Zdravi i osvježavajući sok može doći iz ranih izvora inspiracije skladatelju, primjerice, kao pokojnomu Béli Bartóku iz pučkih melodija. Ili kao njegovomu hrvatskomu pandanu, genijalnomu skladatelju Josipu Štolceru-Slavenskom. Izvorna narodna glazba i melodije iz Međimurja zanijele su svojom neposrednošću i običnoga pekarskoga pomoćnika, Čakovčanina Josipa Štolcera-Slavenskoga. Uporan, kakav je već bio, nosio je tu nezaboravnu glazbenu potku duboko u nutrini i kada je svršio glazbeni nauk u Budimpešti, prenio je to osjećanje u snagu i izražajnost svoje glazbe, u skladbe mješovitoga zbora. Nježne i čeznutljive narodne melodije pretvorile su se pod genijalnim perom skladatelja u pravu rijeku, primjerice u skladbi »Voda izvira«. Značajke njegovog sveukupnog djela otjelotvorene su u suvremenom ruhu u koje je odjenuo etno-momente, posuđene iz glazbenog legata narodnoga, izvornoga folklora Hrvata s ovih prostora. Uz već pomenutog mađarskog glazbenog velikana, Bartóka, pokojni Slavenski je najistaknutiji predstavnik muzičkoga neonacionalizma (značajniji i od kolega-ispisnika Kodálya, Janačeka, Širole i Gotovca), pravca koji u glazbenoj povijesti nikako ne imenuje nešto a priori negativno, kao, primjerice u  politici. Najznačajnija su mu djela: »Sa sela« (lirski kvartet, sonate za violinu), orkestralna djela »Notturno« i »Balcanophonia«, komorni ansambli, djela za glasovir, te veliko djelo za zbor »Religiophonia«, kao i mnoge aranžirane popijevke. 

R. G. Tilly