Širom Vojvodine

Uspjeh djece, motivacija za daljnji rad

Osim što je aktivna članica i voditeljica kreativne sekcije Hrvatske čitaonice Fischer u Surčinu, gdje su vidljivi njezini kreativni talenti, Veronika Živanović vlasnica je edukativnog centra, gdje od 2002. godine priprema učenike za upis u osnovnu i srednju školu i za upis na željeni studij. Danas u svom edukativnom centru ima 138 učenika iz Surčina, okolnih mjesta te raznih dijelova Beograda.

Moderan pristup

Nakon završene Treće beogradske gimnazije u Beogradu – prevodilački smjer za njemački i francuski jezik i studija srpskohrvatskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, Veronika se zaposlila prvo u OŠ 22. oktobar u Surčinu. Radila je i u OŠ Miloš Crnjanski u Beogradu, modernoj školi s izuzetnim inovacijama i projektima koja je još krajem 90-ih imala kino dvoranu s profesionalnom opremom, audio i video-studio, suvremenu računarsku opremu, medijateku. To je utjecalo na njenu svijest o bitnosti da jedan nastavnik bude osposobljen za korištenje svih vidova suvremenih nastavnih sredstava i da prati tok njihovog razvoja.

»Na toj vrsti osobnog usavršavanja neprestano radim. U tradicionalnoj nastavi dominira frontalni oblik rada koji ne osigurava dovoljnu interakciju nastavnika s učenicima, a učenje je zasnovano na memoriranju i reprodukciji činjenica pa se kod djece, većim dijelom, ne mogu razviti kompetencije potrebne za izazove, tempo i zahtjeve suvremenog života. Rad s djecom me u potpunosti ispunjava. Ovim načinom rada pružam svoj maksimum, rezultati su vidljivi i to me čini veoma zadovoljnom. U suvremenoj nastavi, s primjenom informacijsko-komunikativne tehnologije ostvaruje se veća interaktivnost, angažiranje i motivisanost kod učenika, što vodi poboljšanju konačnog ishoda učenja. Smatram da obrazovanje treba biti jedan dinamičan proces koji potiče učenike da postanu aktivni sudionici, a ne samo pasivni primatelji znanja. To od samih početaka primjenjujem u svom radu«, ističe naša sugovornica.

Kako dalje navodi, kada je počela raditi u školi Miloš Crnjanski, kolektiv je bio veoma mlad (prosjek godina bio je oko 28 ). Energija mladosti, udružena s pronalaženjem radosti u radu s djecom – u korist ideje, entuzijazma, kreativnosti, strogi kriteriji za izbor kadra – prije svega sposobnost ostvarivanja suštinskog kontakta s djecom, sloboda u radu, rezultirali su, između ostalog, brojnim scenskim nastupima djece, ali i nastavnika, kao autora, a često i neposrednih aktera, zatim izdavačkom djelatnošću školskog časopisa i mnogim drugim aktivnostima. U školi su njene sklonosti ka umjetnosti, ka ljepoti stvaranja našle svoje mjesto. To je ono što joj je, kako kaže, najviše nedostajalo od trenutka kada je odlučila napustiti školu.

»U okviru škole u jednom trenutku bila je formirana institucija pod nazivom Škola za sve, s ambicijom da postane svojevrstan centar za pružanje usluga iz područja obrazovanja i s ciljem da kreativno pristupi osmišljavanju slobodnog vremena djece – učenika škole, kao i djece iz cijelog Beograda. Nastavnici škole osmislili su programe i uključivali se u programske sadržaje ove institucije. Od samog početka radila sam na programima ‘Škola kreativnog pisanja, pomoć u učenju i priprema učenika za upis u srednju školu’. Na ovaj način smo mi koji smo bili zaposleni u školi vlastitim radom doprinosili poboljšanju materijalnih uvjeta – i škole i osobnih. To iskustvo pridonijelo je mojim kasnijim odlukama o pokretanju vlastitog edukativnog centra. Splet određenih životnih okolnosti, činjenica da sam sa svojom strukom Surčincima potrebna i iskustvo stečeno u školi doveli su do odluke da u Surčinu stvorim uvjete za rad edukativnog centra u kojem od 2002. godine pripremam osnovce za upis u srednju školu, srednjoškolce za upis na fakultet, studente za ispite na Filološkom fakultetu. Niz godina sam radila vikendom, usporedo s radom u školi, a kada sam prije nekoliko godina napustila školu, posvetila sam se samo ovoj vrsti rada«, kaže Veronika Živanović.

