Intervju

Bez pritiska javnosti nema uspjeha u pregovorima

Preko 80 posto poljoprivrednih udruženja u Srbiji odlučilo je izaći prošloga tjedna na prosvjede te prosvjednim vožnjama i blokadama ceste izraziti svoje nezadovoljstvo zbog nepoštovanja i neispunjavanja obveza potpisanih od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede s poljoprivrednim udruženjima. Diljem Vojvodine, a i Srbije, poljoprivrednici od 10 ujutru do 16 popodne blokiraju promet u nadi da će se sporne točke iz sporazuma što prije razriješiti. Nezadovoljni poljoprivredni proizvođači s teritorija grada Subotice okupljaju se svakodnevno od jutra do večeri, te prosvjednim vožnjama po kružnim tokovima skreću pažnju na svoju problematiku. Kako smo imali priliku čuti prošloga tjedna, poljoprivrednici prosvjeduju zbog nepoštovanja sporazuma koji je potpisan u svibnju ove godine s Ministarstvom poljoprivrede, tj. nije ispunjen u potpunosti. Sporne su dvije točke – prva je uređenje tržišta i burze, a druga plavi dizel. Povodom ovih prosvjeda razgovarali smo s predsjednikom Udruženja poljoprivrednih proizvođača Subotice Markom Gabrićem.

Kada ste osnovali vaše udruženje poljoprivrednika?

Naše udruženje je osnovano prije skoro godinu dana, nakon prošlogodišnjih prosvjeda koji su bili u kolovozu. Poslije više od deset godina okupio se veći broj poljoprivrednika na nekim prosvjedima, stoga smo došli na ideju osnovati udruženje poljoprivrednika koje obuhvaća sve grane proizvodnje. Među nama su ratari, stočari, povrtlari… i borimo se za prava svih poljoprivrednih proizvođača koji samo žele živjeti od svoga rada. Zato smo i ovdje na ovim prosvjedima, jer želimo bolji položaj poljoprivrednika.

Kakvo je stanje u poljoprivredi po Vašem mišljenju u posljednjih pet, tri i ove godine?

U posljednjih pet godina, prije korone, pa i dok je korona trajala, moglo se donekle živjeti od poljoprivrede, tj. još je i bilo neke zarade. Posljednje dvije do tri godine su zaista katastrofalne. Sve što smo uspjeli zaraditi par godina unazad uložili smo u ove tri godine što nas je dovelo do ruba propasti. Ljudi su zbog ovakvih neprilika došli do toga da moraju prodavati zemlju koju su im djedovi i očevi generacijama stjecali, odvajali od usta kako bi ukrupnjavali svoja imanja. Radiš kao odgovoran čovjek, ne ideš u kavane, šparaš, pa opet dođeš do situacije gdje prodaješ zemlju kako bi razdužio svoja dugovanja, a pritom si vrijedno radio. Zar to nije potpuni apsurd? Pitam evo bilo kojeg građanina: bi li radio dvije cijele godine da mu nitko ništa ne plati, nego on na kraju mora doplatiti za sve što je radio? Zaista bih volio da se svi zapitaju. Nameti su veliki, cijene umjetnog gnojiva su enormne, a naša roba je prejeftina. Došli smo do situacije da ne možemo platiti gorivo za jesenske radove na poljima.

Što je sve dogovoreno u svibnju između Vlade i udruženja, što je ispoštovano, a što nije?

