Na 26. Maratonu lađa, veslačkoj utrci na Neretvi, koja je ove godine održana 12. kolovoza, sudjelovala je i Veslačka ekipa Salašari somborski iz Sombora. Od 29 natjecateljskih ekipa Somborci, koji su bili jedina ekipa van granica Hrvatske, zauzeli su 22. mjesto. Dva dana ranije, 10. kolovoza, na Neretvi je veslala i ženska ekipa Salašara somborskih, koja je sudjelovala na 10. Maratonu lađarica. Mješovita somborsko-subotička ekipa zauzela je 9. mjesto od ukupno 12 ženskih ekipa koje su se natjecale.

I jedna i druga ekipa zadovoljne su potignutim rezultatom.

Povratak u velikom stilu

Veslačima je ovo bio 12. puta da su izveslali maratonsku dionicu od Metkovića do Ploča, što je 22,5 kilometara. »Nakon lošeg plasmana na brzinskoj utrci nije došlo do pada optimizma u samoj ekipi jer smo bili svjesni da u našim leđima ima puno treninga i da posljednje mjesto u kvalifikacijama nije realan prikaz naših mogućnosti. To se pokazalo i na samom maratonu kada smo se nakon odlično odrađenog starta uspjeli probiti među bolje plasirane ekipe i tu se zadržati do samog cilja. Važno je napomenuti da smo u najtežem dijelu utrke u Crnoj rici bili pod velikim pritiskom ekipa koje su nam se u jednom momentu 'opasno' približile, ali smo smogli snage uspješno odbiti ove napade i ostati ispred njih do cilja«, kaže kapetan Salašara somborskih Gašpar Matarić.

Kaže, uspješno su prevladali sve prepreke koje su u pitanje dovele čak i njihovo sudjelovanje na maratonu. »Osvojivši 22. mjesto pokazali smo da i pored teške godine iza nas u kojoj smo ostali bez našeg pročelnika Pavla Matarića koji je bio taj koji nam je od početka osiguravao sudjelovanje na maratonu, u godini kada je naš odlazak na maraton bio neizvjestan i zbog financijske situacije, da je naša želja da budemo dio neretvanskog maratona jača od svih prepreka koje su nas mogle sputati u našem nastojanju da veslamo na maratonu. Znajući koje su ekipe ostale iza nas i koje su bile malo ispred nas, može se reći da smo se 'vratili' u velikom stilu među ekipe sa sredine tabele. Uspjeh je tim veći ako se zna da smo imali dva oca i dva sina u lađi, što je znak da se ekipa lagano pomlađuje i da će se barjak salašara somborskih još dugo vijoriti dolinom Neretve«, kaže Matarić.

»Jedna za drugu«

S ništa manje entuzijazma nije veslala ni ženska ekipa, kojoj je ovo bilo četvrto sudjelovanje na Maratonu lađarica, utrci koja se vesla od Metkovića do Opuzena, što je dionica od 10 kilometara. »Ove godine ‘djevojke s cvijetom u kosi‘, kako su žensku ekipu nazvali novinari nakon prvog nastupa na Maratonu lađarica 2018. godine, veslale su pod motom ‘Jedna za drugu‘ kako bi podigle svijest o karcinomu dojke s obzirom da je ovo žensko natjecanje i svaka od nas treba misliti o tome. Na ovaj način željele smo posebno dati potporu oboljelim i liječenim ženama od karcinom dojke, posebno dvjema curama naše ekipe, i ovaj put veslali smo za njih«, kaže kapetanica ženske ekipe Marija Mandić.

»Marija Mandić me je 2018. godine pozvala da budem dio ženske ekipe. Kao aktivna rekreativna sportašica, takvu ponudu nisam mogla odbiti. Sudjelovala sam na sva četiri maratona i uvijek sam sa sobom vodila svoju kćer. Sjećam se momenta kada me je s deset godina pitala: ‘Mama, a kada ću ja moći veslati lađu?‘. Ove godine, s nepunih šesnaest godina, ona je bila punopravni član naše veslačke ekipe i radi toga, ova utrka za mene ima posebnu draž«, kaže Martina Poljaković.

I ove godine Salašari somborski bili su u dolini Neretve zapažena ekipa, koja je dala nekoliko intervjua za HRT. Posebno su novinarima interesantni bili Danijel Mandić i Alfred Skendervić koji su u Metković došli biciklima. Dionicu od skoro 500 kilometara prošli su za 30 sati.

Ove godine veslači i veslačice sudjelovali su kao ekipa Salašari somborski HNV. » Ogromnu zahvalnost dugujemo Hrvatskom nacionalnom vijeću u Republici Srbiji bez kojeg ne bismo mogli otići na ovogodišnji 26. Maraton lađa na Neretvi! Sama organizacija odlaska, smještaja i povratka ekipe je vrlo zahtjevan posao zbog brojnosti ekipe, ali je poslije 11 godina sve ovo već postala rutina u koju smo se svi lijepo uklopili. Zahvalio bih se našem dugogodišnjem domaćinu Mirku Vlahoviću Jablanu i njegovoj obitelji bez kojih naš boravak na Neretvi ne bi bio moguć. Isto tako bih se zahvalio obitelj Lovrić koja nam već godinama izlazi u susret što se tiče prehrambenih namirnica za naš boravak na maratonu«, kaže Gašpar.

Nakon Neretve Salašari somborski ne odlažu vesla, već se pripremaju za novi Maraton Vukovar-Ilok, koji se vesla na Dunavu 36 kilometara.

Z. V.