Aktualno
Kako uspostaviti evidenciju o nacionalnoj pripadnosti uposlenih u tijelima javne vlasti?
»Prikupljanje podataka o nacionalnoj pripadnosti državnih uposlenika« bila je tema okruglog stola koji je održan u Palači Srbija u Beogradu u srijedu, 6. ožujka. Kako je rečeno, u Srbiji ne postoji evidencija o broju pripadnika nacionalnih manjina uposlenih u državnim službama. Okrugli stol trebao je odgovoriti na pitanje kako prikupiti te podatke, što je i dio međunarodnih obveza koje je Srbija dužna ispuniti. Kao dobar primjer istaknuta je pokrajinska administracija gdje je 89 posto zaposlenih nacionalno izjašnjeno.
Međunarodne obveze Srbije
Uspostavljanje i vođenje registara u okviru kojih su podaci o nacionalnoj pripadnosti zaposlenih u tijelima javne vlasti nužan su preduvjet unaprjeđenja zaštite i ostvarivanja ustavnih prava pripadnika nacionalnih manjina u Srbiji. Članak 77. Ustava Srbije pripadnicima nacionalnih manjina garantira pravo sudjelovanja u upravljanju javnim poslovima i uspostavlja obvezu da se prilikom upošljavanja u tijela javne vlasti vodi računa o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina shodno nacionalnoj strukturi stanovništva. Međutim, evidencija o pripadnicima nacionalnih manjina u tijelima javne vlasti ne postoji, izuzev AP Vojvodine gdje postoji uspostavljen mehanizam nacionalnog izjašnjavanja.
»Pitanje adekvatne zastupljenosti nacionalnih manjina u javnom sektoru dio je i međunarodnih obveza koje je Srbija preuzela, a koje proistječu i iz dokumenata Ujedinjenih naroda, prije svega Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i dokumenata Vijeća Europe, prije svega Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. Kao država obvezni smo podnositi izvješća o njihovom provođenju. Brojne preporuke odnose se upravo na potrebu uspostave kvalitetnog rješenja ovog pitanja«, kazao je otvarajući skup ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Tomislav Žigmanov.
Jedna od preporuka za Srbiju je da Srbija mora sustavno prikupljati podatke u području ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, uključuju spol, starost, invaliditet, etničko podrijelo i te podatke mora uključiti u svoje sljedeće periodično izvješće.
»Preporuka Komiteta za ljudska prava UN-a je da Srbija treba osigurati prikupljanje podataka i razvijati alate kako bi se omogućilo da država može osigurati uživanje svih prava i ljudskih sloboda, rasnih i nacionalnih manjina i da te podatke iskoristi u svrhu planiranja i evaluacije«, kazao je Žigmanov i dodao da je Srbija dobila više od 10 preporuka u kojima se ukazuje na potrebu vođenja etnosenzitivne statistike i o njima država mora podnositi službena izvješća.
To je usko vezano i za ispunjavanje standarda zaštite nacionalnih manjina u procesu europskih integracija. Žigmanov je podsjetio da se u članku 77. Ustava Srbije pripadnicima nacionalnih manjina garantira pravo sudjelovanja u upravljanju javnim poslovima i uspostavlja obveza da se prilikom upošljavanja u tijelima javne vlasti vodi računa o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina prema nacionalnoj strukturi stanovništva.
»Srbija je strana ugovornica Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe od 2001. godine. Do sada je u procesu monitoringa podnijeto pet državnih izvješća i u svim izvješćima suočavali smo se s problemom da kao država ne raspolažemo s dovoljnim brojem podataka u dijelu zastupljenosti nacionalnih manjina u državnoj i javnoj upravi«, kazao je Žigmanov.
Komitet ministara Vijeća Europe uputio je Srbiji preporuku da što prije uspostavi i stavi u uporabu održiv okvir, zasnovan na ljudskim pravima, održiv okvir za prikupljanje podataka unutar državnih tijela i na osnovu tih podataka da provede konkretne mjere usmjerene ka stvaranju dugoročnog napretka u zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u javnoj upravi. Javna uprava bi trebala odražavati raznolikost društva, pa se ugovornice Okvirne konvencije ohrabruju da otkriju načine unaprjeđivanja zapošljavanja manjina u javnom sektoru, uključujući njihovo zapošljavanje u sudstvu i policiji.
