Intervju

Brisanje granice između stranke i države

Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) je nezavisna i nestranačka organizacija civilnog društva posvećena razvoju demokratske kulture i građanskog aktivizma. Bavi se kreiranjem prijedloga javnih politika, zastupanjem principa odgovornog ponašanja vlasti i državnih institucija i edukacijom građana o njihovim političkim pravima. Zalažu se za uspostavljanje vladavine prava i razvoj demokratskog dijaloga, a od 2016. godine promatraju izbore na nacionalnoj i lokalnoj razini. Koordiniraju rad mreže Građani na straži, koja broji više tisuća građana osposobljenih da nadziru regularnost glasanja kako bi izbori bili pošteni i slobodni, navode na svom portalu.

Pravnik Pavle Dimitrijević od 2001. godine radi u organizacijama civilnog društva, trenutno je direktor pravnih poslova i zamjenik programskog direktora u CRTI gdje predlaže, stvara i realizira ideje za promjene.

Nedavno ste predstavili Prvi preliminarni izvještaj Promatračke misije CRTE u beogradskom Medija centru. Koje su glavne nepravilnosti koje ste uočili?

Glavne nepravilnosti se odnose prije svega na pritisak na birače, zlouporabu javnih resursa, funkcionersku kampanju i na opće brisanje granice između stranke i države. To je pojava koja se ponavlja od izbora do izbora i tu najveću odgovornost imaju stranke na vlasti. Zbog toga kažemo da i ova izborna kampanja prolazi u sličnom tonu i, osim nepravilnosti, bilježimo i slučajeve potencijalnog falsificiranja potpisa podrške birača. U ovom izbornom procesu suočavamo se s tom pojavom da su pojedini prikupljeni potpisi sporni, odnosno da ti birači nisu podržali listu iako potpisi postoje. To su glavni nalazi, s tim što moram reći da je u ovom izbornom procesu i u ovom prvom izvještajnom razdoblju zabilježeno više od 450 slučajeva na terenu zlouporabe javnih resursa, brisanja granica između stranačkih i državnih zasluga za otvaranje vrlo različitih javnih objekata, infrastrukture, socijalnih i drugih davanja. To karakterizira ovu kampanju.

Kada se kaže za potpise da su sporni, što to znači? Je li dokazano da su ti potpisi falsifikat ili nije?

Što se tiče potencijalno falsificiranih potpisa nije ništa dokazano, ali postoje birači koji tvrde da to nije njihov potpis i koji smatraju da su njihovi osobni podaci zloupotrijebljeni, odnosno da je nadležni općinski ovjeritelj zapravo zloupotrijebio njihove osobne podatke i izvršio nezakonitu ovjeru potpisa. Takva pojava se zabilježila prije svega na lokalnim izborima u Beogradu, odnosno izborima za vijećnike Skupštine grada Beograda i primijećena je čak kod sedam lista. Ono što za sada znamo je da su pojedini birači podnijeli kaznene prijave kao i članovi Gradske izborne komisije te da je tužilaštvo u Beogradu formiralo predmet na osnovu kojeg će, nadamo se, istražiti sve ove navode.

CRTA je podsjetila da su i na parlamentarnim izborima 2016. i 2022. zabilježeni isto takvi slučajevi i da su ostali bez sudskog epiloga.

Tako je. I 2016. smo imali više tisuća potpisa koji su bili pod znakom pitanja u smislu vjerodostojnosti. Iako je Republička izborna komisija proslijedila podatke o svemu tome tužilaštvu, nemamo epilog tih postupaka do dana današnjeg, odnosno nije utvrđena bilo čija odgovornost. To jeste jedan od problema s kojim se suočava izborni proces u Srbiji, a to je ta nekažnjivost za bilo kakve nepravilnosti u izbornom procesu. Ovo čak nisu nepravilnosti nego postoji sumnja na ozbiljna kaznena djela.

Što je od nepravilnosti u izbornom procesu koje ste naveli u najvećoj mjeri zabrinjavajuće? Što je u tome prekršaj, što je kazneno djelo, a što je nepravilnost?

Falsificiranje potpisa birača jeste potencijalno kazneno djelo falsificiranja službene isprave, odnosno nezakonite obrade osobnih podataka građana. Za ta kaznena djela zaprijećene su i zatvorske kazne od 1 do 3 godine zatvora, odnosno u slučaju neovlaštene uporabe osobnih podataka novčana kazna ili zatvorska kazna do godinu dana. Pitanje je odgovornosti općinskih ovjeritelja, odnosno nepoznatih osoba koje su zloupotrijebile podatke građana. Osim ovih kaznenih djela, postavlja se i pitanje nezakonite ovjere, odnosno falsifikata koji su se pojavili na parlamentarnim izborima kod dvije liste. RIK je došao do informacija da su za dvije liste masovno rađeni falsifikati podrške birača koji su ovjereni u Vranju, odnosno u Općini Novi Beograd. Same te općine svojim službenim dokumentom potvrdile su da ovjere nisu vršile, odnosno da serijski brojevi iza tih ovjera ne odgovaraju onome što su liste podnijele RIK-u. Tu se također radi o kaznenom djelu za koje se nadam da će to tužilaštvo utvrditi.

