da se pod hitno mora početi s procesom prilagođavanja na klimatske promjene, i ne samo prilagođavanja na osmotrene promjene nego i one koje će se sigurno dogoditi u budućnosti. U suprotnom, bez potrebe trpjet ćemo nenadoknadive štete i gubitke koji mogu utjecati i na budući društveni i ekonomski razvoj. Naša vlada je pred kraj prošle godine usvojila program prilagođavanja, ali jedna je stvar usvojiti program a potpuno druga njegova implementacija. U tom smislu zaista je neophodno što prije početi s realizacijom ovog plana.

Kako biste ocijenili našu zemlju u odnosu na ostatak svijeta u borbi s klimatskim promjenama? Smanjuje li se ili povećava emitiranje ugljičnog dioksida iz Srbije u atmosferu?

Emisije Srbije tijekom posljednjih godina niti rastu niti opadaju, a to je posljedica oklijevanja kako ući u proces napuštanja fosilnih goriva, iako svi pokazatelji jasno ukazuju da su benefiti ovog procesa višestruki. U tom smislu, mi bismo mogli ocijeniti da smo u prosjeku, jer to i jeste neka prosječna globalna slika. Mnoge zemlje oklijevaju i nisu sigurne kako ući u ovaj proces. Za to odgovornost snose i razvijene zemlje, koje bi trebale voditi ovaj proces, a koje su također dugo oklijevale i tek posljednjih godina pokazuju da su koraci koje poduzimaju sasvim jasni. Tako na primjer ovih dana je pokazano, prateći posljednje trendove, da Europska unija može smanjiti svoje emisije za čak 90 % do 2040., što je veće smanjenje od planiranih vrijednosti samo prije nekoliko godina. Nažalost, ovakve optimistične vijesti možda dolaze sa zakašnjenjem, ovakav razvoj situacije smo trebali vidjeti prije deset godina kada je usvojen Pariški sporazum, pa u tom smislu i tijekovi u Srbiji bi bili značajno drugačiji danas. Naravno, bilo bi lijepo vidjeti da mi povlačimo neke poteze koji su u korak sa suvremenim trendovima, ili čak u nekom smislu možda i malo prednjače, ali nažalost živimo u zemlji u kojoj kao da smo zauvijek osuđeni na kašnjenje, oklijevanje i nepovjerenje prema svemu što je iole progresivno.

Jeste li optimist kada je u pitanju zaustavljanje trenda porasta koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi?

Nažalost, ne mogu reći da sam optimist, ili bolje rečeno možda sam optimist samo povremeno. Iako se o klimi pregovara već trideset godina, mi tek danas vidimo da globalna akcija dobiva obrise razmjera koje su potrebne. Svih trideset godina pregovaranja globalne emisije su rasle iz godine u godinu, pa je tako bilo i 2023. tijekom koje je emitirano više ugljičnog dioksida nego 2022. Tek kada budemo vidjeli da emisije iz godine u godinu padaju, moći ćemo pričati o nekom blagom optimizmu. Vremenski prozor u kome se treba dogoditi ovaj preokret u trendovima je veoma kratak, tek nekoliko godina, jer u narednom desetljeću trebamo vidjeti smanjenje od oko 50 % da bismo na realnim osnovama pričali da će Pariški sporazum eventualno biti ispunjen. Također, stroži cilj sporazuma, a to je da porast globalne temperature bude zaustavljen na 1,5° C, skoro da je izvjesno neće biti ispunjen, a prema trenutnim projekcijama ova granica će biti prijeđena u narednih desetak godina. Iako nam onda ostaje drugi »blaži cilj«, zaustavljanje temperature na granici od 2° C, i kada je ispunjenje tog cilja u pitanju, kao što sam rekao, nema puno mjesta optimizmu. Jedino što ostavlja prostor da povremeno budem optimist jest činjenica da iskustvo zemalja koje su počele ubrzano napuštati fosilna goriva i prelaziti na obnovljive izvore pokazuje da je ovaj proces izgleda lakši nego što se u prošlosti mislilo, i da u biti najveća prepreka nije bila tehnologija, nego inertnost sustava i interesi velikih kompanija koje su radile u području eksploatacije, prerade i prodaje fosilnih goriva i tehnologija povezanih s ovim procesima. Jednoga dana kada budemo potpuno prešli na obnovljive izvore, mislim da će glavno pitanje biti »je li moguće da smo bili toliko kratkovidi da ovo nismo uradili ranije?«.

Ako se pogleda Vaš životopis, vidi se da ste tijekom svih ovih godina istraživanja klimatskih promjena sudjelovali u brojnim projektima. Koje teme trenutno istražujete?

Istraživačka grupa na Institutu za meteorologiju Fizičkog fakulteta gdje radim prošle godine je dobila projekt na natječaju Fonda za znanost Republike Srbije, na što smo veoma ponosni budući da je konkurencija bila više nego oštra. Projekt se bavi ekstremnim vremenskim i klimatskim događajima u Srbiji njihovom analizom, ali i projekcijama za budućnost. Također, prije nekoliko tjedana je počeo još jedan projekt na fakultetu, koji je posebna vrsta mentorskog programa u okviru kojega dajemo stručnu podršku kolegama iz najrazličitijih istraživačkih grupa, čiji glavni fokus nisu klimatske promjene, ali bismo željeli ove teme integrirati u njihova istraživanja. Tako da smo započeli suradnju s biolozima, kolegama sa Šumarskog i Poljoprivrednog fakulteta, kolegama koji se bave umjetnom inteligencijom, javnim zdravljem, ali i kolegama iz društvenih znanosti, filozofima, politolozima, sociolozima, pravnicima pa čak i lingvistima. Početak projekta ukazuje da će ukrštanje svih ovih znanja dati više nego zanimljive rezultate. Konačno, sudjelujem kao vanjski suradnik i na jednom projektu u Hrvatskoj koji vodi kolegica Ivana Herceg Bulić sa Sveučilišta u Zagrebu, a koji se također bavi klimatskim promjenama, i veoma mi je drago zbog postojanja ove formalne veze s kolegama iz Zagreba s kojima sam prijatelj već dugi niz godina. Za kraj, spomenuo bih i projekt koji realizira inicijativa Green Art Incubator, čiji sam jedan od suosnivača, i koji financira Europska komisija, točnije program Kreativne Europe, a čiji je cilj uvođenje zelenih praksi u rad institucija i projekata u području umjetnosti i kulture.

Intervju vodila: Jelena Dulić Bako