Kultura
Presudna želja za jedinstvom
Trideseta obljetnica jedinstvene proslave subotičke Dužijance
Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća Dužijanca postupno izlazi iz okrilja Socijalističkog saveza koji se raspao zajedno s prethodnim političkim sustavom. Postupno, često kroz vrlo mučne teškoće, Dužijanca prelazi u gotovo isključivu organizaciju KUD-a Bunjevačko kolo. Godina 1993. bila je procijenjena kao pogodna za realizaciju objedinjavanja civilne i crkvene Dužijance.
Svi znamo kada se dogodila prva javna svetkovina završetka žetve pšenice, Dužijanca. Bilo je to u Subotici, davne 1911. godine, u župnoj crkvi sv. Roka u Keru. Organizator i nositelj te proslave bilo je Katoličko divojačko društvo. Toj ideji brzo se priključuje i društvo Bunjevačko momačko kolo, te su svake godine zajedno osmišljavali i održavali jedinstvenu proslavu na originalan način.
Uporište u narodu i Crkvi
Važno je napomenuti da su organizatori svetkovine Dužijance u to vrijeme, a i kroz cijelo stoljeće imali svesrdnu podršku predstavnika Katoličke Crkve. Najviše su se isticali Blaško Rajić u počecima priređivanja proslave, a mnogo kasnije dr. Andrija Kopilović i konačno u sadašnje vrijeme dr. sc. Andrija Anišić.
U stoljetnom razdoblju održavanja običaja, s vrlo specifičnim sadržajima, dužijanca nužno doživljava promjene, ali su one uvijek korespondirale s izvornim nakanama organizatora. Bilo je ratova, promjena društveno-političkih režima, represivnih i tolerantnih sustava u društvenom životu, ali dužijanca se održala. Održala se, jer je imala uporište u narodu i podršku Crkve.
Društvene promjene koje su se nazirale u ovoj našoj regiji godine 1968. utjecale su na pojavljivanje ideja masovnog angažiranja puka u svojstvenom izražaju etno-kulturne zaostavštine bunjevačkih Hrvata. Regrutiranjem svih raspoloživih potencijala u sferi društveno-političkog, gospodarskog i kulturološkog resursa, političko rukovodstvo Subotice uspjelo je animirati masu ljudi i organizirati veliku manifestaciju s etno-kulturološkim obilježjima i provesti je u cijelom gradu Subotici. Čitav grad je bio aktiviran i pratio je događaje. Neki procjenjuju da je glavnu povorku pratilo oko 80.000 gledatelja. Dužijancu je organizirala skupina entuzijasta okupljenih u plemenitoj namjeri sačuvati i prikazati kulturnu baštinu bunjevačkih Hrvata. Za godinu-dvije organiziranje te proslave preuzima Socijalistički savez radnog naroda trudeći se da iz svih priredaba Dužijance istrijebi sve ono što je bilo osobno naše, bunjevačkih Hrvata, te natjera i ostale žitelje ovog kraja da se svetkuje Dužijanca kao neki anacionalni blagdan.
Spomenuta Dužijanca, gradska ili civilna, kako je onda različito nazivana, u usporedbi s crkvenom razlikovala se po tome što se svečana povorka kroz grad održavala posljednjeg tjedna mjeseca srpnja, dok se svetkovina u crkvi održavala 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe.
Premda je dio našeg naroda bio uključen i u crkvenu i gradsku Dužijancu, trebalo bi istaknuti kao temeljnu naznaku da su onu crkvenu slavili samo vjernici. Središnji dio crkvene svetkovine činilo je euharistijsko slavlje, dok su se oko civilne Dužijance okupljali i građani koji, bilo zbog osobnog ili režimskog odnosa prema religiji i crkvi, nisu odlazili na crkveno slavlje povodom završetka žetve.
Tako je podijeljena Dužijanca svetkovana na dva usporedna kolosjeka punih 25 godina. U toj igri dualizma na dva kolosjeka slabila je kvaliteta i jedne i druge organizacije. Civilna organizacija Dužijance je u potpunosti ispolitizirana i bez ideja polako gubi svoj smisao, a crkvena Dužijanca vjerna svojoj iskonskoj opredijeljenosti, stabilno, u danim mogućnostima, čuva nacionalni, duhovni i običajni karakter.
Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća Dužijanca postupno izlazi iz okrilja Socijalističkog saveza koji se raspao zajedno s prethodnim političkim sustavom. Postupno, često kroz vrlo mučne teškoće, Dužijanca prelazi u gotovo isključivu organizaciju KUD-a Bunjevačko kolo. Ovo Društvo stvoreno je iz korpusa Dužijance godine 1970. s namjerom čuvati, njegovati i razvijati običaje bunjevačkih Hrvata. Ono od 1992. svake godine imenuje Organizacijski odbor za proslavu gradske, odnosno civilne Dužijance. Ovaj odbor čine ljudi koji pored nastojanja da se Dužijanca priređuje u što izvornijem obliku, djeluje u tom smjeru da se organizacija crkvene i civilne svetkovine što više približe, objedine jer smatraju da se radi o obilježavanju jedinstvenog običaja u jednom narodu.
