Spisatelj Zvonimir Nemet (Inđija, 1952.) priredio je 6. studenoga, u suradnji sa Zavičajnim društvom Đorđe Vojinović iz Inđije svoju prvu pjesničku večer u svom rodnom gradu. Pred, za naše prilike, vrlo velikim brojem ljubitelja pisane i izgovorene riječi (više od 100, iz Inđije, Novih Banovaca i okolice), Nemet je u Poslovno-obrazovnom centru u Inđiji recitirao svoje stihove i predlagao za slušanje one svoje pjesme koje su dobile glazbenu podlogu i koje su najčešće izvođene od strane Tamburaškog orkestra Glazbene škole u Dugom Selu, pokraj kojeg Nemet sada živi.
Kasni pjesnički pubertet
Večer je obilježena predstavljanjem osobe koja je, kako je rekla voditeljica Vesna Čortan, »otišla iz naših krajeva, ali se rado vraća, kako sobom samim tako i putevima koji se zovu pjesma, sjećanja, ljubav, bol, patnja – ukratko život«. Predstavljajući njegov opus, Čortan je naglasila kako je Nemet doživio »kasni pubertet«, budući da je počeo pisati tek 2013. godine, no kako je njegov opus od tada impresivan.
»Zvonko Nemet bio je dečko koji obećava, fenomenalni sportist, čovjek koji se ni s kime nije nikad posvađao. U njegovoj se poeziji primjećuje autentični srijemski izraz, u čemu je neposredni nasljednik mnogih znamenitih inđijskih pjesnika. On je daleko od modernog pjesničkog stvaralaštva – on je nastavljač autentičnog narodnog izraza i zato ne čudi da se njegove pjesme pjevaju, da su žive i dostupne, tim više što u njima provijava ljubav prema zemlji, zavičaju, domovini, prema svojem narodu«, kazao je u svojem osvrtu na Nemetove inđijske dane njegov školski prijatelj i književnik Sima Potkonjak.
U istome je duhu, nakon brojnih pjesničkih »intervencija« samoga Nemeta, govorio, kazivajući njegove stihove, i Aleksandar Mijalković, književnik i urednik književnoga zbornika Garavi sokak, gdje je Nemetova poezija također zastupljena.
»Nemet ima svoje unutarnje predjele koji imaju svoju vanjsku manifestaciju, u Dunavu, Srijemu, ravnici, Vojvodini, to je poezija koja je istovremeno vesela kao neki vriskajući napjevi u kolu, ali i često elegična i duboko emotivna«, kazao je Mijalković.
Kad muškarac piše u ženskom rodu
Osim srijemačkoga opusa, Nemet je čak pet svojih zbirki poezije pisao u ženskom rodu.
»Pokušavam se staviti u kožu žene koja želi, ili ne želi reći je li sretna ili nesretna, krije se«, bilo je njegovo objašnjenje ovakvog pjesničkog postupka. Neke od pjesama pročitale su mlade recitarorice Jovana Kuč i Iskra Krtinić.
U svojem je stilu, a sve vrijeme praćen zvukom gitare u izvođenju Nikole Jelića, Nemet dijelio svoje knjige na koncu predstavljanja, uz obećanje da ovo neće biti njegov posljednji pjesnički posjet rodnome Srijemu.
Zvonimir Nemet rođen je u Inđiji 1952. godine. Život ga je odnio u Hrtkovce, gdje se oženio, a netom prije progona Hrvata iz Srijema sa svojom obitelji se nastanio u Rugvici, nadomak Dugog Sela i Zagreba. Prva mu je knjiga, zbirka pjesama bila 61…, objavljena 2013., a za njom su uslijedile zbirke poezije Gomolava, 62…, 63…, Sjaj tišine, Kockice, Crtice, Broj ljubavi, Prva šaka zraka, Minijature duše, Sin ravnice. Ima i knjigu proze Drhtaji iz 2022. godine.
Predstavljanje je održano u okviru manifestacije Poetski dani – Mita Čortan.
M. T.
