Protekle subote, 2. rujna, na inicijativu Borisa Huberta, Dušana Ivića i Bobana Poljakovića održan je nogometni susret nekadašnjih igrača NK Mala Bosna. Na terenu i oko njega okupilo se gotovo šezdeset nekadašnjih aktivnih članova ovoga sportskoga kolektiva.
Začetak lijepe ideje
»Naša osnovna zamisao bila je organizirati jedan skup tzv. nogometnih veterana, točnije svih onih koji su tijekom svoje aktivne nogometne karijere nosili dres NK Mala Bosna. Jer svi su oni, za sve ove godine postojanja našega kluba koji se i nekoliko puta gasio pa opet nastavljao svoj nogometni život, utkali dio sebe u ovaj klub iz istoimenog prigradskog mjesta pokraj Subotice. U želji ponovnog okupljanja i sportskog druženja, pozvali smo sve kojih smo se sjetili, uz ispriku onima na koje smo, nenamjerno, zaboravili«, pojašnjava Dušan Ivić, trener u NK Mala Bosna i nastavlja ovu lijepu klupsku priču.
NK Mala Bosna
Prva momčad NK Mala Bosna se natječe u Gradskoj ligi Subotice, a želja klupskog čelništva je organizirati i sustavni rad s jednom generacijom mlađih nogometaša. Zbog toga je ovo i poziv svim bivšim nogometašima i prijateljima kluba da se uključe i svatko na svoj način pomogne daljnjem razvoju našega kluba.
Rezultat najmanje važan
»Moram naglasiti kako smo cijeli ovaj nogometni susret organizirali posve spontano, trudeći se okupiti što veći broj naših bivših igrača, a svakako ćemo nastojati sljedeće godine učiniti to još bolje. U subotu je na našem nogometnom terenu odigran prijateljski susret dvije momčadi za koju su nastupili nogometaši svih generacija, jer u prvom planu je bilo prijateljstvo i druženje. Najstariji sudionik našeg skupa, naravno u navijačkoj ulozi uz teren, bio je 82-godišnji Petar Perčić, dok je na travnjaku u aktivnoj igri najstariji bio Ivan Balažević, star 72 godine. Imali smo dilemu oko dužine trajanja poluvremena, jer je bilo baš vruće, pa smo se na koncu dogovorili da odigramo 2 x 30 minuta. Podijelili smo se spontano u dvije momčadi, generacijski mješovito, i odigrali susret u kome je rezultat bio najmanje važan. Bitno je bilo druženje i da se svi malo istrčimo, naravno tko je koliko mogao, a bilo je i izlazaka i vraćanja na teren. Nakon odigranog susreta uslijedio je odlazak u Dom u Maloj Bosni gdje je upriličena zajednička večera s pratećom glazbom. Nakon svega, mogu kazati kako je susret u potpunosti uspio i da ćemo ga, naravno uz još bolju organizaciju, ponoviti i sljedeće godine.«
D. P.
