Kultura

Dosanjani glazbeni san

»Još od malih nogu na pitanje što ću biti kad porastem, odgovarala sam da ću postati pjevačica. Naravno, to je u tom trenutku bio samo san, a tijekom školovanja sam se interesirala i za mnoge druge stvari, ali na kraju je ipak muzika, moja ljubav iz djetinjstva, pobijedila«, tim riječima započinje svoju priču mlada, 28-godišnja sopranistica Aleksandra Ušumović.

Odrasla u Lemešu, u glazbenu je školu krenula relativno kasno, tek u šestom razredu, ali je za tri godine izvanrednog ubrzanog napredovanja uspjela položiti šest razreda niže muzičke škole na klavirskom odsjeku. Nakon toga je upisala teoretski odsjek u Srednjoj muzičkoj školi Petar Konjović u Somboru te počinje pohađati nastavu solo pjevanja u klasi prof. Silvie Minee.

»Profesorica Minea je svakako najzaslužnija osoba za to što sam zavoljela klasičnu muziku i pjevanje, a pored toga sam uvijek imala neizmjernu podršku roditelja u svemu što sam radila, pa je bilo prirodno i bez prepreke da poslije srednje muzičke nastavim školovanje na akademiji«, kaže Aleksandra koja je masterirala solo pjevanje na novosadskoj Akademiji umjetnosti 2021. godine.

Nastupi i masterclassovi

Mlada solo pjevačica do sada je imala brojne nastupe, a najviše je nastupala u gradovima u kojima se i školovala – u Somboru i Novom Sadu. Često surađuje s kvartetom Pneuma iz Novog Sada u kom sviraju njezine kolege s Akademije, a kao jedan od najljepših ističe upravo nastup s njima i kolegicom mezzosopranisticom Verom Zečević u subotičkoj Sinagogi za ovogodišnju Noć secesije.

»Izdvojila bih još jedan divan i zabavan projekt čiji sam dio bila više kao glumica i kostimografkinja, a manje kao pjevačica. To je imerzivna (interaktivna) predstava Alice in Wonderland, koja je održana u Novom Sadu krajem 2021. godine u okviru Kaleidoskopa kulture. Kada smo započeli ovaj projekt, osnova nam je bila djelo Alisa u zemlji čuda, ali ništa osim te osnove nismo imali, a inspiraciju za stvaranje smo tražili u djelu kako bismo stvorili nove scene s likovima iz Alise koji su zadržali svoj karakter i osobine, ali su izmješteni u neke druge situacije. Naravno, na kraju smo imali i stručnu pomoć oko dotjerivanja detalja, ali poanta projekta je bila da svi izrazimo svoju kreativnost, da sami smišljamo scene i tekstove, a budući da je i budžet bio veoma ograničen, sami smo nabavljali i rekvizite i kostime svake subote na Najlon pijaci u Novom Sadu. Cijeli proces je bio veoma zanimljiv, a i sam kraj i realizacija predstave su bili fantastični«, kaže ona.

Nagrade i majstorski tečajevi

Tijekom školovanja osvajala je prve nagrade na republičkim i međunarodnim natjecanjima kao što su: Vera Kovács-Vitkai u Novom Sadu, Nikola Cvejić u Rumi, Obzorja na Tisi u Novom Bečeju, Smotra muzičkih talenata u Srijemskim Karlovcima, Srpska solo pesma u Mladenovcu, republičko natjecanje solo pjevača u Beogradu itd. Tijekom studija bila je stipendistica Fonda za unapređenje vokalne umetnosti mladih Melanije Bugarinović i kćerke Mirjane Kalinović-Kalin.

