Intervju

Važno je jačati kapacitete i uključivati se u projekte

Ove godine, drugi puta, Vlada Hrvatske je izdvojila sredstva kojima je cilj razvijati suradnju u pograničnim područjima i pružiti dodatnu pomoć Hrvatima u Srbiji. Prijave po ovome natječaju su se mogle predati do 5. svibnja i upravo je u tijeku proces izbora projekata koji će se financirati. Prošle je godine bilo izdvojeno 400.000, a ove godine 530.000 eura. 

Dvanaestog svibnja pak objavljen je 1. Poziv na dostavu projektnih prijedloga u okviru Interreg VI-A IPA Programa Hrvatska – Srbija 2021.-2027. Sredstva Europske unije prvog poziva iznose 17.400.751,50 eura, a svi potencijalni prijavitelji mogu predati svoje prijave do 4. rujna ove godine. U okviru ovoga programa organizirat će se četiri informativna dana, dva u Srbiji i dva u Hrvatskoj kako bi pružili detaljne informacije i praktične savjete za pripremu i podnošenje projekata u kojem mogu sudjelovati ustanove, lokalne samouprave i udruge i organizacije iz Sjevernobačkog, Zapadnobačkog, Južnobačkog, Srijemskog i Mačvanskog okruga u Srbiji te Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska županija u Hrvatskoj. 

O ova dva prekogranična programa, mogućnostima sudjelovanja i hrvatskih udruga i organizacija, kao i ulozi ovakvih programa u razvoju pograničnih područja, razgovarali smo s ministrom regionalnog razvoja i fondova Europske unije u Hrvatskoj Šimom Erlićem.

Petog svibnja je završena prijava za prekogranični natječaj Hrvatska – Srbija. Koliko je bilo prijavljenih?

Slično kao i prošle godine, kada je bilo zaprimljeno 65 prijava, i ove godine je zaprimljeno njih 66 i trenutno je u tijeku njihova evaluacija.

Do prije prošle godine nije postojao ovakav program. U čemu je značaj ovoga natječaja, odnosno programa?

Cilj je tog programa jačanje prekogranične suradnje između Hrvatske i Srbije kroz gospodarsku i socijalnu revitalizaciju pograničnog područja te pružanje potpore Hrvatima u Srbiji. Dakle, cilj je da se partnerske organizacije s područja Hrvatske i Srbije, posebno pograničnog područja, udružuju kako bi radile na zajedničkim programima i da te troškove mogu potraživati od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije kroz ovaj program. Važan cilj je zajednički rad za dobrobit hrvatskog naroda u Srbiji i intencija je zapravo da stvorimo preduvjete za smanjivanje iseljavanja stanovništva, kao posljedice negativnih demografskih trendova, ali i da se generalno radi na podizanju kvalitete života ljudi koji tamo žive. Niz je područja u koja su moguća ulaganja – od društvene, kulturne infrastrukture, zaštite okoliša, obnovljivih izvora energije i tako dalje. Mi smo zadovoljni jer je interes za natječaj izrazito velik i zapravo fali sredstava s obzirom na broj svih kvalitetnih projekata koji se žele financirati. Ali tek smo počeli i vjerujem da ćemo u godinama koje su ispred nas, kroz ovaj jedan poseban i specifičan oblik programa suradnje, omogućiti da program jača i da se u njega doznače i značajnija financijska sredstva.

Znači, ocjenjujete prošlogodišnji program uspješnim?

Da, prošlogodišnji program je imao 65 prijavljenih projekata, a povjerenstvo je odabralo 20 najkvalitetnijih za financiranje. Povratne informacije su uistinu izvrsne i zato nas veseli i ova nova alokacija sredstava i nove mogućnosti za povezivanje putem programa koji će se nastaviti i sljedećih godina.

Nedavno je raspisan i mnogo veći, što se tiče sredstava, i zahtjevnosti pripreme projekata prekogranični IPA Interreg program Hrvatska – Srbija. Koliko tu neke manje organizacije mogu aplicirati i biti uspješne?

