Širom Vojvodine

»Daraboš« – kuća torti

Među poznate subotičke brendove svakako možemo uvrstiti i slastičarnicu Daraboš. Lokal koji je postao sinonim za slatke delicije, jer vjerojatno samo mali broj Subotičana može reći da baš nikad nije probao nijednu tortu ili kolač iz Daraboša. Slastičarnica je smještena na kutu Drapšinove i Matije Gupca i vremenom je ovo mjesto postalo više od obične slastičarnice, postala je mjesto okupljanja, mjesto gdje se ispija kava ili odlazi na doručak. Također, zbog blizine dvije srednje škole caffe-slastičarnica postala je popularna i među mladima. Posao je pokrenula i uspješno ga i danas vodi Tihijana Daraboš.

»Po struci sam slastičarka. Ovim poslom intenzivno sam se počela baviti prije 20 godina. Sasvim slučajno je ispalo da je moj suprug Zlatko po struci pekar te smo ubrzo odlučili početi praviti i torte. Onda je nastupila jedna pauza dok su moja djeca bila mala. Tek kada su postali malo samostalniji, odlučila sam se vratiti svom poslu«, govori naša sugovornica.

Prostor u Ulici Matije Gupca su ona i muž kupili prije 17 godina i od tada se Tihijana počinje ozbiljnije baviti slastičarstvom:

»Do tada sam pravila torte samo tako u sklopu pekare ili po porudžbini, obično za neke svadbe ili rođendane. Otkako smo uzeli lokal, mogu reći kako smo iz godine u godinu napredovali, čak nam posao još uvijek ide nekom uzlaznom linijom. Mislim da su vremena malo bolja, moglo bi se još bolje raditi i ostvarivali bismo još bolje rezultate.«

Novi dan – nova torta

Tihijana je otkrila i kako izgleda sama proizvodnja torti koje se u slastičarnici Daraboš prave svakoga dana:

»Moj zadatak je uvijek bio dekoracija, čak i sada ako se prihvatim posla, ja radim dekoraciju. Kod nas je proizvodnja razdijeljena na zadatke, imamo pečenje piškota, kuhanje krema, filovanje, dekoraciju... Opseg posla je takav da definitivno nikada ne radim sama, uvijek imam oko petnaest ljudi u samoj proizvodnji. Dođe se ujutro, piše se što se pravi taj dan i zadaci se potom podijele. Kako izlaze kreme i piškote, tako ide filovanje, potom dekoracija i odmah ide na hlađenje. Drugim riječima, torte pravimo u 'jednom dahu'.«

Kako je opseg posla rastao, slastičarnica se morala proširivati – i to nekoliko puta. Kako Tihijana kaže, svako proširivanje im je donijelo i nove mušterije od kojih je posljednje bilo prije četiri godine, koja je ujedno bila i jedna od izazovnijih godina za njih:

»Tada nas je pogodila korona i to usred radova na lokalu te je ta godina bila baš izazovna, jer nismo mogli ni raditi, a nismo mogli ni završiti radove na proširenju. Nisam znala kako će se to sve završiti, a rekla sam sebi 'nazad sad ne možeš'. Naposljetku, izgurali smo i to nekako i srećom, vratilo se sve nazad u normalu.«

Stara i nova škola

Prema Tihijaninim riječima, kada je otvorila svoju slastičarnicu u Subotici gotovo da i nije postojala neka konkurencija u gradu. Danas ima više slastičarnica u gradu, ali i pored toga promet im nije opao. Naša sugovornica se prisjeća kako je izgledalo to na početku i koje torte Subotičani najviše vole:

»Budući da sam praksu odradila po nekom starom profilu slastičarstva, išla sam u Triglav na praksu, a ljudi tamo su se držali starijih recepata, uglavnom iz mađarske škole slastičarstva. Slastičarstvo kod nas tada i nije bilo tako razvijeno, počelo se razvijati dolaskom novih, modernih firmi s novim vrstama kolača. Subotica je tada još uvijek vukla na mađarski način pravljenja kolača. Tako sam i ja započela baš s tim vrstama poput doboš torte, reforme, mađarice, lješnjak torte... Uglavnom, tada su doboš i mađarica bile vodeće torte koje su se redovno prodavale.«

Naša sugovrnica nam je otkrila i odakle je dobila inspiraciju za svoju najpopularniju tortu – black malina.

»Jednom prilikom kada sam bila u Beogradu s prijateljicom,    na Ušću smo naručili kavu i kolač koji je primjer jednog modernog dizajna. Kada si u slastičarstvu ovako dugo, recept ti nije potreban da shvatiš kako se neki kolač pravi. Tako sam 'skinula' taj kolač iz Beograda, igrala sam se receptom i počela praviti neku svoju verziju, s jednom bitnom izmjenom – zamijenila sam jagodu s malinom. Tako je nastala naša black malina, torta koja nam je sada uvjerljivo najpopularnija. Jagoda je sezonsko voće i ne može se koristiti cijele godine, a malina može. Pritom, malina je kisela i daje svježinu svoj toj čokoladi, dok jagoda slatkoću dodatno pospješuje. Pravimo tu tortu i s jagodom kada je sezona, ali ljudi i tada preferiraju malinu. Naravno, doboš torta je i dalje popularna, šampitu nam isto hvale, a recimo šampita je interesantna jer je to proizvod koji ne rade baš svi. To je također jedan od primjera starinskog slastičarstva, a od prošle godine imamo i karamel šampitu koja također dobro prolazi.«

Kada kolač postane in

Društvene mreže utječu svakodnevno na živote svih nas, pa tako i na slastičarstvo.

»Imala sam neke probe s pistać varijantom, koja nije naišla na neko prihvaćanje što me je, priznajem, iznendilo, mislila sam da su ljudi više vole pistaće. Primijetila sam da dok nešto ne postane in ili popularno na društvenim mrežama, ljudi neće da kupuju ili isprobaju nove stvari. To je, recimo, bio slučaj s cheese cakeom. Ako ne postane moderno, teško zaživi. Black malina je izuzetak od ovog pravila, ona se probila samo ukusom, čak me je i iznendilo koliko je postala prihvaćena«, kaže ona.

Na kraju razgovora dotaknuli smo se i planova.

»Kada bih imala dovoljno radne snage, bilo bi i planova i ideja. Prilagodila sam se ovom broju zaposlenih koji imam, tako da ne planiram ništa od novih proširenja u nekoj skorijoj budućnosti. Mušterije nam redovno traže posne kolače, koje nikako da uvedemo. Imamo ponešto posno u ponudi, ali konkretan posni program nikako da ubacimo, jer jednostavno ne stižemo. Ovaj broj ljudi koji imamo je taman za ovaj opseg posla. Također, smjer slastičarstva nije se otvarao u Subotici godinama, srednja Prehrambeno-tehnološka škola je nedavno obnovila ovaj smjer, tako da će se u budućnosti, nadam se barem, pojaviti novi slastičari na tržištu. Onda ćemo tek moći pričati o proširenju naše ponude i drugim planovima.«

Ivan Benčik