Osim toga, ima li još nepravilnosti koje spadaju u kaznena djela?

Postavlja se pitanje i kod pritisaka na birače. Ima informacija o tome da je nekim biračima nuđen dar ili novac u zamjenu za glasanje 17. prosinca na izborima. To potencijalno može biti kazneno djelo primanja i davanja mita u vezi s glasanjem. Takve informacije se i dalje istražuju i postoje ozbiljne indicije da će se najmanje jedan postupak pokrenuti na osnovu toga. To jeste slučaj s kojim je javnost nedavno upoznata u Srbiji, a odnosi se na rad stranačkog »call centra« gdje se u jednoj od aktivnosti spominje i nadoknada u zamjenu za glasanje uz ponovo potencijalno nezakonitu obradu osobnih podataka birača koji su uneseni u stranačku bazu. Tužilaštvo je ponovo pozvano da pokrene i te predmete i ono što ostaje da se vidi je hoće li to završiti kaznenom prijavom, odnosno pokretanjem kaznenog postupka ili ne.

Tko treba u ovom slučaju pokrenuti kazneni postupak?

Svakako tužilaštvo po službenoj dužnosti kada su ovakva kaznena djela u pitanju, ali kaznene prijave mogu podnijeti i građani. To je ono na što mi u suštini i pozivamo da se ovakva kaznena djela prijavljuju kako bi tužilaštvo bilo upućeno da krene u istražne radnje. Na žalost, samo podnošenje kaznene prijave od birača ne znači nužno i obavezno da će tužilaštvo pokrenuti neki postupak. Ali mi uvijek kažemo – bez podnošenja kaznene prijave teško možemo očekivati da će se po službenoj dužnosti nešto uraditi.

Ali ako je netko primio mito da glasa na određeni način i to svojevoljno uradi, zašto bi prijavio takvo djelo?

Da, to se ne događa. Oni koji uzmu ili daju mito naravno ne prijavljuju takva kaznena djela. Ono što se događa je da to prijavljuju treće osobe, koje su bile očevici ili koje su došle u posjed bilo kakvih informacija u vezi s primanjem i davanjem mita u vezi s glasanjem. Ono što otežava dokazivanje takvih slučajeva je i to što na ova kaznena djela tužilaštvo i policija ne mogu primijeniti korištenje posrednih dokaznih radnji u smislu skrivenih isljednika koji glume da su birači koji žele primiti mito i na taj način zapravo prikupiti konkretne informacije o ovom kaznenom djelu. Ovo djelo je izuzeto iz tog kruga kaznenih djela gdje se ove posebne dokazne radnje mogu primjenjivati tako da je u Srbiji primanje i davanje mita u vezi s glasanjem jako teško dokazivo.

Znači, skrivena snimka novinarke iz CINS-a u call centru ne može biti dokaz?

To može biti pokazatelj, ali dokaz vrlo teško. Naravno, o tome mora odlučiti tužilaštvo. Ne možemo utvrditi mi. Ali svakako da ovo što je CINS uradio može biti dovoljna informacija za tužilaštvo da pokrene postupak po službenoj dužnosti.

Je li do sada bilo ikada ikakve presude za slučajeve davanja i primanja mita u svezi glasanja?

Jeste. Bilo je nekoliko presuda na lokalnim izborima širom Srbije. Ti slučajevi nisu poznati javnosti i općenito jako je mali broj takvih slučajeva. Uglavnom su se završavali s uvjetnim kaznama u trajanju od nekoliko mjeseci ukoliko se u razdoblju, obično od dvije godine, ne ponovi kazneno djelo ili su to osude na društveno koristan rad.

Agencija za borbu protiv korupcije odbacila je vašu prijavu protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u svezi njegovog sudjelovanja u promotivnoj kampanji, jer su ocijenili da on može sudjelovati na promotivnim skupovima kao član stranke.

