Bokserka Kristina Nađ Varga iz Subotice prošloga mjeseca osvojila je prvo mjesto na memorijalnom turniru Nikola Pavlikov u Rusiji. Članica kluba borilačkih vještina Ultimate fighter Spartak u Subotici ističe veliko zadovoljstvo postignutim uspjehom, jer je to jedan od najjačih turnira ovog tipa u Europi.

Posjeduje Kristina mnogobrojne medalje i priznanja, a kaže da joj je najveće to da je već tri godine u reprezentaciji Srbije.

Prvakinja je ona Srbije u kik boksu. Neporažena je u sandi kung fu. U kolovozu je osvojila srebrnu medalju na balkanskom prvenstvu u boksu u Turskoj, ima osvojenu Zlatnu omladinska rukavicu u Beogradu 2021., osvojeno državno prvenstvo ulaskom u seniorke itd.

Kao i svakome sportašu, krajnji cilj joj je medalja s Olimpijskih igara.

Sljedeće veliko natjecanje koje čeka Kristinu je Prvenstvo Europe koje će bit održano u studenome.

Istrajnošću do medalje

Kristina boks aktivno trenira sedam godina. Kako kaže, trening nikada nije propustila. Nekada su joj treninzi zahtjevniji ako se priprema za natjecanje, dok su par dana prije samog natjecanja to treninzi tehnike, kondicije i neke laganije varijante da se ne bi preforsirala za samo natjecanje već tada samo vježba kako se treba ponašati, priča bokserka i dodaje kako je cijeli život u sportu. Od malih nogu trenirala je gimnastiku, hip-hop, kik boks, boks i sanda kung fu.

Zašto baš boks? Pitanje je na koje nam ova dvadesetjednogodišnjakinja odgovara da joj je to bio bijeg od stvarnosti. Kako je u životu doživjela mnogobrojne teške situacije, trening i prijatelje koje je tamo stekla je vidjela kao svoju utjehu i ohrabrenje, priča nam Kristina i ističe da joj je životni moto »preko trnja do zvijezda« jer, kako kaže, to govori o tijeku njezinog života.

»Iako nije bilo uvijek lijepo – imala sam mnoštvo teških situacija, padova, loših dana, ali nisam odustala i nastavila sam se boriti kroz život i oduprijeti negativnosti«, kaže Kristina.

Prije dvije godine mlađa sestra joj je preminula i, kako kaže, od tada ima mnogo veću motivaciju za borbom, uspjehom i da u životu postigne sve ono što bi njena sestra postigla da je danas tu, te se stoga želi boriti duplo kako bi njena sestra bila ponosna na nju. Kaže kako joj je ona prva pomisao kad joj je u životu teško; prva pomisao kada ulazi u ring prije utakmice, ali i prva osoba na koju pomisli kada osvoji medalju.

»Sport mi je donio samopouzdanje«

Na pitanje što je za nju dobro donio ovaj sport naša sagovornica nabrojila je mnogo toga. Na prvom mjestu je samopouzdanje. Kako kaže, ona je kroz osnovnu školu bila izuzetno sramežljiva i osjetljiva osoba, nije smjela iskazivati svoje mišljenje već je trpjela pritisak okolice. Osim toga, navodi i zdraviji način života što uključuje manje vremena za mobitelom, bolju prehranu i redoviti san te dobar osjećaj nakon treninga. Također, izdvaja Krsitina i kvalitetno druženje i kako je ovaj sport tjera na konstantno učenje i da upoznaje sebe iznova i iznova.

Posebnu zahvalnost Kristina odaje svom treneru Saši Gredeljeviću, koji je prati i uz nju je od samog početka. Kako navodi, on je za nju kroz ovih sedam godina bio psiholog, otac i prijatelj, a tek nakon svih tih funkcija na kraju i izuzetno požrtvovan i posvećen trener. Kaže Kristina kako se bez kvalitetnog trenera ne može postati ni kvalitetan sportaš, već da se samo uz obostrani trud i rad mogu ostvariti visoki i zavidni rezultati.

Kristina je pohađala OŠ Ivan Milutinović u Subotici, nakon čega je završila Gimnaziju Svetozar Marković, opći smjer na hrvatskome jeziku. Sada je apsolventica Visoke škole strukovnih studija za trenera nakon čega planira upisati i master studij. Nakon školovanja kaže kako želi postati trener u svom matičnom klubu Ultimate fighter Spartak. Završila je tečaj za frizera, pa je u slobodno vrijeme i frizer.

Josipa Stantić