Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor iz Sombora osnovano je 1936. godine, u Društvu je sačuvana bogata arhiva, a najstariji dokument je zapisnik s osnivačke skupštine HKD-a Miroljub. Protekle četiri godine skenirano je 24.000 dokumenata, a 9.000 je obrađeno po ključnim riječima. Digitalizacija arhivske građe realizirana je kroz projekt »Nazor čuvar tradicije somborskih Hrvata«, koji je financiralo Ministarstvo kulture i informiranja Republike Srbije.
Stručna obrada
Kako je na prezentaciji rezultata ovog projekta, koja je održana s kraja prošle godine, obrazložila autorica projekta Marija Matarić, digitalizacija arhivske građe počela je radi njenog očuvanja.
»Početak je bio 2019. godine kada su stručne osobe iz somborskog Povijesnog arhiva došle srediti nam arhivu, što je zapravo bila sistematizacija i razvrstavanje dokumenata. Posao je trajao tri mjeseca i u 15 kutija arhivskih dokumenata složena je vrijedna građa, prije svega dokumenata o osnutku HKD-a Miroljub, podataka o članovima, prostoru, osnutku Hrvatskog radiše, osnutku sekcija, o zabrani djelovanja Društva, dokumentacija o kupovini, obnovi zgrade«, kazala je Matarić.
To je bio početak. Autor digitalne platforme Nikola Čuvardić kazao je da je do sada skenirano 24.000 dokumenata koji se čuvaju u 25 arhivskih kutija i 26 ukoričenih knjiga zapisnika, djelovodnika i blagajni. Uz to, skenirani su notni zapisi, plakati i fotografije. Skenirani dokumenti su obrađeni i smješteni na siguran server za pohranu podataka.
»Sam čin pretvaranja dokumenta u digitalni oblik nije digitalizacija. Da bi neki skeniran dokument bio digitaliziran mora postojati kratak opis dokumenta, datum, vrsta građe, mjesto i događaj, bitne osobe koje se spominju, autorska prava, podaci koji dodatno opisuju dokument i olakšavaju pretragu«, kazao je Čuvardić.
U bazu podataka unijeto je više od 9.000 dokumenata s tim podacima. S VHS kaseta prebačeno je 80 sati video materijla s Nazorovih manifestacija od 80-ih godina do 2006. godine.
U obradi arhivske građe slijedile su smjernice za digitalizaciju kulturnog naslijeđa u Srbiji koje je propisalo Ministarstvo kulture. Arhiva nije dostupna, jer se prije objave treba utvrditi koji dokumenti će biti dostupni javnosti, a koji istraživačima.
Knjižnica sa skoro 4.000 knjiga
.jpg)
Uz projekt digitalizacije uređena je knjižnica Društva, a uz potporu Ministarstva kulture i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Partner u ovom projektu Nazoru je somborska Gradska knjižnica Karlo Bijelicki, koja je Nazorovu knjižnicu registrirala u Centralni registra Narodne biblioteke Srbije u statusu specijalne knjižnice.
Na osnovu zapisnika s osnivačke skupštine Društva, gdje je u Upravni odbor imenovan i knjižničar Josip Tumbas, zaključuje se da je Društvo već tada imalo određeni fond knjiga.
»Knjige su se kupovale ili dobivale na poklon. Zapisano je da je 1946. godine knjižnica imala 482 knjige, dva dnevna lista i dva časopisa i da su čitatelji posudili 402 knjige. Knjižnica je radila svakoga dana«, kazala je Matarić.
»Mali fond od oko 400 knjiga koliko ih je bilo poslije Drugog svjetskog rata se uvećavao, ne puno i ne često. Velika kupovina ili donacija bila je 1969. godine«, kazala je knjižničarka Slobodanka Dragićević Vagić.
Fond je podijeljen na stranu i domaću literaturu, s tim što je u domaću literaturu svrstano područje bivše Jugoslavije. Dalja je podjela po abecednom redu.
»Omogućena je laka pretraga, svaka knjiga ima inventarni broj, čitalački karton. Fond je širokog spektra. Autori su iz cijelog svijeta, znatno su zastupljeni autori iz Hrvatske, odvojene su knjige za školsku djecu, a tu bih još izdvojila i zavičajni fond«, kazala je Dragićević Vagić.
Popisano je 3.850 knjiga.
»Specijalna knjižnica, kakav status ima ova Nazorova, mora imati najmanje 2.500 knjiga, a ovdje je znatno više od tog broja. Stižu i nove knjige tako da će se fond i dalje uvećavati«, kazala je Dragićević Vagić.
Z. V.