Naravno da se mogu prijaviti i manje organizacije, ali ovi natječaji koji dolaze iz europskih sredstava podrazumijevaju nešto više iskustva i poznavanja europskih metodologija. Stoga će u praksi to značiti bolji uspjeh za one organizacije koje imaju obučene ljude i koje su ojačale kapacitete po pitanju bavljenja europskim projektima, IPA projektima. Međutim, važno je da se svi uključuju u programe edukacija i da traže partnere u Hrvatskoj u raznim područjima – od zaštite okoliša i promicanja obnovljivih izvora energije, preko kulturne baštine, pa do svih ostalih područja u kojima se mogu vršiti ulaganja, i zapravo nema prepreka da se manji povežu s iskusnijim partnerima. Ono što mogu reći iz hrvatskog iskustva, prije negoli je postala članicom Europske unije 2013. godine, da su upravo IPA prekogranični programi bili ti koji su doprinijeli važnom jačanju kapaciteta različitih organizacija s područja Hrvatske koje su sudjelovale s partnerima iz drugih susjednih zemalja. Na taj način učile su i jačale svoje kapacitete te realizirale projekte. Kada smo ušli u Europsku uniju i kada su EU sredstva postala značajnija, mi smo ih već znali koristiti, pisati projekte i provoditi ih.

Da, ali malo koja udruga može sudjelovati u IPA natječajima jer nemaju dovoljno kapaciteta i financijskih resursa, na primjer da osiguraju vlastita sredstva od 15 posto u svome proračunu.

Svaki partner ili korisnik u projektu treba sufinancirati svoj proračun s minimalno 15% budući da je EU sufinanciranje maksimalno 85% u Interreg IPA programima. To vrijedi za sve Interreg programe, odnosno, iz EU sredstava nije moguće sufinancirati 100% nego se očekuje određeno sufinanciranje i od strane korisnika projekata. Udruge svoj dio sufinanciranja mogu namaknuti vlastitim sredstvima, donacijama, kreditnim zaduženjem ili kroz neke druge potporne sheme. Treba naglasiti da Interreg IPA program planira omogućiti čak 25% predfinanciranja, što bi značilo da će oni projekti koji budu odabrani za financiranje dobiti 25% od ukupnog proračuna projekta. Primjerice, ako je ukupan proračun projekta 1 milijun eura, vodeći partner će po potpisu ugovora dobiti 250.000 eura koje onda treba raspodijeliti ostalim partnerima, ovisno o njihovim potrebama i aktivnostima koje trebaju provoditi na početku provedbe projekta. To su značajna sredstva koja olakšavaju start provedbe projekta.

A što je s onim udrugama koje nemaju uposlenih, koje većinom rade na volonterskoj osnovi, kakve su većinom manje hrvatske udruge u Srbiji? Kako se one mogu uključiti? Mogu li biti »podizvođači« u nekome projektu?

Mogu biti »podizvođači«, to ste dobro rekli. Znači, one mogu, kada neka organizacija dobije sredstva iz međunarodnih programa, a primjerice neka udruga želi samo provesti neku svoju aktivnost, recimo festival ili slično, javiti se organizaciji koja je dobila sredstva i da se na taj način pomogne financirati. Na različite načine se snalaze udruge. One mogu biti prihvatljiv partner i ako nemaju zaposlenih, međutim činjenica je da im je onda otežana provedba naprosto zbog nedostatka kapaciteta. Zbog toga oni mogu imati volontere ili osobe koje se bave samim projektom ili, što je također prihvatljivo, planirati zapošljavanje ljudi na projektu. Financiranje njihovih plaća onda može ići iz projekta. Ima više varijanti.

Ali do sada udruge pa ni organizacije nisu uspijevale u tome. S druge strane, ima slučajeva da lokalna samouprava prihvaća udruge nekih drugih nacionalnih manjina u Srbiji kao partnere, ali hrvatske udruge nisu do sada bile na taj način uključene. Od koga to ovisi i što se može učiniti na tom planu?

Nema jednostavnog načina da vas netko uzme u projekt. To je stvar suradnje s organizacijama koje žele partnerstvo s vama. Mora se pronaći način i zajednički interes i nema neke druge metode osim da se jačaju kapaciteti ljudi u vašoj organizaciji koja želi ostvariti sredstva i da pronalazite ljude sa znanjima o pripremi i provedbi projekata. Jer zapravo fali takvih ljudi i potrebno ih je stalno podučavati, a što više ih bude educiranih u organizacijama, siguran sam da će i uspjeh, kad su u pitanju EU projekti, biti veći.

Postoji li mogućnost ili praksa da se neke organizacije specijaliziraju za pisanje projekata i daju svoje usluge onima koji nemaju takve ljude?

Kod nas to rade regionalne razvojne agencije i zbog toga su osnovane. Nisam upoznat sa situacijom u Srbiji, no pretpostavljam da postoje organizacije koje daju potporu i podršku savjetodavnog tipa za pripremu i provedbu projekata. U svakom slučaju, za bilo kakav oblik povezivanja ili potrebe za hrvatskim partnerima mi, kao Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, pružamo podršku za pronalaženje partnera u Hrvatskoj. Tko god nam se javi nastojimo povezati i pomoći da se pronađe i odgovarajući partner i da se projekt na određeni način uokviri u ciljeve poziva za dodjelu bespovratnih sredstava.