Nakon prosvjeda u svibnju, što se tiče ratarskog dijela, dogovoreno je 18.000 dinara po hektaru, iako smo mi tražili 35.000, što je jedan od zahtjeva za 2024. godinu. Također, bilo je dogovoreno da se ukida pola odvodnjavanja ove godine, a u potpunosti bi se trebalo ukinuti 2024. godine, što se opet izvrnulo na neki način i nije se ispunilo. Ljudima i danas stižu zaduženja za treći kvartal, tko nije platio prošli stiže i kamata. Uopće ne znamo što će biti s odvodnjavanjem. Dogovoren je i takozvani plavi dizel, zamolili su nas da se strpimo kako oni ne bi morali odmah mijenjati zakon o refakciji, međutim, ništa se nije poduzelo po tom pitanju. Oni nama sada nude refakciju od 50 dinara, a prije je bilo dogovoreno da se cijela akciza ukloni. Također, bilo je govora o tome da na svakoj crpki bude mogućnost točenja plavog dizela, jer jednostavno neki poljoprivrednici su udaljeni 40 kilometara od NIS crpke, pa im se ne isplati voziti 80 kilometara da bi sipali gorivo u traktor. Treba uzeti u obzir, ako se zaletimo u njive teškom mehanizacijom, potrošimo 60 litara goriva za jedno prijepodne. Što se tiče stočara, obećano je 19 dinara premije za mlijeko, 40.000 dinara za priplodne krave, donesene su kvote na uvoz mlijeka, sve što se tiče stočarskog dijela se isplaćuje. Ono što je zapravo svima jako bitno, to je burzansko uređenje ili uređenje tržišta, to nam je bio izuzetno važan zahtjev. Apsolutno ništa nije urađeno po tom pitanju. Nama je cilj postojanje robne burze, da imamo robne zapise, to je jedna vrlo opširna tema koja ne može stati ovdje. Postoji nacrt zakona koji stoji u Skupštini, nitko ga još nije usvojio, a stoji tamo već 10 godina i stvarno ne razumijem zašto se ne implementira. Svaki grad bi tako imao svog javnog skladištara, postojao bi robni zapis, ovako nam je najbliži javni skladištar u Somboru, to je Meteor komerc. To znači da mi trebamo sjesti u traktore, vući teret 60 kilometara u jednom smjeru kako bismo predali svoju robu kod njih. S druge strane, kada pozovemo Meteor komerc s namjerom da odnesemo svoju robu i predamo je njima za robnu rezervu, dobijemo odgovor kako su im popunjeni kapaciteti i ne primaju ništa. Zato je bitno urediti to područje. Svaki grad bi imao svog javnog skladištara kojem bismo predavali robu i dobili robni zapis, što bi služilo kao hartija od vrijednosti s kojom bismo mogli kupovati umjetno gnojivo ili bilo što drugo što nam je potrebno za idući proizvodni ciklus.

Koji su zahtjevi poljoprivrednika za 2024. godinu?

Za 2024. su zahtjevi sljedeći: subvencije po hektaru za biljnu proizvodnju u iznosu od 35.000 dinara, najkasnije do 31. 3. tekuće godine, što je opravdano u svakom smislu. Ne možemo mi proizvoditi jeftinu hranu, jer kako smo vidjeli, donesen je zakon da će subvencija biti 12.000 dinara za sljedeću godinu. Ne možemo mi sa 100 eura po hektaru opstati, ne znam dokle ćemo moći konstantno ići protiv sebe. Želimo brisanje poljoprivrednika iz kreditnog biroa i subvencionirane kredite tijekom cijele 2024. godine s kamatom od jedan posto kojim se mogu i refinancirati postojeći krediti, budući da ljudi jednostavno nemaju novca da ih vraćaju. Premije za mlijeko da ostanu 19 dinara, poticaji za priplodne muzne krave od 40.000 dinara po grlu, jednokratnu stimulaciju za odgoj junica na prijelazu u kategoriju priplodne mliječne krave u iznosu od 100.000 dinara. Trebaju se ukinuti ograničenja od 19 grla goveda za natječaj nabave opreme za stočarsku proizvodnju i da se radi na stimulaciji za odgoj tova junadi domaćih rasa, a ne onih iz uvoza u iznosu od 25.000 dinara po grlu. Sljedeće što nam je bitno je rješavanje problematike dugova i nalaženje rješenja za izmjenu Zakona PIO za poljoprivrednika.

