Kolumne

Kolektivna »ljevica«

Novije klimatske promjene polako nas privikavaju na to da će izreka »Sveta Kata – snig za vrata« sve manje biti usklađena s okolišom koji nas okružuje, a sve više i sama se povlačiti u kutove svijesti i izvlačiti se iz njih kao i Marko koji ore drumove. Tako je nekako koncem studenoga i cijeloga prosinca: na tv-u, na ulicama i u prodavaonicama posvuda »snijeg«, Djed Božićnjak, irvasi, zaleđeni prozori, toplina doma... dok okolo skoro da lete muhe i komarci, a peć se grije tek stoga da se sama ne prehladi. Prava zima, ili bar nešto što na nju sliči, već godinama unazad u kratkim valovima u ove krajeve stiže u siječnju i veljači, pa se umije produžiti tako da proljeće faktički izbaci iz kalendara.

Odavno je poznato da i tu umjetnu zimu u prosincu i početkom siječnja najteže podnose usamljene osobe. One s tugom promatraju lica većine, ljudi punih cegera i umotanih darova kako hrle svojim domovima u želji da sa svojim najmilijima u opuštenoj atmosferi uživaju u blagdanskom odmoru. Sa sjetom se te osobe sjećaju i vlastitih doživljaja od djetinjstva do pune zrelosti, vremena kada su i sami svakodnevno imali svoju obitelj i svoj dom i suznih očiju razmišljaju o... Dobro, to je svakako tema o kojoj psiholozi u ovo vrijeme često pričaju.

Ali, čak i od tih sjetnih trenutaka koji ih prate cijelih mjesec dana dođu i oni gori: trenuci kada psihičku krizu zamijeni goli strah za opstanak, jer je tijelo izloženo ugrizima hladnoće. A to je upravo ovo vrijeme (srijeda, 10. siječnja 2024., 7:26, minus pet vani). I koliko god većini takva zima od tri-četiri dana djelovala kao ljetni pljusak, koji brže prođe nego što dođe, onima bez svoga doma, onima pohabanih cipela i tankih kaputa; onima bez šala, rukavica i kape pol sata vani u takvim uvjetima djeluje kao cijelo jedno godišnje doba. Ako ne vjerujete, pokušajte ih imitirati: izađite vani u tenisicama i zimskoj majici kratkih rukava na rekreativnu šetnju pa kad se vratite u toplu sobu pričajte ukućanima o čarolijama zime.

Grad Subotica ima(o je) običaj u takvim danima sjetiti se svojih najugroženijih stanovnika i pružiti im utočište u Domu Mjesne zajednice Novo selo (Gajeva 50), uključujući tu i odjeću, obroke i neophodnu zadrvstvenu skrb. Sve se to odvija(lo) u suradnji s Crvenim križom i pod uvjetima koji prije svega ovise o temperaturi vani. Korisnika takve vrste pomoći je, naravno, uvijek bilo kao što je, naravno, i među njima bilo svega: od svađa do prijevremenog napuštanja utočišta. Uostalom, to i nije neočekivano kada se na jedno mjesto skupe ljudi s periferije civilizacije, različitih sudbina i karaktera. Nešto poput bogatih turista nakon nesreće u nekakvom bespuću kada obilje i komfor za tili čas zamijeni borba za preživljavanje.

I među našim sugrađanima, kao uostalom i svuda u svijetu, ima ljudi dobra srca. Ne čekaju takvi ispunjavanje određenih uvjeta pa da potrebitom priteknu u pomoć. Ako malo bolje pogledate, uvijek ćete na nekoj klupi ili ogradi vidjeti kakvu vrećicu s hranom; ako se malo raspitate, uvijek ćete u Crvenom križu ili Caritasu dobiti potvrdan odgovor da dođu ljudi s garderobom ili hranom, svjesni da uvijek postoji netko tko je gladan ili mu je hladno.

Ono što se, međutim, rijetko može pročitati i ono za čim čeznu urednici žedni »toplih ljudskih priča« ovih je dana objavio portal Magločistač: »Zaposleni u Flenderu prikupili blizu 400 kilograma potrepština za beskućnike u Subotici«. Nije nepoznanica niti rijetkost da bolje stojeće (pa čak i one koje to nisu) tvrtke pomažu potrebite, da se uključe ili same organiziraju humanitarnu akciju ili pak da jednostavno nekoga doniraju. Iza takvih poteza, međutim, uvijek idu kamere i mikorofoni s ciljem da se, ako se već nešto dâ, nakon toga još i više dobije – po pravilu besplatna reklama upakirana u humanitarnu akciju. I iza toga po pravilu stoji vlasnik ili pak menadžment tvrtke (koji bez vlasnika, naravno, ne može). U navedenoj vijesti, ako ju pažljivije pročitate, ne spominje se niti vlasnik, niti menadžent, niti direktor, niti što to Flender proizvodi, kakve su prednosti njihovih proizvoda u odnosu na konkurenciju i slični marketinški trikovi. Ne, osim detaljnije informacije što su to zaposleni ovom prilikom prikupili za beskućnike i one da tvrtka u posljednje tri godine podržava rad subotičkog Crvenog križa, donirajući sredstva za kupovinu darova djeci koja su korisnici Narodne kuhinje, ništa drugo ne stoji.

Na ovaj potez, koji je uvjetovan isključivo zdravim razumom (vide ljudi kakvo je vrijeme vani) i empatijom (suosjećaju s najugroženijima), nema se što reći osim: »neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica«.

Pa još kolektivno...

Z. R.