Evo, priznajem, bila sam u krivu kada sam prije dva tjedna prognozirala kako će usvajanje dva nova medijska zakona ipak dočekati novu (staru) vladu i novu (staru) skupštinu. Išlo je, ipak, za naše prilike neuobičajeno brzo. Čini se nekome se žurilo da prije službenog raspisivanja izbora medije »uredi« po svojoj mjeri, pa su se mediji našli među šezdeset točaka dnevnog reda (53 točke su zakoni) na, ako zbori budu raspisani 17. prosinca, posljednjoj sjednici Narodne skupštine Srbije. Nije karikiranje, ali čitanje dnevnog reda bilo je duže nego što je oporba dobila vremena za raspravu.

I kad smo već kod »uređenja«, proteklih dana malo su dotjerane fasade, prvo u Beogradu, a onda i u Novom Sadu. Za glavne likove, a sve u funkciji kampanje za izbore koji još nisu raspisani, izabrani su lideri oporbe, pa je tako predsjednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, ni kriv ni dužan, dobio etiketu pripadnika ustaškog pokreta.

U danu, ili preciznije noći, kada je Novi Sad slavio Dan oslobođenja zidovi katoličkog groblja i još nekih objekata »uređeni« su fašističkim simbolima.

I nije tu kraj »uređenjima« po principu tko kada, kako i gdje hoće. Kako i gdje tko hoće pokazali su inicijatori podizanja spomenika Draži Mihailoviću u Beogradu, a sve uz četničke pjesme i prepoznatljivu ikonografiju i policiju koja je bila brana od prosvjednika koji su pokušali iskazati svoje neslaganje s novim čitanjem povijesti.

Od ovog »uređenja« ruke peru oni koji su zaduženi za davanje dozvola za podizanje spomenika, jer, eto, dokumentacija nije bila potpuna, pa nije ni mogla biti razmatrana. Valjda bi onda logičan slijed trebao biti uklanjanje? Ili je to samo elegantan način da se Draža zadrži tamo gdje je postavljen, iako je prema Zakonu o planiranju i izgradnji zabranjena izgradnja spomenika i spomen obilježja izvan javnih površina.

Neki pokušaji »uređenja« nikako da se prime. Ni takozvana velika petorka nije uspjela u tome, pa je Beogradu i Prištini dan novi rok. Veljača 2024. godine.

Z. V.