U raznim medijima smo mogli vidjeti kako su ovo prosvjedi velikih poljoprivrednika, kako među vama nema manjih proizvođača, pa me interesira Vaš komentar na takve objave.

Evo mogu slobodno reći kako sam ja osobno jedan od manjih poljoprivrednika, obrađujem oko 55 jutara zemlje. Bilo koju količinu obrađivali, jednostavno neisplativo je. Tko ima više zemlje, ima više troškova i više gubi, a tko ima manje zemlje, kada sve troškove isplati opet je u gubitku. Evo čist primjer: kod mene u selu mi se žalio čovjek kako ima pet jutara zemlje, morao je dignuti kredit kako bi isplatio svoja dugovanja od ulaganja u proizvodni ciklus. Znači, je li u pitanju 5, 55, 105, 1.005 jutara zemlje, ista je situacija, samo su u pitanju nule između. Moram naglasiti kako ove i prošle godine zaista nitko nije pošteđen, svi su u istim problemima. Oni koji su baš mali proizvođači možda imaju 1.000 eura duga, ali veliki će imati recimo 10.000 ili 100.000 eura raznih dugovanja. Poanta je kako su ljudi ostali dužni, kako zadrugama, poljoapotekama, tako i bankama. Nisu uspjeli vratiti svoja zaduženja iako je godina bila solidna s prinosima, samo što je cijena po kojoj se plasira proizvedena roba katastrofalna. Zato sam maločas govorio o robnoj burzi. Tu bismo obuhvatili sve poljoprivrednike, čak i onaj najmanji poljoprivrednik bi mogao trgovati svojom robom. Imao bi mogućnost odlučivanja o tome kada će prodati svoju robu, mogao bi unaprijed prodati po boljoj cijeni recimo, tako da bi to doticalo zaista sve. Imam jedan dobar primjer: kolega iz Kikinde je uspio zaobići zadrugu i prodati žito bez posrednika izvozniku. Cijena po kojoj je prodao je 27 dinara, plus PDV. Mi sada kada bismo otišli u zadrugu, dobili bismo 19 dinara za žito. Zato je bitna robna burza, jer se svi posrednici ugrađuju svojim dijelom u našu cijenu. Mi najviše radimo, a najmanje zaradimo. Jedina burza koju mi imamo je privatna burza u Novom Sadu. Fali nam državna burza koja će urediti cijene. Ovako je cijena žita od prošle godine pala s 42 dinara na 19. Da imamo fjučerse, mogli bismo unaprijed računati na cijenu, neke burze čak dvije godine unaprijed znaju kako će se kretati roba.

Kako komentirate napise u medijima o političkoj konotaciji poljoprivrednih prosvjeda?

Naravno da je tako nešto plasirano u medije, izbori idu, ali vidite, mi se ne možemo oslanjati na to kada će biti izbori, a kada neće. Mi smo u gadnim problemima, mi nismo nikakva stranka, niti iza nas stoji bilo kakva politička opcija, niti mi podržavamo bilo kakvu stranku. Mi smo odmah na početku rekli: može doći bilo koja stranka, ali s trideset traktora. Te političke izjave ili tome slično, to je samo propaganda koja je usmjerena protiv nas. Čak je i predsjednik Srbije rekao »uzimate naše pare«. Samo ne znam tko će stvoriti onda sve te njihove pare ako se mi ugasimo, mi koji ih proizvodimo. Poljoprivreda je jedna ogromna grana naše privrede i smatram kako veliki dio bruto domaćeg proizvoda upravo dolazi iz poljoprivrede. Mi samo tražimo novac koji nama pripada. Mislim da imamo osnovno pravo tražiti sve što imaju naše kolege iz inozemstva i okolnih zemalja poput Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske, itd.

Kakva je situacija sa subvencijama za poljoprivrednike u državama iz okruženja?