Predstoje u lipnju informativni dani radi promocije IPA programa, dva dana u Srbiji i dva dana u Hrvatskoj.

Tako je. Na ovaj način želimo postići da svi mogu sudjelovati na radionicama, dakle organizacije iz jedne i druge zemlje. U Novom Sadu je 1. lipnja, zatim slijedi Slavonski Brod, pa Subotica i na koncu Osijek. To su planovi naše Uprave za europsku teritorijalnu suradnju koja organizira ove edukacije.

Ako se promatraju prekogranični projekti Hrvatska – Srbija, od kada se provode i ima li nekih koji se izdvajaju?

Prekogranična suradnja između Hrvatske i Srbije započela je još u razdoblju 2007. – 2013. kada Hrvatska još nije bila članica Europske unije. Tada se radilo o relativno skromnim sredstvima, međutim uspostavljena je dobra suradnja između institucija s obje strane granice i napravljeni su dobri temelji za nastavak suradnje u okviru Interreg IPA programa koji je financijski puno veći. Program i projekti u financijskom razdoblju 2007. – 2013. na neki su način bili priprema i vježba za buduće programe i projekte. Kroz to razdoblje, pa i u razdoblju 2014. – 2020., ugovoreno je iznimno puno projekata i vrlo je teško izdvojiti samo neke. Financirali smo projekte iz područja turizma i kulture, energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, zaštite okoliša i bioraznolikosti, zdravstvene i socijalne skrbi. Informacije o svim projektima mogu se pronaći na programskoj web stranici interreg-croatia-serbia.eu. Vjerujem da svi zainteresirani tamo mogu dobiti korisne informacije, pa i ideje za neke svoje buduće projekte.

Kakva je uloga ovih prekograničnih projekata u regionalnom razvoju Hrvatske? Koliki je njihov doprinos?

Njihov je značaj dosta velik, ali možda ne toliko vidljiv na prvi pogled, jer ti projekti nemaju veliku materijalnu vrijednost. Iz njih se ne grade mostovi ili veliki objekti, ali su iznimno bitni jer pomažu razmjeni ljudi i stručnjaka, pomažu u pripremama različitih inicijativa koje zasigurno ne bi realizirali vlastitim financijskim sredstvima ili sredstvima proračuna. Zato su oni u velikoj mjeri razvojno orijentirani i dozvoljavaju svim onim organizacijama koje se uključe da zapravo provode razvojne projekte od interesa za širu zajednicu. Primjerice, u zaštiti okoliša, obnovljivim izvorima energije ili u očuvanju kulturne baštine, promociji nekih turističkih ruta i nizu drugih mogućnosti kojima se može unaprijediti prekogranični prostor. Zapravo, jača se i suradnja, prenose se najbolje prakse i dobri primjeri, omogućuje financiranje ljudi i određenih pilot-aktivnosti. Važna je tu, naravno, i umješnost onih koji prijavljuju i provode projekte – koliko je taj projekt efikasan, dobar, zanimljiv, koliki ima utjecaj na širu društvenu zajednicu. Ono što ja mogu reći iz iskustva Hrvatske je da su u cijelom ovom razdoblju provedbe Interreg programa oni izuzetno doprinijeli i otvaranju prema prekograničnim partnerima i postavljanju određenih tema u širi međunarodni kontekst, gdje nam se omogućuje da tim različitim projektima rješavamo određene probleme u praksi. To se pokazalo jako dobro za projekte koji su se razvijali diljem Hrvatske. Tako da, ako bih nekoga savjetovao, posebice manje iskusne organizacije koje žele povući europska sredstva, zasigurno bi prvi korak i prva moja sugestija bili da se uključe u projekte prekogranične suradnje.

Možete li reći koji su najuspješniji prekogranični programi i projekti bili do sada?

Teško je to reći, ne bih izdvojio posebno niti jedan program. Imamo sa svim državama članicama Europske unije Interreg programe i ne mogu kazati da je jedan program sam po sebi bolji od drugoga. Mislim da je dobro da se programi realiziraju i da se što veći broj organizacija interesira za uključivanje u takve projekte i da je to ključ. Hrvatskih Interreg projekata u razdoblju od 2014. do 2020. bilo je ukupno 747, dakle govorimo o svim takvim programima sa svim susjednim zemljama. Na njima je sudjelovalo preko 1.500 korisnika iz Hrvatske i putem njih je ugovoreno 244 milijuna eura sredstava. To su impresivne brojke.

