Aktualno

Zaštita manjinskih jezika u praksi

Povodom Međunarodnog dana materinskog jezika, 21. veljače, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog podsjetilo je kako je njegovanje i čuvanje materinskog jezika, kako većinskog naroda, tako i jezika nacionalnih manjina, od izuzetne važnosti za identitet svakog pojedinca, te da je obveza države osigurati sve pretpostavke da se ovaj proklamirani cilj u praksi i ostvaruje.

Kako se navodi, s tom idejom Srbija je 2006. godine ratificirala Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima Vijeća Europe, čime je pokazala želju pridonijeti zaštiti i očuvanju multikulturalizma i višejezičnosti u Srbiji i Europi. Ratifikacijom ovog međunarodnopravnog akta, posvećenog zaštiti i unaprjeđenju manjinskih jezika, Srbija se obvezala štititi sve jezike kojima se služe pripadnici nacionalnih manjina i to u obrazovanju, medijima, upravnim i sudskim postupcima, ekonomskom, društvenom i kulturnom životu. Ova prava propisuje i Ustav Srbije i imaju bogatu i raznorodnu primjenu u praksi.

»Svjesna značaja obrazovanja na materinskom jeziku u kontekstu očuvanja jezika nacionalnih manjina, Srbija osigurava, osim na srpskom jeziku, cjelokupno obrazovanje na materinskom jeziku na još osam jezika: albanskom, bosanskom, bugarskom, mađarskom, rusinskom, rumunjskom, slovačkom i hrvatskom jeziku. Osim toga, još osam jezika se izučava u okviru nastavnog predmeta Materinji jezik s elementima nacionalne kulture: bunjevački, vlaški, makedonski, njemački, romski, slovenski, ukrajinski i češki jezik. Oko 60.000 djece pohađa nastavu na manjinskim jezicima na svim razinama obrazovanja«, navode iz Ministarstva.

Pravo na informiranje na jeziku nacionalne manjine ostvaruje se u tiskanim i elektroničkim medijima. Na manjinskim jezicima se izdaju novine, časopisi, publikacije, zbornici, a elektronički mediji, radio i televizija, emitiraju programe na jezicima nacionalnih manjina, dok se u novije vrijeme jezici nacionalnih manjina koriste kao sredstvo informiranja i uopće javne komunikacije na internet portalima i društvenim mrežama.

U Srbiji je u službenoj uporabi, pored srpskog jezika, još 12 jezika nacionalnih manjina (albanski, bosanski, bugarski, bunjevački, mađarski, makedonski, rumunjski, rusinski, slovački, hrvatski, crnogorski i češki) na cijelom teritoriju 42 jedinice lokalne samouprave, osim toga vlaški i romski jezik su u službenoj uporabi u pojedinim mjestima.

»Srbija je ponosna na politike multikulturalnosti koje postoje, naročito u dijelu višejezičnosti u javnosti. To je društvena i kulturna vrijednost koja ni od koga i nikada ne smije biti dovedena u pitanje ili osporavana, nego mora se njegovati i stalno razvijati, što su i prakse vlasti u Srbiji.

Generalna skupština UNESCO-a 1999. godine proglasila je 21. veljače za Međunarodni dan materinskog jezika, kao sjećanje na studente koji su 21. veljače 1952. godine ubijeni u Daki, u istočnom Pakistanu, jer su protestirali zbog toga što njihov materinji jezik nije proglašen za službeni. UNESCO ukazuje da je jezična raznolikost sve ugroženija i da više od 40 posto svjetskog stanovništva nema pristup obrazovanju na jeziku koji govori ili razumije«, navode iz Ministarstva.

H. R.