Poljoprivrednici u okolnim zemljama imaju veće subvencije pa mogu biti konkurentni i s ovakvom cijenom robe, što kod nas nije slučaj. Baš je interesantan primjer Hrvatske: dosta su uložili u razvitak poljoprivrede, imaju odlične subvencije koje iznose 300 eura po hektaru, što je isto kao i u Mađarskoj, a plavi dizel im je dostupan na svakoj benzinskoj postaji. Plavi dizel je nešto što je potpuno normalno svuda u Europi, zato ne znam što je problem da ga imamo i mi. Cijena plavog dizela u Hrvatskoj je sada 0.92 eura po litri, a mi trebamo dati sada 204 dinara i onda čekati tko zna koliko da nam se uplati nazad ta refakcija. Poznajući brzinu administracije kod nas, čekali bismo previše na te novce. U prilog tome govori činjenica kako postoje poljoprivrednici koji i dalje čekaju na novac od subvencija za biljnu proizvodnju od ove godine, a prosinac nam kuca na vrata, što je apsurd. Navodno je isplaćeno 97 posto, ali sudeći po pričama koje čujemo od ljudi, ne možemo biti sigurni u to. Zato i tražimo da se od iduće godine uplaćuju subvencije do 31. 3. kako bi ljudi mogli uložiti u nov proizvodni ciklus.

Jeste li u redovitom kontaktu s ostalim poljoprivrednim udruženjima u Srbiji?

Trenutno smo u vrlo aktivnoj komunikaciji s udruženjima koja organiniziraju prosvjede, imamo redovite sastanke čak dva puta tjedno sada kad je ovakva gužva. Djelujemo zajedno, kako bismo poboljšali status poljoprivrednika u Srbiji. Vidite, mi smo za pregovore, mi nismo za ove prosvjede, ni nama se ne stoji ovdje; mučimo ljude kojima je to preko glave, a i nama je. Bio sam na pregovorima u svibnju kada su traktori bili vani, pregovarali smo normalno. Kada smo poslije toga otišli bez traktora na ulicama, to nije bilo pregovaranje nego skidanje s dnevnog reda. Čim se stvori pritisak građana, drugačija je priča. Koliko puta sam bio ispred Vlade, ljudi tamo prosvjeduju, nitko ne obraća pažnju na njih. Bez pritiska javnosti, nema uspjeha u pregovorima. Žao nam je što se na ovakav način moramo boriti za svoja prava.

U utorak je održan sastanak poljoprivrednika s Vladom Srbije, nakon kojeg je zakazan novi za nedjelju u Kisaču s ministricom poljoprivrede i premijerkom Anom Brnabić. Što su prijedlozi Vlade i kakvi su vaši stavovi povodom istih?

Za robnu burzu će biti formirana radna grupa kako bi se pojednostavila procedura za registrirana poljoprivredna gospodarstva i organizatore proizvodnje za dobijanje dozvole za izvoz. Time bi se skratio put između proizvođača i izvoznika, tj. zaobišli bi se posrednici. Što se tiče odvodnjavanja, poslat će knjižna odobrenja kojima se ukida plaćanje za treći i četvrti kvartal ove godine, a u potpunosti za 2024. godinu. Umjesto plavog dizela dan nam je prijedlog za 129 din/l dizela na NIS postajama, odnosno 179 dinara minus 50 dinara refakcije po litri, do 100 litara po hektaru, odnosno do 100 hektara. Ukoliko netko nema NIS poljoprivrednu karticu, može podnijeti zahtjev i bit će mu odobrena za dva tjedna. Ako se toči na drugim crpkama, dobit će se samo 50 dinara refakcije. Glede subvencija, obećano nam je 18.000 dinara do 31. 3., a 17.000 dinara nakon sjetve za sjemena i repromaterijal. Odlučili smo ostaviti traktore po strani na cestama do sastanka u nedjelju, te ćemo nakon toga odlučiti koji su nam daljnji koraci.

Intervju vodio: Ivan Ušumović