Točno je da je Agencija donijela takvu odluku i točno je također da je predsjednik Srbije izuzet iz kruga obaveznih osoba, odnosno dužnosnika koji ne smiju voditi kampanju najmanje trideset dana prije izbornog dana. Međutim, mi smo prijavom htjeli ukazati na situacije kada su birači zapravo zbunjeni u kom svojstvu se predsjednik države, odnosno član stranke obraća njima. Ima mnogo manipulacija takvim slučajevima i to dodatno otežava i pravno sagledavanje tih pojedinačnih događaja. Jer mi ovdje ne znamo organizira li određene skupove predsjednik države u svojstvu predsjednika ili je to stranački skup na koji je pozvan jedan od stranačkih lidera ili ugledni član pa se u tom svojstvu obraća. To jesu situacije koje mi prijavljujemo Agenciji za sprječavanje korupcije kako bismo čuli njen stav. Sada smo ga čuli, ali mi mislimo i dalje da to brisanje i manipulacija ulogama u izbornom procesu nije dobra jer zbunjuje prije svega birače, briše granicu između toga obraća li se predsjednik kao predsjednik ili kao stranački dužnosnik i onda se na taj način i grabe zasluge za rad države i pripisuju stranci.

Što se tiče korištenja imena Aleksandra Vučića u nazivu liste koalicije SNS-a, o čemu se tu radi? Puno se o tome govorilo u javnosti, ali nije u potpunosti jasno je li to protuzakonito ili nije?

Nije protuzakonito. Zakon jedino što kaže u kontekstu izborne liste je da osoba čije se ime koristi u nazivu liste mora dati pismenu suglasnost. To vjerujem da je bio slučaj i s listom SNS-a. Znači, taj dio nije protuzakonit, ali ono što je bila preporuka CRTE između izbornih procesa je da nositelj liste na lokalnim izborima mora imati biračko pravo u toj lokalnoj zajednici, upravo kako bi se izbjegla ta manipulacija koja i sada postoji, a to je da sve lokalne liste na lokalnim izborima nose isti naziv kao i lista na parlamentarnim izborima.

Znači li to da su zakoni koji se odnose na izbore neprecizni, nejasni, da ih treba mijenjati?

Ne možemo generalizirati, sve ovisi o kojim vrstama nepravilnosti ili kojim aspektima izbornog procesa govorimo, ali u ovom konkretnom slučaju svakako da nedostaje to zakonsko rješnje koje bi spriječilo ovakvu upotrebu imena jednog lidera u izbornom procesu. Po našem mišljenju zakon nije dovoljno jasan i nije dovoljno precizan kada je riječ o zabrani dužnosnicima da vrše promotivne aktivnosti tijekom izborne kampanje. Ima mnogo izuzeća, pa je naš prijedlog bio da se dužnosnicima zabrani sudjelovanje i organiziranje promotivnih aktivnosti, osim već postojeće zabrane medijima da izvještavaju o aktivnostima dužnosnika. Trenutno je zabranjeno izvještavanje 30 dana prije izbornog dana, a naš je bio prijedlog da se i samim državnim dužnosnicima zabrani da vrše promotivne aktivnosti, otvaranje infrastrukturnih radova i drugih javnih događaja tijekom izborne kampanje.

Ali mediji i dalje izvještavaju o svim tim događajima.

Sada mediji izvještavaju i mi podnosimo prijave Regulatornom tijelu za elektroničke medije (REM). Ne izvještavaju svi i izvještavaju različito. Sve ovisi koji krug dužnosnika je obuhvaćen ovom zabranom i u kojoj mejri mediji vode računa o tome. Naša primjedba za postojeće zakonsko rješenje u Zakonu o elektroničkim medijima se odnosila na to što će veoma širok krug osoba i eminentnih članova političkih stranaka i dalje moći biti nesmetano u kampanji, a tu su prije svega ministri u Vladi koji bez ikakvog problema mogu raditi promotivne aktivnosti i o njima mediji mogu izvještavati.

Izvještavanje je, navodite u izvještaju, obilježeno pristrasnošću u korist vladajućih stranaka ostrašćenošću i manipuliranjem informacijama. Kako je zakonski riješeno, pogotovu kada su u pitanju privatni mediji? Treba li se prihvatiti da postoje mediji koji su naklonjeni jednoj ili drugoj političkoj opciji pa su u tom smislu i pristrasni?

Svakako je da kažem suvremena tekovina demokratskih društava da postoje privatni mediji koji su naklonjeni nekim političkim opcijama. Međutim, mi ovdje govorimo o privatnim medijima koji sustavno i organizirano u duljem razdoblju provode negativnu kampanju punu govora mržnje i kršenja svih etičkih i zakonskih normi protiv političkih protivnika. To je ono što je problematično, a ne postoji dovoljno efikasan zakonski mehanizam niti utvrđena odgovornost nadležnih tijela, u ovom slučaju REM-a, da takve pojave sankcionira. To tijelo može pokrenuti neki postupak i utvrditi odgovornost emitera, međutim izostaju pravovremene i jasne sankcije i ono što je dodatno problematično je što REM, iako postoji zakonski rok, ne obavještava podnositelje prijava što se dogodilo s prijavama, jesu li one uzete u razmatranje ili su odbačene. Nemamo informaciju o ishodu prijava, a rokovi za odlučivanje kada govorimo o REM-u u praksi ne znače mnogo.

