Kultura
Suradnja koja je iznjedrila trajno blago
Kroz proteklih pet desetljeća zbor je surađivao s brojnim umjetnicima i značajnim imenima u svijetu glazbe, a osobito kada je u pitanju duhovna glazba. Suradnja se odvijala na obostrano zadovoljstvo, a možemo dodati i na našu radost jer je zahvaljujući toj suradnji obogaćen današnji fundus uglazbljenih dijela.
Na repertoaru zbora u proteklih 50 godina našle su se brojne skladbe velikih svjetskih imena poput W. A. Mozarta, F. Shuberta, F. Händela, J. S. Bacha... ali značajno je napomenuti kako su ovdje izuzetno bili prisutni hrvatski skladatelji I. Zajc, K. Odak, A. Vidaković, J. Andrić, Đ. Arnold, L. Kozinović, A. Klobučar, T. Fosić i drugi. Najveći skladateljski doprinos Katedralnom zboru dao je svakako Milan Asić s kojim je zbor imao izuzetnu suradnju, koja je stvorila brojna uglazbljena djela, manja ili veća. Važno je spomenuti i suradnju s o. Stankom Vasiljem, s. Imakulatom Malinka, c. Cecilijom Pleša, Liborom Dudašem, Lidijom Tabori, Alenom Kopunovićem Legetinom i dr.
Asićev doprinos
Za naš tjednik još 2012. godine s. Mirjam Pandžić je rekla kako zbor najviše izvodi skladbe Albe Vidakovića, ali i rodoljubne i crkvene numere subotičkog skladatelja Milana Asića. Kada je u pitanju djelo Milana Asića, jednostavno je nemoguće sve nabrojati, no važno je naglasiti da je za zbor uglazbio čitav niz pjesama. Te skladbe nastajale su prigodom raznih slavlja i jubileja pjesnika, skladatelja, kao i za razne obljetnice među Hrvatima u Bačkoj. Sve skladbe su praizvedene u godini nastanka, ali se i danas izvode na raznim proslavama. U tu skupinu spadaju rodoljubne skladbe i skladbe na stihove pjesnika iz Bačke poput Ante Evetovića Miroljuba, Stipe Bešlina, Ante Jakšića, Jakova Kopilovića i Alekse Kokića. Neke od njih su Subotico bijela – 1981., Subotico mila – 1982., Domovina moja – 1983., Moja mati – 1982., Blago onom koji je cijeloga života svoga dijete – 1982., Jorgovane – 1983., Moje zvanje – 1981., Gospode, ti si dopustio da budem pjesnik – 1982., Pozdrav Miroljubu – 1981. godine. Navedene skladbe napisane su za (četveroglasni) mješoviti zbor, a cappela ili uz pratnju klavira, ad libitum.
Zanimljiv je podatak da prve skladbe duhovnog sadržaja Asić sklada za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, no te skladbe Offertorium i Asperges me nastale 1942. godine za mješoviti zbor su nažalost izgubljene. No, zapravo najveći broj Asićevih duhovnih skladbi nastaje kad je započeo surađivati upravo s Katedralnim zborom Albe Vidaković u razdoblju od 1979., do 1986. godine. Za taj opus ne možemo reći da je velik, ali je, kako ističe Bela Gabrić u tekstu u sv. Ceciliji 1984. pod naslovom »Iz naših župa: Katedralni zbor Albe Vidaković«, po svojem sadržaju značajan, jer je bio pravo osvježenje u njegovu glazbenom izričaju. Da je to tako govorila je i dugogodišnja voditeljica s. Mirjam, a potvrđuje i sadašnji zborovođa Miroslav Stantić. Sve njegove skladbe pohranjene su i čuvaju se u Subotičkoj katedrali, a zanimljiv je podatak da je 1979. godine uglazbljen Psalam 150 – za solo sopran, mješoviti zbor i orgulje, koji je posvećen tadašnjoj ravnateljici zbora s. Mirjam. Među njima su i O Marijo zvijezdo mora – za mješoviti zbor uz pratnju orgulja ili a cappella, posvećena je subotičkomu biskupu mons. Matiji Zvekanoviću. Njegova djela su i Omnia omnibus, Ja te ljubim o Marijo, Ja sam s vama, a među poznatijima je Blagoslovljena ova zemlja moja pisana za mješoviti zbor uz pratnju orgulja ili a cappela, koja je nastala za Dužijancu kao pjesma za prinos darova. Danas je euharistijsko slavlje Dužijance nezamislivo bez te pjesme. Ona je postala svojevrsna himna.
Stari napjevi žive i danas
»U Asićev rad usko vezan za katedralni zbor treba ubrojiti i harmonizacije nekih crkvenih popijevki koje se pjevaju u Bačkoj: Spasitelju koga želeć (adventska pjesma), te šest božićnih popijevki: Prvi žrtvenik, Hajte braćo da iđemo, Radujmo se i pivajmo, Zdrav budi mili gost, Spavaj mali Božiću i Marija Divica; te Zdrav slatki Isuse (pričesna pjesma). Sve te harmonizacije pjesama zamišljene su kao pratnja pučkomu pjevanju, ali ih može izvoditi i mješoviti zbor četveroglasno«, ističe Stantić. Iako je Asić najviše skladao glazbu svjetovnog karaktera, svojim je malobrojnim duhovnim skladbama dao važan doprinos crkvenoj glazbi.
Svoj doprinos dala je i s. Mirjam, ne samo u vođenju zbora nego i brižnom čuvanju starih napjeva i pjesama. Tako je ona kada su u pitanju ovdašnji pučki napjevi Hrvata Bunjevaca uspjela obnoviti stare božićne pjesme, nešto malo adventskih i uskrsnih pjesama.
»Neke od njih sam zapamtila još iz djetinjstva, a neke sam naučila zahvaljujući izuzetnom čovjeku i vjerniku Marku Stantiću, koji je bio kantor u katedrali do 1963. godine, sve dok sestre nisu preuzele dužnost orguljašica i zborovoditeljica. Neke bać Markove izvedbe ovih pjesama na njegovom harmoniju sam snimila na magnetofonske vrpce i tako ih sačuvala. U poslu oko obnove ovih starih pjesama puno mi je pomogao prof. Bela Gabrić. Namjera nam je bila da se one ne zaborave i nadam se da smo u tome uspjeli«, rekla je s. Mirjam više puta za naš tjednik.
Uz brojne ljude koji su davali svoj doprinos za rad zbora, jasno je da su članovi bili ti koji su ipak sve iznijeli svojom ustrajnošću, kako prije 50 godina tako i danas. I s. Mirjam je u nekoliko navrata govorila kako je puno ljudi prošlo kroz zbor te da je broj članova varirao. Najviše je članova bilo početkom 90-ih godina, kada je među njima bio i veliki broj mladih, neki od njih su tu i danas. Probe su se održavale u Katoličkom krugu i u župnoj dvorani u Harambašićevoj ulici, a uz pjevanje uvijek je bilo prisutno i zajedništvo koje je po svemu sudeći bilo i stup koji je ovaj zbor sačuvao do današnjih dana.
Još 1980. godine u časopisu Sveta Cecilija iz Zagreba stoji podatak: »Nema danas svečanosti u stolnoj crkvi bez sudjelovanja zbora«, a svjedoci današnjice mogu potvrditi da je isto tako i danas, 43 godine kasnije.
Ž. V.
(nastavlja se)
