Matija Poljaković spada među vodeće hrvatske dramatike, pisao je komediju, satiru i grotesku, svjedočeći o ljudskim slabostima i posrnuću, kao i o žarištima moralnih zastranjivanja u društvu. Od pedesetih do sedamdesetih godina XX. stoljeća kućni je pisac subotičkog kazališta, u kojem je praizvedeno petnaest njegovih djela, mahom u maniri pučkih igrokaza, po kojima je ostao zapamćen do danas, premda je njegov urbani opus daleko značajniji, slojevitiji, a ondje ostvarena dramska čvorišta su općevrijedna i aktualna i u vremenu sadašnjem. Svojim dramskim djelom Matija Poljaković je pridonio najvišim estetskim i etičkim stremljenjima u hrvatskoj kulturi, još za života postavši mjerom svijesti i samosvijesti bunjevačkih Hrvata u definiranju našeg nacionalnog i kulturnog identiteta, napose uljudbe kojoj svjetonazorski pripadamo.

(iz recenzije Milovana Mikovića)