Kolumne

U iščekivanju Šumara

Ima neke simboličke povezanosti između prošlotjednog obračuna migranata kod Lidla i nastupa Baje Malog Knindže na Trgu slobode: prvi kao da su svojom pucnjavom uživo podsjetili drugoga na njegov raniji repertoar, čiji je maksimalni domet bio prosta rima poput one o Aliji i baliji. Drugim riječima, razjareni migranti kao da su nastupili kao predgrupa »jednom od najpopularnijih pjevača na ovim prostorima«, kako ga je eufemizirano krstio gradonačelnik Stevan Bakić prije no što će ga – kao da je stvarno riječ o neupitnoj muzičkoj veličini – i sam provesti po crvenim sagovima Gradske kuće. A u suštini, toj simboličkoj, stvar je posve logična: i prvi i drugi odlučili su se izmaći iz mraka periferije u samo središte kako bi svoje performanse izveli pod svjetlostima grada i sa što više svjedoka.

Simboličke povezanosti ima i između dva događaja koja su u međuvremenu uslijedila: prvi nekoliko dana prije puškaranja s tragičnom posljedicom (ranjena osoba je umrla u subotičkoj bolnici, bez ikakvih službenih podataka o njemu, kao da je riječ o ptici ili nekoj krupnijoj zvijeri), a drugi nekoliko dana nakon toga. O čemu je riječ? Riječ je o tekstu Albanska veza: Kalašnjikovi raspiruju rat krijumčarskih bandi na severu Srbije, objavljenom 4. rujna na portalu Birn.rs (Balkanska istraživačka mreža) u kom novinar Saša Dragojlo piše o onome o čemu građani Sombora, Tavankuta, Subotice, Hajdukova ili Horgoša svakodnevno pričaju. Navodeći u tekstu pozamašan broj imena i prezimena, datuma i lokacija i prilažući uz njih čitav album fotografija i mali dokumentarac video zapisa Saša Dragojlo čitatelja vodi ka onome u što on već odavno sumnja: ka sprezi kriminalaca s institucijama države u čiju je mrežu uključen poveći broj stranih i domaćih lica. Drugi događaj zbio se, kao što je mnogo poznatije, u utorak, 12. rujna. Kako je razglasilo Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije, policija je toga dana na području Sombora, Subotice i Kikinde »našla 371 iregularnog migranta« i prevezla ih u prihvatne centre. U slavodobitnim napisima istim povodom navodi se kako su istim povodom pronađene tri automatske i po jedna poluautomatska puška i pištolj, te da je akciji prisustvovao i sam ministar unutarnjih poslova Bratislav Gašić. U vezi s navedenom akcijom pomoćnik direktora policije Dragan Vasiljević najavio je od srijede (prekjučer) patrole žandarmerije u Subotici, garnirajući cijelu priču sedativnom izjavom:

»Cilj nam je da migranti budu tamo gdje im je i mjesto – u prihvatnim centrima; da oni koji se kreću imaju legalnu dokumentaciju, a da broj sukoba među migrantima svedemo na minimum«.

»Izvori BIRN-a kažu da su se pripadnici avganistanske bande '400/59' snimali na krovu džipa granične policije u šumi u blizini Subotice, postavljajući te slike na društvene mreže. Granični policajci su za to vreme u obližnjem šatoru razgovarali sa vođama i uzimali deo njihove zarade«, piše, među ostalim, u svom opširnom tekstu Saša Dragojlo.

Koja vam od ove dvije rečenice zvuči uvjerljivije, odnosno koja vam od njih djeluje da ima za cilj zamagliti, a koja rasvijetliti pravu prirodu događaja koji neodoljivo podsjećaju na uvod onih koji su prije tridesetak godina inspirirali Baju Malog Knindžu? Čak i da pojma nemaju o opisanom događaju, čak i da prvi puta čuju za blizance Amara i Amira Xhemshitija iz Prištine, čak i da misle da su Tetvani, Kazaoui, Shir Ali ili Nur Aga pojmovi iz nagradne križaljke, pa čak i da Dragojlov tekst doživljavaju na razini »kolega« iz Trećeg oka ili, nedajbože, Kurira ili Informera policiji – a zašto ne i Bezbednosno-informativnoj agenciji? – na raspolaganju je i bilo i predstoji sasvim dovoljno vremena da iz raznih izvora, uključujući same (uznemirene) mještane, dođu do podataka koji će iz korijena iščupati svu trulež koja se okupila oko ogromne prihodovne vreće koja se, kao što u Dragojlovom opisu stoji, driješi u šatorima u dubini šume.

Posljednja konstatacija, međutim, neodoljivo podsjeća na bajku sa sretnim završetkom: tko je, naime, lud odreći se milijunskih zarada i usput čak riskirati karijeru i slobodu u ime tamo nekakve pravde i sigurnosti građana? Na ovakav zaključak jednako upozorava i vlastiti zdrav razum i komentari mještana Subotice i njezinog šireg pojasa kako je posljednja akcija zapravo (bila) još jedna u nizu predstava za javnost; predstava nakon koje će se – poput onog bohoca »imam drugi« u cirkusu s oduzetim trubama – grupe razjarenih migrantskih bandi pojaviti na drugom mjestu: u šumi oko Tavankuta ili Kelebije. Ili, zašto ne: na Trgu slobode kada on ne bude zauzet nastupima nekog od »najpopularnijih pjevača s ovih prostora«, pa da i okolne kamere snime domaću verziju Obračuna kod O. K. korala.

Dok ne dođe Šumar i rastjera bandu.

Z. R.