Sve veći broj djece

Iz godine u godinu roditelji djece u Surčinu sve više su tražili njenu pomoć oko svladavanja gradiva. Prvo njeni poznanici, a onda se, po preporuci i zbog dobrih rezultata djece na prijemnim ispitima, broj onih kojima je pomoć bila potrebna sve više povećavao.

»Nastava se odvija prema nastavnom planu i programu Ministarstva prosvjete i obrazovnim standardima koji se ispituju zadacima na završnim ispitima. Rad je individualan ili u manjim grupama. Dodatni materijal koji koristim usporedo sa školskim udžbenicima sama osmišljavam koristeći inovativne metode i trudeći se da potičem kreativno razmišljanje, vodeći se time da je znanje korisno samo ako se predstavi na odgovarajući način i poveže sa životom koji se događa i van škole.«

Za rad s djecom bilo je potrebno osigurati adekvatan prostor. Od postojećih manjih prostorija u njenoj kući, rušenjem pregradnih zidova, napravljen je prostran, osvijetljen i prozračan prostor za rad opremljen svim potrebnim didaktičkim materijalima, tehničkim uređajima i nastavnim sredstvima. Kupila je stolove, stolice, police, osvjetljenje, higijensko-tehničke uvjete (sanitarne i protupožarne). Za to su bila potrebna veća financijska sredstva ali nije koristila poticaje već je uložila vlastita ušteđena sredstva za početak rada.

Iskustvo i stalno usavršavanje

Kako naša sugovornica navodi, najveći razlozi zbog kojih je djeci potrebna ovakva vrsta podrške u učenju, što su i roditelji potvrdili, jesu preobimno gradivo, prebrzo prelaženje gradiva bez dovoljno vježbanja, odsutnost roditelja zbog posla i nedostatak vremena da se posvete djetetu i pomognu mu. Broj mlađe djece kojoj je pomoć potrebna znatno se povećao poslije pandemije koronavirusa čije su posljedice za obrazovni sistem posebna priča. Karakteristika njenog rada je individulan pristup svakom učeniku.

»Nije potrebno utrošiti više vremena nego u školi za pripreme, pogotovo kada iza sebe imate veliko iskustvo. Razlika je jedino u tome što ako radite u osnovnoj školi, dužni ste poznavati samo program predviđen za taj uzrast. Ako ste u srednjoj školi, samo program namijenjen srednjoškolcima. Kada radite na ovaj način, morate biti o svemu informirani, uvijek u toku i stalno se morate usavršavati.«

Proširenje djelatnosti

Njezin budući plan je proširiti djelatnost uvođenjem nekoliko stranih jezika. Također, prerastanje edukativnog centra u poduzetništvo je u procesu. Za to će biti potrebno osigurati udžbenike i radni materijal za učenje jezika, još jedno ili dva računala. Dosadašnja iskustva u radu s djecom, kao i njihovi dobri rezultati u učenju, dodatni su joj poticaj za daljnji rad ali i angažman u udruzi.

»Nije nimalo jednostavno, ali uz dobru organizaciju puno toga se može postići. Trudim se da posao i djeca ne trpe zbog mog angažiranja u udruzi, a isto tako da koliko god mogu, doprinesem radu udruge«, navodi Veronika šaljući poruku učenicima: »Planirajte vrijeme predviđeno za učenje tijekom dana. Učite kraće, u naletima koncentracije, u više perioda, kad vam je potrebno. Priuštite si slobodan dan bez osjećaja krivice kako biste se odmorili i osvježili svoje kapacitete. Kada učite nešto novo, ponavljajte naučeno kasnije istog dana. Možete sve, samo ako želite. Učite zbog znanja, a ne samo zbog ocjene«.

S. D.