Od 2015. godine, kada je otvorila prva pregovaračka poglavlja, Srbija je i dalje deklarativno na putu europskih integracija, ali se njena vanjska politika često razlikuje od vanjske politike Europske unije i po usuglašenosti s vanjskom politikom EU Srbija ima najgori rezultat od svih zemalja Zapadnog Balkana, kandidatkinja za članstvo u EU. To je pokazala Analiza usuglašavanja Srbije s vanjskopolitičkim deklaracijama i mjerama Europske unije: Pregled za prvu polovinu 2023. godine. Analizu su uradili Igor Novaković i Tanja Plavšić iz Centra za međunarodne i bezbednosne poslove.

Spoticanje o Rusiju i Kinu

Srbija je prošle godine imala sa zajedničkom vanjskom i sigrurnosnom politikom EU usuglašenost od 48 posto, a trend neusuglašenosti s EU nastavljen je i u prvoj polovini ove godine, ali je stopa usuglašenosti s 48 povećana na 52 posto. Kako se objašnjava u Analizi, ovo poboljšanje nije rezultat bolje usuglašenosti s Europskom unijom već posljedica činjenice da 11. paket sankcija protiv Rusije nije prošao proces usuglašavanja u svim zemljama članicama, pa nije ni uzet u obzir u ovoj analizi.

»Kao i do sada, Srbija je izbjegavala usuglasiti se s onim deklaracijama i mjerama usmjerenim protiv Rusije i Kine, njihovih državljana, entiteta ili interesa. Jedan od glavnih razloga za ovakav stav je pitanje Kosova, a Srbija i dalje traži potporu i Rusije i Kine na raznim međunarodnim forumima«, navodi se u Analizi.

U prvoj polovini ove godine Europska unija je objavila 65 deklaracija za koje je pozvala kandidate, potencijalne kandidate i partnerske zemlje da se usuglase. Srbija se usuglasila s 34 deklaracije i posljedičnim mjerama, a nije uspjela usuglasiti se s 31 deklaracijom.

»Kada je riječ o temama deklaracija s kojima se Srbija nije usuglasila, 13 se odnosi na rat u Ukrajini, sedam na Iran, četiri na globalni režim sankcija EU za ljudska prava i po jedna na sljedeće zemlje/teme: Mali, Bjelorusija, Sirija, Moldavija i terorizam. Međutim, skoro sve restriktivne mjere koje je EU uvela, a koje su formalno vezane za druge teme (osim Irana), su povezane ili za Kremlj ili za subjekte i pojedince iz Rusije (jedna od njih i s Kinom)«, navodi se u Analizi.

Za Igora Novakovića, jednog od autora Analize usuglašavanja Srbije s vanjskopolitičkim deklaracijama i mjerama Europske unije: Pregled za prvu polovinu 2023. godine neusuglašenost Srbije s vanjskom politikom Europske unije usko je vezana za pitanje Kosova.

»Nije tu u pitanju Rusija i naša bliskost s njom već upravo pitanje Kosova. Zbog toga su svojevremeno bile proklamirane dvije politike. Prva je neutralnost kojom je praktički stavljena rampa na eventualno integriranje Srbije u NATO, to je bilo 2007. godine. Druga stvar koja je rečena 2014. godine prilikom priprema za otvaranje prvih poglavlja jest da je osnovno vanjskopolitičko pitanje Srbije Kosovo. U tom kontekstu su i stavovi Srbije prema Rusiji«, kazao je Novaković.

Partnerstvo između Srbije i Rusije vrlo je oportuno. Sa srbijanske strane je pitanje Kosova, a što se tiče Rusije njoj je stalo da može pokazati da postoje donekle prijateljske zemlje u Europi koje im ne uvode sankcije.

»Ovakav stav Srbije opasan je, jer se kod partnera iz Europske unije stvara dojam da Srbija neće biti pouzdan partner kada uđe u EU i da će moći utjecati na usvajanje, odnosno neusvajanje odluka koje se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU«, kaže Novaković.

On podsjeća da se zajednička vanjska i sigurnosna politika EU donose konsenzusom i u slučaju Srbije postoji doboka sumnja da se Srbija neće ponašati sukladno interesima većine i da će pokušati blokirati neke odluke.

»To je osnovni razlog zašto Srbija još nije otvorila poglavlje 31 (vanjska, sigurnosna i obrambena politika), čak nije dobila ni izvješće o skriningu, što je prvi korak k otvaranju poglavlja«, kaže Novaković.

Dvosmjerni procesi

Proces približavanja Srbije Europskoj uniji Novaković vidi kao dvosmjeran proces na koji utjecaj ima ne samo ponašanje Srbije već i EU.

»Europska unija u posljednjih deset godina nije ostavila dojam da balkanski lideri trebaju u potpunosti igrati na kartu EU. Tu ne mislim samo na Srbiju. Prije svega mislim na ono što se događalo sa Sjevernom Makedonijom koja je promijenila Ustav, prošla kroz vrlo bolan proces promjene imena, da bi na kraju 2019. godine bila blokirana prvo od Francuske, a potom i Bugarske. To sve šalje signale da u suštini čak i kada date sve na europsku kartu, može se dogoditi neka unilateralna blokada. Napori neće dati rezultate, a onda potom politički lideri trpe štetu«, kaže Novaković.

To svakako nije opravdanje, jer kako Novaković podsjeća, približavanje Europskoj uniji znači i prilagođavanje društva europskim vrijednostima i standardima.

»Neki naši zakoni koji su bili predmet proeuropskih reformi su zaobiđeni nekim drugim zakonima. Tu prije svega mislim na Zakon o javnoj nabavi, koji je sporazumom s Kinom zaobiđen i svi projekti koji se provode s Kinom su izuzeti iz tih pravila«, kaže sugovornik Hrvatske riječi.

Na kraju razgovora Novaković je prokomentirao i njemačko-francuski prijedlog koji je pripremila grupa eksperata, a koji se odnosi na funkcioniranje Europske unije s 30 ili više članica. Jedna od najizazovnijih reformi je izmjena načina odlučivanja u Vijeću. 

»To znači promjenu načina glasovanja u Vijeću EU, odnosno usvajanje većine odluka ne konsenzusom već kvalificiranom većinom, koja je četiri petine, kako bi do 2030. godine EU bila spremna primiti nove članice. Što se konkretno Srbije tiče mnogo će ovisiti od reformi koje ćemo mi provoditi. Ali ponovit ću, ovo je uzajaman proces i Europska unija mora slati jasne i političke signale, ne samo birokratske, da želi proširenje i na Zapadni Balkan, na Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju«, kaže Novaković i dodaje da je najveći problem Srbije što nema domaće političke lidere koji zagovaraju pristupanje Europskoj uniji.

Z. V.