Intervju

I dalje je fokus oporbe na glasanju »protiv«

Sada je već vrlo vjerojatno će izbori, na svim nivoima, ali možda ne i u svim općinama i gradovima, biti održani 17. prosinca, kaže izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokraciju (CeSID) Bojan Klačar, s kojim smo razgovarali o različitim aspektima predstojećih izbora, uvjetima, izazovima koji oni nose za političke aktere, ali i državu u cijelosti. On ocjenjuje da će izborni uvjeti biti isti ili slični onima koji su bili uoči travanjskih izbora 2022. godine, s najvažnijim problemima u području medija i medijske prezentacije aktera, ponašanja javnih funkcionera i miješanja njihovih javnih pozicija s onima u stranci, niskih kapaciteta izbornih komisija na lokalnoj razini i biračkih odbora i pritiska na birače.

Za vladajuću stranku, kaže Klačar, izazov je što raspisuje izbore u složenom i nepredvidivom kontekstu, posebno kada je riječ o Kosovu, ali i inflaciji, rastu cijena i stanju u ekonomiji, dok su pred strankama oporbe najveći rizici u vezi s njihovom konsolidacijom, pripremljenosti za izbore i raspoloživih resursa. Kosovo, inflacija, ekonomija i životni standard će biti vodeće teme u cjelini, prosvjedi i nasilje u društvu će biti važan dio za kampanju građanskih stranaka, dok će odnos prema Rusiji i ratu u Ukrajini ostati visoko na agendi desno orijentiranih stranaka, kaže Klačar.

Znamo li sada konačno i sigurno da su izbori 17. prosinca, i znamo li na kojim nivoima će biti održani?

Vrlo vjerojatno će izbori biti 17. prosinca, iako treba zadržati blagu rezervu budući da vladajuća stranka nije definitivno potvrdila termin. Svi događaji u proteklih nekoliko dana idu u prilog izbora 17. prosinca, a posebno podnošenje ostavki predsjednika općina/gradonačelnika u nekoliko desetaka općina i gradova. Izvjesno je da će izbori biti na svim nivoima – republički, pokrajinski i lokalni – tako je i sam predsjednik Vučić najavio. Nedoumice su samo hoće li biti u svim općinama i gradovima ili samo nekim.

Zašto je najavljeno da se lokalni izbori negdje održavaju, a negdje ne? Koja je logika i smisao?

Pretpostavka je da se radi o stranačkoj procjeni, to više liči na taktički manevar vladajuće stranke s ciljem optimizacije izbornih rezultata. Pretpostavka može biti da se odvoje lokalni izbori u kojima Srpska napredna stranka ima snažnu podršku pa samim tim i manje rizike, a da se zajedno s nacionalnim izborima 17. prosinca održe oni lokalni izbori u kojima SNS očekuje neizvjesniju utrku, kao što je slučaj u Beogradu.

Generalno gledajući, kakvim biste ocijenili postojeće izborne uvjete? Koje su glavne zamjerke, problemi? Što bi trebalo i što se još može promijeniti?

Izborni uvjeti će biti isti ili slični onima koji su bili uoči travanjskih izbora 2022. godine. Međustranački dijalog poslije 2020. godine je te uvjete malo unaprijedio, ali su i dalje ostali važni problemi u području medija i medijske prezentacije aktera, ponašanja javnih funkcionera i miješanja njihovih javnih pozicija s onima u stranci, niskih kapaciteta izbornih komisija na lokalnoj razini i biračkih odbora i pritiska na birače. To bi bili i najvažniji elementi koji se mogu unaprijediti do izbora, imajući u vidu kratke rokove. Poslije izbora trebalo bi otvoriti raspravu o cjelovitim problemima u izbornom procesu koji zahtijevaju sveobuhvatnu izbornu reformu.

Kako ocjenjujete medijsko izvještavanje? Jesu li birači u prilici objektivno se informirati o politički važnim događanjima, stavovima različitih političkih aktera?

Uglavnom ne, osim ako birači nisu spremni uložiti dosta truda prateći različite izvore i kanale informiranja. Mediji su nerijetko pristrasni i međusobno podijeljeni po različitim osnovama. Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM) je pasivna institucija koja se u kampanji skromno pojavljuje čime se otvara prostor da elektronički mediji (koji imaju veliki utjecaj) ne poštuju sve norme nepristrasnog ponašanja. REM ne propisuje obvezujuća pravila za privatne medije čime se omogućava da za njih važe neki drugi standardi u odnosu na javne servise, na primjer.

Drugim riječima, može li se reći da se izbori održavaju u ravnopravnim medijskim i izbornim uvjetima?