»Osim toga, savjetodavni komitet je istaknuo da su pripadnici pojedinih nacionalnih manjina ukazali na nedovoljnu zastupljenost pripadnika njihove nacionalne manjine, posebno u državnoj upravi na republičkoj razini, odnosno područnim jedinicama na lokalnoj razini. Istraživači su naglasili da je odsustvo praćenja etničke zastupljenosti djelomice posljedica slabo razvijenog pravnog okvira za prikupljanje podataka«, kazao je Žigmanov.
Kako da (ne) može
Setom propisa, a riječ je o nekoliko zakona, predviđeno je da se podatak o nacionalnoj pripadnosti može upisati u evidenciju koja se vodi za zaposlene. S druge strane, propisani su i uvjeti za primjenu afirmativnih mjera pri zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina. Međutim, iz izlaganja predstavnika Republičkog zavoda za statistiku, centralnog registra obveznog socijalnog osiguranja i drugih službi koje vode evidenciju državih uposlenika moglo se čuti da je nacionalna pripadnost subjektivno obilježje, pa se za dublje analize koriste podaci o materinskom jeziku, da pitanje nacionalne pripadnosti, materinskog jezika i vjeroispovijesti spada u takozvana neobvezna obilježja, da po Ustavu izjašnjavanje nacionalne pripadnosti nije obvezno, da će vođenje uposlenika po nacionalnoj pripadnosti biti zahtjevan posao, posebno što građani imaju pravo i mijenjati svoje izjašnjavanje.
Reakcija ministra Žigmanova bila je da se mora ići ka rješenju, da se mora stvarati klima ne da je nečije pravo da se ne izjasni već da se afirmira sloboda izjašnjavanja, da se inzistira na politikama multikulturalnosti, da se stvara ambijent u kome bi negativno targetiranje pojednih nacionalnih zajednica bilo svedeno na minimum, ambijet u kome ne bi bilo mimikrije pripadnika pojedinih nacionalnih manjina.
»Ovo je pitanje kojim se bavimo cijelo desetljeće tražeći modalitet kako na razini države prikupiti podatke o nacionalnoj pripadnosti državnih službenika i svaki puta sa sličnim zaključcima kako je to kompliciran, težak i osjetljiv postupak. Rješenje će biti jednostavno onog trenutka kada, osim Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, i ostali akteri dobar izgovor zamijene zlatnim rješenjem. Za početak, primjer dobre prakse se može prepisati od Hrvatske«, rekla je predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić, koja je na ovom skupu bila jedina predstavnica nacionalnih vijeća nacionalnih manjina.
Vojvođanski primjer
Tanja Soldo iz Službe za upravljanje ljudskim resursima Vlade AP Vojvodine objasnila je na koji način se u tijelima Vlade Vojvodine vodi evidencija o nacionalnoj pripadnosti. Ona je pojasnila da uz obveznu dokumentaciju koja je u personalnom dosijeu svakog uposlenog postoji i baza podataka u elektroničkoj formi u koju se unose podaci prikupljeni iz personalnih dosijea.
»Kadrovska evidencija obuhvaća materinski jezik, jezik na kome je završeno obrazovanje i nacionalnu pripadnost. Podaci se upisuju uz pisanu suglasnost zaposlenog, ali bez obveze izjašnjavanja zaposlenog. Rukovodilac svakog tajništva određuje ovlaštenu osobu, ‘kadrovika’, koja je dužna surađivati sa Službom za kadrovske poslove. Pri zapošljavanju svake osobe popunjava se evidencijski karton koji popunjava ‘kadrovik’, podacima koje je dobio iz javnih i drugih isprava kojima raspolaže. Drugi dio evidencijskog kartona popunjava zaposleni, odnosno podaci se unose na osnovu izjave zaposlenog. Evidencijski karton koji potpisuje i zaposleni i ‘kadrovik’ Službi se mora dostaviti u roku od tri dana«, kazala je Soldo.
Na ovakav način podaci se prikupljaju od 2007. godine. Na kraju prošle godine u pokrajinskim tijelima 89 posto zaposlenih izjasnilo je svoju nacionalnu pripadnost.
Z. V.