Vidljivo je da Hrvatska ima različito razvijena područja. U kom smjeru sada ide regionalna politika kako bi se i manje razvijena područja unaprijedila i razvila?

Po posljednjim podacima koje imamo za našu Nacionalnu razvojnu strategiju vidimo da se smanjuje razlika između Zagreba i Virovitičko-podravske županije koja je bila najmanje razvijena po indeksima razvijenosti. To je jedan element, a drugi je da mi kao država, u kontekstu regija na europskoj razini, smanjujemo razvojnu razliku za onim najrazvijenijim zemljama Europe, što je vidljivo iz BDP per capita. On je 2013. godine, kada smo ušli u Europsku uniju, bio na 61% europskog prosjeka, dok je 2022. porastao na 73%. Hrvatska je u top tri najbrže rastućih ekonomija zemalja Europske unije, s porastom BDP-a u prošloj godini za 6,3%, što je dvostruko više od europskog prosjeka. To nam daje optimizam da, ako se takvi trendovi nastave, u razdoblju koje je pred nama uz pomoć europskih fondova koji su nam stavljeni na raspolaganje, još ćemo više smanjiti razliku u odnosu na najrazvijenije članice i zapravo doći na razinu višeg standarda do kraja ovog desetljeća. Što se tiče unutarnjih disbalansa i regionalnih razlika u Hrvatskoj, tu još mogu kazati da smo prvi put uspjeli vezati europske fondove uz potpomognuta i brdsko-planinska područja, dakle vrlo eksplicitno vezati i namijeniti određeni dio sredstava koji će direktno ići prema tim područjima. Stavili smo ih u favorizirani položaj baš kako bi se potencijal tih krajeva više iskoristio, za što smo osigurali iznos od 470 milijuna eura. Tu je i posebna alokacija sredstava za otoke u iznosu od 150 milijuna eura. Uz to imamo još 680 milijuna eura samo za gradove, s tim da je dobar dio njih upravo u ovim udaljenijim i slabije razvijenim područjima poput Slavonije, Gorskog kotara, Like itd. To je još jedan dodatni vid potpore putem urbanih instrumenata, da jačamo ta urbana središta u slabije razvijem područjima i da se na taj način potiče njihov rast i razvoj. I treći element su potpore koje se daju poduzetnicima putem regionalnih potpora, gdje smo dobili bolju poziciju za poduzetnike, da im se više sufinanciraju projekti upravo s tih područja. Uz sve što sam naveo, tu je dodatno i cijeli niz drugih dostupnih financijskih instrumenata koji će kroz redovno izdvajanje sredstava završiti u tim područjima. Tako da dajemo sve od sebe da putem europskih politika, europskih fondova, maksimalno pokrenemo rast i razvoj u tim područjima.

Ima li vidljivih efekata ovakve potpore u smislu smanjenog odlaženja stanovništva iz tih područja k većim centrima ili van zemlje?

Posljednji pokazatelji pokazuju da se odlazak prema van smanjuje. On je bio najveći u onim prvim godinama ulaska u Europsku uniju, što je i logično, a sada se taj trend značajno smanjuje. Kako se podiže razvojni standard, tako se smanjuje i odlazak ljudi iz zemlje.

Jesu li posljedice rata sanirane i jesu li i područja pogođena ratom uspjela razviti se?

Posljedice rata i danas se osjete u Hrvatskoj. Devastacija i šteta koja ja ratom nanesena, posebice na pograničnim i potpomognutim područjima, još uvijek ima negativan utjecaj na razvoj, jer su određena područja demografski opustošena i bore se s opstankom na svaki način. Kada sam govorio o tome da europskim fondovima pokušavamo ići prema potpomognutim područjima, u njima se upravo nalaze i ratom pogođena područja, pa nastojimo tim sredstvima potaknuti njihov razvoj. Nije to samo pitanje izgradnje infrastrukture, jer kada jednom ljudi nema na nekom području, teško je samo infrastrukturom i javnim investicijama stvoriti određeni oporavak već je potreban niz integriranih mjera. Prije svega gospodarskih mjera koje stvaraju nova radna mjesta, a onda nova radna mjesta efektom domina stvaraju i ostale razvojne faktore i pretpostavke. Ono što je važno je da će briga prema ratom pogođenim područjima biti kontinuirana dokle god bude trebalo i Vlada će ih trajno i aktivno podupirati svojim razvojnim programima.

Intervju vodila: Jasminka Dulić