Govorite u izvještaju o slučajevima nasilja i incidenata. O čemu se radi? Tko na to treba reagirati kada se dogodi – osoba koja je napadnuta ili tko?

Svakako da ono što treba uraditi je da policija prikupi informacije od svih aktera samog događaja, o tome napravi službenu bilješku i to proslijedi tužitelju koji bi onda ispitao ima li nekog kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti ili ne. Mi nemamo informacije da se to događalo. Mi kao promatrači vidimo to kao sprječavanje političkog djelovanja drugih političkih organizacija. Za to nema nekih posebno propisanih mjera kao ni za humanitarne aktivnosti koje nisu u popisu djelovanja političke stranke, a znamo da bi to trebao biti prekršaj po zakonu o financiranju političkih aktivnosti. Kod nas to na žalost državna tijela ne procesuiraju na taj način, a stranke se dobro snalaze jer kada se dijele darovi npr. bijela tehnika i slično, u izjašnjavanju povodom prijava, koje se podnose Agenciji za sprječavanje korupcije stranka uvijek kaže da to nije financirano stranačkim novcem već dobrovoljnim prilozima samih aktivista.

Znači li to, budući se ovo ponavlja iz izbora u izbore, da se to naprosto ne može spriječiti?

Ne može se spriječiti bez usavršavanja zakonskog okvira i odlučnijeg regiranja nadležnih institucija, a rekao bih da je i osjetljivost javnosti i pritisak javnosti tu veoma važan. Mi, kao javnost, kao društvo moramo prepoznati pojave o kojima govorimo kao lošim, negativnim u društvu i reagirati.

U tom kontekstu kakvu ulogu ima CRTA koja od 2016. ima promatračku misiju izbora?

Mi svakako kroz promatranje izbora nastojimo pridonijeti i usavršavanju zakonskog okvira u smislu da poslije svakih izbora izlazimo s preporukama za unaprjeđenje pravne regulative izbora, ali istovremeno provodimo i edukaciju birača o tome što je u izbornom procesu dozvoljeno a što nije, i naravno upućujemo prijave državnim tijelima kako bismo vidjeli način na koji oni to rješavaju po pojedinim slučajevima. Veoma je važno raditi s državnim tijelima između izbornih procesa. U Srbiji se, na žalost, o problemima u izbornom procesu priča samo kada su izbori, a u razdoblju između izbornih ciklusa nema neke volje za razgovare o tome što bi moglo biti bolje. A ako želimo izmijenjenu praksu državnih tijela i institucija i bolji i kvalitetniji zakonski proces, izborne reforme moraju trajati i između izbornih ciklusa. Mi, na žalost, to nemamo ni u u jednom segmentu.

Često se govori o pritiscima na ljude uposlene u javnom sektoru? Kako se to može razriješiti? Je li tu bilo nekih presuda?

Ne, nije. CRTA jeste prikupljala svjedočanstva o slučajevima pritisaka na birače od kojih su mnogi povezani sa zaposlenima u javnom sektoru i njihovim radnopravnim statusom, jer se najčešće prijetnje odnose na to. Ukoliko se ne pristane na rad za interes i korist stranke, onda će uslijediti neka odmazda u smislu lošijeg položaja na poslu, smanjenja plaće, premještaja na drugo radno mejsto ili nekog gubitka prava iz radnog odnosa. Ljudi nerado govore o tome i boje se da ih institucije ne mogu zaštititi. Zbog toga su svjedočanstva koja dobijamo anonimna i jako mali broj ljudi stupa u neke formalno-pravne radnje u smislu osporavanja odluka državnih tijela koja su politički motivirana. Imamo svijetle primjere ljudi koji su odbili povinovati se stranačkoj komandi i koji su zbog toga dobili nezakonite otkaze. Ti ljudi su pokrenuli postupke pred nadležnim sudovima i u tim postupcima na kraju pobijedili. Odnosno, dobili odštetu za nezakoniti otkaz. Jedino što je problematično u tim postupcima je što zaista dugo traju. Mogu trajati više godina i iscrpljujući su za same građane, jer se na ročištima pojavljuje i druga strana koja izvodi obranu, suočavanje, pripisivanje ponovo nekog političkog konteksta. Jednostavno, sam postupak je iscrpljujući za građane koji ga pokreću.

Intervju vodila: Jasminka Dulić / Foto: Beta