Zahvaljujući daljnjim rođacima nekadašnjega gradonačelnika Subotice Lazara Mamužića, od zaborava je sačuvana Zaklada osnovana njegovom oporukom iz 1915. godine. Do Drugoga svjetskog rata iz prihoda »Zaklade Lazara Mamužića i supruge Jelisavete, rođ. Jakobčić«, pomagano je nekoliko obitelji slabijega imovinskog stanja, kao i siromašni gradski činovnici i namještenici, te uspješni srednjoškolci i studenti u gradu. Mamužići su Zakladu svojega pretka, nekadašnjega gradonačelnika, otrgli zaboravu, o čemu pišemo u ovome broju, a želja im je da se ova dobrotvorna institucija, nastala prije gotovo jednog stoljeća, nastavi koristiti u dobrotvorne svrhe, baš onako kako je Lazar Mamužić naložio svojim budućim pokoljenjima. Nadamo se da će u tome uspjeti, kao i da će se temeljem nedavno usvojenog Zakona vratiti oduzeta imovina Zaklade koju je, među ostalim, činilo i 186 jutara zemljišta u Đurđinu.
U doba kada je gradonačelnik bio Lazar Mamužić, Subotica se urbanizirala, uveo se tramvajski promet u gradu, prema banjskom lječilištu i ljetovalištu na Paliću. Subotica tada dobiva do danas prepoznatljiv izgled. No, od tada se puno toga promijenilo - nema više tramvaja, Palić je od banje postao gorući problem, a novim planom detaljne regulacije centra Subotice brojne znamenite građevine predviđene su za rušenje.
Lazar Mamužić ostao je upamćen kao jedan od najznačajnijih gradonačelnika u povijesti Subotice, zaljubljenik u svoj rodni grad, vizionar i utjecajni zagovornik njegova razvitka. Ne znamo kako će biti upamćeni gradonačelnici našega doba - kao gradograditelji ili gradorušitelji. Mamužić je gradio Suboticu kakvom se ponosimo. Danas se ona polako razgrađuje, kako u materijalnom tako i u kulturnom i duhovnom smislu. Sve ovo dodatni su razlozi da Zaklada Lazara Mamužića i njegove supruge ne padne u zaborav.
J. D