»Godine 2019. Akademija umjetnosti me je izabrala za dobitnicu stipendije za međunarodnu ljetnu školu (International Summer Academy of the mdw – University of Music and Performing Arts Vienna) koja je održana u mestu Reichenau an der Rax u Austiji. Tamo sam imala priliku slušati predavanja, ali i raditi individualno na svojoj pjevačkoj tehnici i interpretaciji s velikim njemačkim i austrijskim umjetnicima i pedagozima i to je također bilo jedno veoma dragocjeno iskustvo za mene. Kako bih osvježila svoju pjevačku tehniku i naučila nešto novo, pohađala sam i majstorske tečajeve tijekom i nakon studiranja, od kojih bih izdvojila masterclass primadone Vere Kovács-Vitkai, Mihálya Kálmandija i Éve Bátori iz Mađarske, ali i Ljetnu opernu školu u Novom Bečeju koju organizira Muzičko-operno teatarska organizacija MOTO«, navodi naša sugovornica.

Čuvanje glasa

Poznato je da školovanje i karijera solo pjevača zahtijevaju brojna »odricanja« u smislu čuvanja glasa kao »instrumenta«.

»Od početka do kraja svog školovanja sam bila perfekcionist, osnovnu i srednju školu sam završila kao vukovac, a prosjek na master studijama mi je bio 10. Takav perfekcionizam je za jednog muzičara pozitivan i rekla bih potreban, ali zahtijeva mnoga odricanja. Budući da je glas živi instrument, na njemu se osjeti svaka promjena stanja i raspoloženja pa je za njegovu konstantnost i napredak vrlo bitno sačuvati zdravlje. Nisam mogla ići na nastavu nenaspavana, jer se odmah čula velika promjena u kvaliteti tona, što je često značilo ne izlascima. Također, određenu hranu i piće ne mogu uzimati uopće ili u onim količinama u kojima bih možda nekad željela. Možda još bitnije od svega ovoga je sačuvati mentalno zdravlje, imati dovoljno samokontrole i samosvijesti, ali i stabilnu okolinu koja može pomoći nečijem razvoju i potencijalu«, kaže ona.

Pedagoški rad

Trenutačno je uposlena kao profesorica solo pjevanja u Muzičkoj školi u Subotici.

»Prosvjetnim radom počela sam se baviti još na master studijama, radila sam do sada u nekoliko muzičkih škola kao nastavnica solo pjevanja i solfeđa, a sada u subotičkoj Muzičkoj školi predajem solo pjevanje. Ono što je pozitivno je da muzička škola ima veliki broj đaka, neki su veoma zainteresirani za klasičnu muziku, neki imaju druge preferencije, ali uloga nastavnika je da zainteresira dijete i otkrije mu ljepotu klasične muzike kako bi poslije i sam mogao slušati je s pažnjom i razumijevanjem«, kaže ona.

Kao profesoricu, pitali smo je i koliko je klasična (umjetnička) glazba prisutna u našem javnom prostoru?

»Nažalost, prisutna je u maloj mjeri, samo u većim gradovima kao što su Beograd i Novi Sad, a u manjim sredinama ona izostaje. Takav odnos prema klasičnoj muzici je devastirajući za mlađe generacije što se vidi iz utjecaja društvenih mreža i medija, čime se dovelo do toga da pažnja mladih ne traje duže od 20 sekundi. Kako onda očekujemo da se mladi kulturno uzdižu i zainteresiraju za neko klasično muzičko djelo, kao npr. operu koja traje tri sata? Obrazovni sistem mora reagirati ako želi ispraviti tu grešku, jer njihova pažnja opada i u drugim segmentima, a ne samo u muzici.«

Glede profesionalnih planova, Ušumović na kraju razgovora kaže:

»U skorijoj budućnosti imam nekoliko zakazanih nastupa, a što se projekata tiče jedan vrlo zanimljiv je trebao biti održan ove godine u svibnju, ali je nažalost zbog neplaniranih situacija odgođen, te se nadam da će biti proveden u djelo sljedeće godine. Radi se o projektu koji je trebao biti realiziran u podzemlju petrovaradinske tvrđave, a inspiriran je legendom koja je vezana za samo podzemlje Petrovaradina. Zamišljeno je kao monoopera s pratnjom kvarteta, tekst za djelo je pisala Nevena Baštovanović, a muziku Dimitrije Beljanski. Ostaje samo da se realizira u budućnosti. Razmišljam i o nekim većim natjecanjima u inozemstvu, ali još ništa nije odlučeno«.

D. B. P. / Foto: privatna arhiva