PROSLOV

Pali iskro rodoljublje,
Il di gori, pri dublje!
»Trn« će čuvat od napada,
Tumačit mu trista jada!
 TUROBNE
A što veneš rodoljube,
Što u tami rod bit mora?
Šta će svitlost? Ni u grobu
Neće svićat nikad zora!

Ko smi dvojit da će narod
Uživati bolje doba?
Ta već sviće! Prosvitliće
Sunce jednoć-vrhu groba!

Cvata nam rod! Narodno se
Nosi čovik, redi kuća:
Ljubav za rod većma plamti
Ko svića-prija utrnuća!




Nikola Kujundžić (1861.-1906.) rodio se u uglednoj subotičkoj obitelji i nakon je svršene osnovne i srednje škole već ozbiljno krenuo pisati. Još kao đak zauzeo je ugledno mjesto u redovima »Pučke kasine«, a studij filozofije prekinuo je u Budimpešti da bi prešao na bogosloviju u Kalocsi, da bi potom kao svećenik služio u neposrednoj blizini svoje voljene Subotice. Nikola se Kujundžić pamti kao autor vjerojatno najljepših preljskih pjesama koje se i danas pamte i često pjevaju, premda je on u svim žanrovima poezije bio »na svome«, poput rodoljubive poezije, primjerice, što se iz gore navedene pjesme bez dvojbe da vidjeti. Što se njegovih epskih pjesama tiče, one su građene i razvijane na najljepšim tradicijama usmene narodne književnosti. Velika većina pjesama mu je uglazbljena još za života, a najznačajnija je svakako ona iz 1893. naslovljena »Pisme preljske«.