U propovijedi je Hočevar, izričući molitvenu čestitku župljanima, naglasio: »Vama i čitavoj regiji neka Bog dadne novi život, da budu vaše obitelji mnogobrojne, sretne i radosne jer su u službi života. Neka pogleda na bogatu prošlost, da se sve slavne utvrde i zidovi ovdje obnove i sva teška povijest, koja je ovdje prohujala, dobije novo lice i snagu. Želim vam novo duhovno rođenje, kako bi se svatko od nas osobno mogao jasno odlučiti za Boga. Ako ćemo živjeti zaboravljajući Boga, koji je gospodar sve povijesti, početak i svršetak svega, bit ćemo bez središta života. Svim onim pojedincima i skupinama koje su izgrađivale ovaj kraj i žive zajednice u njemu odgovorit ćemo dostojno ako će u našim srcima procvasti živa, osobna odluka za Isusa«.

»Krist je čudesno lijepa sinteza Neba i zemlje«

Hočevar je dodao: »Ovaj kraj je pozvan, zbog tolike povijesti, da svi zajedno u najdubljoj duhovnoj i svestranoj solidarnosti porodite novi život. Krist zna da mi svi imamo mnogo sposobnosti. Ne dozvolite da vas vodi propaganda, ideologija ili nepotpuna tradicija! Samo Krist je čudesno lijepa sinteza Neba i zemlje, vječnosti i povijesti. Samo On može dati snagu za naše odluke«.

Prisjećajući se svojih 50 godina svećeništva i 60 života u salezijanskom redu, on je pozvao vjernike na zajedničko djelovanje.

»Prvo, da radimo za jedninstvo kršćana. Boli me što je prošlo više od 2000 godina od Isusovog rođenja, a samo je nešto više od 18% stanovnika Zemlje kršćansko. Mi smo za to odgovorni. Ako je na svijetu toliko nemira i svega negativnog, mi smo odgovorni jer nismo dovoljno svjedočili za Krista. Drugo, uvijek mi je bilo najdraže povjerenje među ljudima, skupinama, jezicima. Krist je zato razapet na križu da bi zagrlio čitav svijet, jer koliko ćemo zagrljaja svijetu nuditi samo toliko će biti mira i radosti. Treće, Krist je pobjednik. Jako me boli pesimizam! Tražeći jedinstvo, Kristu je prvo bitno pomirenje. Donosimo ljudima radost!«, završio je nadbiskup svoju homiliju.

Loše stanje objekta crkve u Baču

Na koncu mise, koju je glazbeno animirala s. Kristina Ralbovsky sa župnim zborom, predsjedatelju slavlja se zahvalio župnik Stantić, a pročitana je, kao dar nadbiskupu za njegov svećenički jubilej, pjesma čestitke koju je napisala župljanka Stanka Čoban. Gosti proslave obljetnice bili su ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u Vladi Srbije Tomislav Žigmanov, te predstavnici Općine Bač. U prigodi ove obljetnice Žigmanov je, glede stanja objekta crkve sv. Pavla izjavio: »Crkva u Baču mora biti na vrhu liste prioriteta obnove. To je zadaća ne samo mjesne Katoličke Crkve, nego i šire društvene zajednice, te DSHV-a. Zajedno ćemo obnoviti sve«.

Proslava obljetnice crkve započela je trodnevnicom koju je vodio o. Vladimir Sedlak, župnik grkokatoličke župe Pokrova Presvete Bogorodice iz Petrovaca (Križevačka eparhija). On je 29. lipnja (na dan župnog proštenja) predslavio misu i propovijedao na temu: »Ribar Petar – stijena Crkve« (Mt 16,18), idućeg dana, 30. lipnja, tema homilije bila je »Biti apostol Kristov« (Lk 6, 13), a 1. srpnja »Pavao, svjedok i poslužitelj Božje objave« (Dj 26,16).

Povijest

U danima priprave za jubilej, župnik i dekan Bača dr. Marinko Stantić sa župljanima posjetio je na bačkom groblju grobnicu pokojnih župnika Bača koji su ondje pokopani: Matije Trskića, Stjepana Šamanovića, Györgya Baloga, Ivana Evetovića, Stjepana Tumbasa i Ive Topalića, te grobnicu u kojoj su zemni ostaci 40 redovnica družbe Naše Gospe koje su pokopane u Baču, a čiji se samostan nalazi na prostoru župe, neposredno uz župnu crkvu. Uz molitvu za pokojnike, položeno je cvijeće sa znakom jubileja.

Crkveno središte u Baču vrlo je staro, no pouzdano se zna da je sv. Ladislav 1090. godine u Baču utemeljio sjedište nadbiskupije i prvostolnog kaptola. Danas samo manja župa, 1135. godine, kada je Bačka nadbiskupija ujedinjena s Kalačkom, te idućih 700 godina Bač je bio u imenu nekadašnje velike Kalačko-bačke nadbiskupje, a crkva jedno od dva sjedišta nadbiskupa i kaptola. Župa je obnovljena 1688. Godine 1766. kalački nadbiskup Batyány povjerio je dušebrižništvo biskupijskim svećenicima, a sebe imenovao župnikom. Kamen temeljac crkve blagoslovljen je 11. srpnja 1773. Bila je završena 12. 11. 1780. godine. Riječ je o spomeniku kulture, prostranoj jednobrodnoj baroknoj građevini s tornjem visokim 60 m. Dugačka je 50,5 metara, a 20,25 m široka.

Najveći dio župljana ove župe (te 14 od dosadašnjih 17 župnika) bili su i ostali Hrvati šokačke grane, doseljeni u većem broju ovdje s franjevcima iz okolice Tuzle koncem XVII. stoljeća. Osim njih, u manjem broju tu su i Mađari, Nijemci i Slovaci.

M. T.