Može se reći da su izbori slobodni (postoji sloboda udruživanja i kandidiranja, uz poštovanje bazičnih građanskih prava i sloboda), ali djelomično pošteni jer postoji medijski nejednako i neravnopravno predstavljanje i miješanje uloga koju imaju stranački funkcionari dok obavljaju javne pozicije.

Kako procjenjujete: hoće li se povećati izborni cenzus (odnosno vratiti) na 5 posto?

Čini se da je ostalo premalo vremena da se mijenjaju izborni propisi o tako važnim temama.

Koji su izazovi pred vladajućom koalicijom na predstojećim izborima, a koji pred strankama oporbe?

Vladajuća stranka raspisuje izbore u složenom i nepredvidivom kontekstu, posebno kada je riječ o Kosovu, ali i inflaciji, rastu cijena i stanju u ekonomiji. Ovo će, ujedno, biti prvi zimski izbori za SNS. Pred strankama oporbe su rizici u vezi s njihovom konsolidacijom, ali i pitanje koliko su spremni i koliko imaju resursa da trče utrku na svim nivoima.

Kome više odgovaraju ovi izbori – vladajućim strankama, oporbi na ljevici ili oporbi na desnici?

Svakako je vladajuća stranka u najboljoj poziciji, jer su i dalje vodeća stranka u javnom mnijenju i mogu nastupati s pozicija moći, što im omogućuje da dobrim dijelom upravljaju političkom i medijskom agendom. Ako se budu dešavali neki nepredviđeni događaji, kao što je to bio slučaj proteklih godinu i pol dana (rat u Ukrajini, dvije velike tragedije u Srbiji, eskalacija na Kosovu...), takvi scenariji povećavaju šanse oporbi da naprave bolji izborni rezultat. Desnici više odgovara ambijent nacionalne krize u vezi s Kosovom, jer to može omogućiti snažniju mobilizaciju njihovih birača i ugroziti podršku SNS koju čine i dijelovi tvrde desnice.

Prema vašim procjenama (istraživanjima) kakve su šanse da se odnosi snaga promijene na predstojećim izborima u Beogradu, Srbiji i na lokalu?

SNS je i dalje vodeća stranka u Srbiji, Pokrajini i većini općina i gradova u Srbiji pa su samim tim i političke promjene na relativno dugačkom štapu. Izborna utrka može biti neizvjesnija u Beogradu, centralnim beogradskim općinama kao i većim gradovima u Vojvodini (Novi Sad) i centralnoj Srbiji (Niš, Kragujevac).

Koji su izazovi pred Srbijom ako se dogode veće promjene u parlamentu, recimo osnaživanje stranaka s krajnjeg desnog dijela političkog spektra u parlamentu u ovome osjetljivome trenutku s obzirom na događanja na Kosovu i na njihove stavove?

Zavisi o kolikom se osnaživanju govori. Ako bi buduća vlada imala stabilnu većinu, to ne bi ugrozilo vitalne državne procese koji su u tijeku, niti bi ugrozilo EU integracije i pregovore s Prištinom. Ako bi rast desnice bio veliki i doveo u pitanje stabilnost Vlade, u što čisto sumnjam, to bi bio uvod u političku krizu Srbije i vjerovatno bi se brojni procesi usporili. Tu se posebno misli na EU integracije, odnose sa zapadnim partnerima i pregovore s Prištinom.

Ovi izbori će proteći u znaku Kosova, rekli ste nedavno. Kako će nedavni tragični događaji na Kosovu utjecati na izbore?

Rano je za prognoze, jer su utisci i osjećanja još uvijek svježi. Bit će potrebno vrijeme i neko sljedeće istraživanje javnog mnijenja da taj proces bolje razumijemo. Međutim, izvjesne su dvije stvari: Kosovo će biti vjerojatno glavni prioritet ljudi u nastupajućem razdoblju i, drugo, to znači da će Kosovo biti i važan dio kampanje. Stranke neće moći izbjeći tu temu, a ona je osjetljiva jer su ljudi emotivno uključeni. U cijelosti, to može značiti da ćemo poslije dužeg vremena imati primat nacionalnih tema na izbornoj agendi jer je od 2012. godine socijalno-ekonomski paket tema bio najvažniji.

Koje su još prioritetne teme ovih izbora i razlikuju li se dovoljno (da bi bile prepoznatljive) stranke na vlasti i u oporbi po svojim stavovima – o ekonomiji na primjer, vanjskoj politici i drugim? Općenito, jesu li stranke u oporbi programski dovoljno artikulirale svoje političke stavove ili se još uvijek zadržavaju samo na kritici Vučića i pozivima za smjenu vlasti?