Objedinjavanje civilne i crkvene Dužijance
Sublimiranje nastojanja Organizacijskog odbora, predstavnika Katoličke Crkve i artikulirana volja naroda urodila je odličnim rezultatima. KUD Bunjevačko kolo imenovalo je Organizacijski odbor Dužijanca '93. u sljedećem satavu: Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik, i članovi Bela Ivković, vlč. Andrija Kopilović, Vojislav Sekelj, vlč. Blaško Dekanj, Alojzije Stantić i dr. Mato Brčić Kostić. Predsjedništvo Općine Subotica i Izvršni odbor SO Subotica potvrdili su imenovani odbor Dužijance '93.
Predsjednik Organizacijskog odbora Dužijanca '93. izradio je i prezentirao koncepcijski plan, cilj i organizaciju za Dužijancu 1993. Upravnom odboru KUD-a Bunjevačko kolo i taj plan je prihvaćen i bio je misao vodilja za izvedbu svečanosti završetka žetve. Godina 1993. bila je procijenjena kao pogodna za realizaciju objedinjavanja civilne i crkvene Dužijance.
Lazo Vojnić Hajduk, Bela Ivković i Vojislav Sekelj su na prijemu kod predsjednika Općine Subotica Józsefa Kasze obrazložili namjeru Organizacijskog odbora Dužijance o ujedinjenju gradske i crkvene Dužijance. Predsjednik Općine Subotica je prihvatio predloženi koncept Dužijance te potvrdio podršku ujedinjenju dvije organizacije.
Nakon postignute suglasnosti s predsjednikom Skupštine općine Subitica, Lazo Vojnić Hajduk, vlč. Andrija Kopilović i vlč. Andrija Anišić postigli su i suglasnost kod biskupa Ivana Penzeša (János Pénzes) i time je bio zatvoren krug usuglašavanja i upoznavanja javnosti s namjerama Organizacijskog odbora Dužijanca '93.
Vrlo je važno istaknuti kako je u to vrijeme klima ujedinjenja imala vrlo jasnu i čistu viziju. Kulturološka, nacionalna i politička svijest kod našeg naroda bila je čista, iskrena i usmjerena k pravim vrijednostima. Buđenje nacionalne svijesti i svijesti pripadnosti zapadnoj kulturnoj orijentaciji pomoglo je ostvarenju zamisli jedinstva. Mnogi pripadnici našeg roda uložili su svoj zanos i doprinijeli afirmiranju i homogeniziranju bunjevačkih Hrvata. Takvo stanje je pomoglo u postizanju rezultata jedinstva. U tom razdoblju društvenog procesa želja za jedinstvom bila je presudna.
Organizacijski odbor Dužijanca '93. uskladio je sve aktivnosti civilne i crkvene Dužijance kako bi se nesmetano mogla odvijati jedinstvena manifestacija. Dogovoren je termin održavanja svetkovine, kalendar i program pratećih priredaba, datumi održavanja seoskih dužijanci, sastavi organizacijskih odbora svih priredbi i na kraju način i sve okolnosti oko izbora bandaša i bandašice središnje svetkovine Dužijance koja se održava u Subotici. Nastavno napisanom tekstu izabran je bandaš Dužijance 1993. Ivan Piuković i bandašica Verica Malagurski.
Imajući u vidu sve spomenute činjenice, vizija jedinstvenog projekta Dužijanca '93. postavljena je na sljedećim temeljnim aktivnostima i djelatnostima:
1. Duhovna aktivnost sadrži ove manifestacije: a) Dani kruha i riječi, b) Meditativna večer, c) Euharistijsko slavlje Dužijance, d) Bunarićko proštenje.
2. Kulturološka aktivnost predstavljena je nizom sljedećih manifestacija: a) Koncert Subotičkog tamburaškog orkestra, b) Likovna kolonija slamarki, c) Književne večeri, d) Izložba fotografija, e) Izložba predmeta laičke pobožnosti, f) Izložba slikara.
3. Etnografsko-folklorna aktivnost. U ovom segmentu obuhvaćene su sve manifestacije koje u svom sadržaju imaju tipične etnografske karakteristike ili elemente folklora: a) Natjecanje risara, b) Natjecanje aranžera izloga, c) Skupština risara, d) Veliko kolo, e) Koncert folklornih grupa, f) Etno-park, g) Svečana povorka, h) Bandašicino kolo.
4. Sportska aktivnost. Ljubav prema konjima, svojim vjernim prijateljima u radu, slavlju, sportu i rekreaciji koja je toliko naglašena kod naših ljudi, projekt Dužijance uvršćuje u jedan jedini segment: a) Konjičke utrke.
Svi elementi i aktivnosti navedeni u ovom tekstu čine osnovni koncept projekta Dužijanca '93. i na njima je građena jedinstvena svečana proslava Dužijance.
Svaka pojedinačna manifestacija, a u projektu ih ima 26, terminirana je i uključena tako da je integralno povezana s ostalima, međutim zbog svoje različitosti i zanimljivosti budi zainteresiranost ljudi.
Na ovako postavljenim temeljima, usuglašavanjem i dogovorima sačinjen je, dakle, projekt Dužijance još davne 1993. godine. Čuvajući autohtonost i tradiciju s logičkim izmjenama i dopunama tijekom vremena, funkcionira jedinstvena Dužijanca još i danas.
Autor teksta je Lazo Vojnić Hajduk a preuzet je iz revije Dužijanca