Kosovo, inflacija, ekonomija i životni standard će biti vodeće teme. Prosvjedi i nasilje će biti važan dio za kampanju građanskih stranaka, odnos prema Rusiji i ratu u Ukrajini ostat će visoko na agendi desno orijentiranih stranaka. Oporba u cijelosti će većinu važnih karata staviti na beogradske izbore, jer vjeruju da tu mogu doći do političkih promjena. I dalje se čini da oporba nudi više razloga zašto glasati »protiv«, a ne »za« i u tom smjeru bi bilo dobro da u izbornoj ponudi profiliraju sebe, ne samo kao kritičare vlasti već i kao alternativu ovoj vlasti. Vododjelnicu između dva bloka u oporbi čine nacionalne teme, prije svih Kosovo, uz dodatak da ima nekih stranaka u desnici koje su bliže SNS-u nego drugim strankama iz građanskog bloka.

Kakva se alternativna politika može iščitati iz javnih nastupa i poruka predstavnika oporbenih stranaka i po čemu se razlikuje od politike SNS-a?

I dalje je fokus oporbe na glasanju »protiv«, traži se neka vrsta referendumskog izjašnjavanja što se ne čini dobrom strategijom budući da većina ljudi u Srbiji i dalje ne misli da je pravac države u kome se kreće loš ili katastrofalan. Mogućnosti su bitno različite, ovisno o tome o kojoj stranci iz oporbe je riječ. Desnica se profilira kao tvrđi partner u pogledu Kosova i kao veliki skeptik ili protivnik EU integracija. Građanske stranke više inzistiraju na demokratizaciji i ubrzanju suradnje sa zapadnim partnerima. I jednom i drugom bloku, međutim, nedostaju konkretni prijedlozi kako bi te ciljeve ostvarili. Na primjer, svi u oporbi su kritični prema dijalogu s Prištinom, ali je malo prijedloga što bi oni uradili da su na mjestu trenutne vlasti.

U srijedu, 4. listopada, zastupnici Skupštine AP Vojvodine raspravljali su o izmjenama izbornih pravila – smanjenje broja potpisa za predaju izborne liste, produženje rokova, ukidanje prava grupa građana da sklapaju koalicije sa strankama i druge. Jedan od prijedloga izmjene je da nositelj liste ne mora imati prebivalište na teritoriju Pokrajine, čemu se neke oporbene stranke oštro protive. Kako vidite ove predložene promjene?

Predložene promjene nisu kontraverzne u najvećem broju slučajeva, a neke mogu i relaksirati poziciju stranaka i njihove resurse, poput smanjenja broja potpisa za predaju liste, rokovi i slično. Jedina upitna tema može biti promjena da nositelj liste ne mora imati prebivalište na teritoriju Pokrajine, čime se otvara put da utjecajni lider s centralnog nivoa nosi i pokrajinske liste (kao što je to slučaj s lokalnim izborima). Meni se ni ta tema ne čini centralnom, niti važnom, jer nije diskriminirajuća odnosno to pravo mogu koristiti svi, ne samo vlast. U nekoj široj debati o izbornoj reformi, međutim, trebalo bi razgovarati i o tim odredbama.

Što pokazuju istraživanja javnog mnijenja: ima li pomjeranja na političkoj sceni u odnosu na prošle izbore? Tko jača, a tko slabi u odnosu na podršku birača?

Za preciznije odgovore treba sačekati prvo istraživanje poslije tragičnih događaja na Kosovu, jer se radi o krupnom događaju koji može utjecati na javno mnijenje. Do tog događaja nije bilo dramatično velikih promjena u blokovima stranaka – vladajući blok, blok desne i blok građanske oporbe – vladajuća stranka je uglavnom zadržala podršku s prošlih izbora, građanska oporba plus Narodna stranka za neki postoti poen uvećala, a desni blok je izgubio nekoliko postotnih poena. Međutim, utjecaj događaja na Kosovu može postojati i zato treba biti oprezan u zaključcima.

Pokazuju li istraživanja kako će glasati najmlađi birači, odnosno kakvi su im politički stavovi i preferencije?

U ovom trenutku nemamo precizne podatke o političkim preferencijama mlađih ljudi. Izvjesno je da su oni manje zainteresirani za politiku i da su ispod prosjeka u izlaznosti na izbore, pa je centralno pitanje za stranke kako ih uopće mobilizirati da izađu na glasanje.

Intervju vodila: Jasminka Dulić / Foto: Beta