Kultura
Istrajnost pisana zlatnim slovima
Danas, (12. svibnja) u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske bit će održan 32. uskrsni koncert Katedralnog zbora Albe Vidaković koji povezuje nekoliko važnih jubileja: 250. obljetnicu početka gradnje subotičke katedrale, 150. obljetnicu rođenja biskupa Lajče Budanovića i 50 godina djelovanja Katedralnog zbora Albe Vidaković. Usku povezanost ovih jubijela potvrđuje podatak da je Katedralni zbor Albe Vidaković formiran upravo za jubilej – 200. obljetnicu početka gradnje subotičke katedrale.
Počeci djelovanja
Ljubitelje crkvene glazbe za tu prigodu okupila je nedavno preminula s. Mirjam Pandžić, koja je uvidjevši potrebu nastavila raditi sa zborom. Tako je u jesen 1973. godine nastao Mješoviti katedralni zbor, koji je iste godine na devetnici koja je prethodila blagdanu Bezgrješnog Začeća prvi puta pjevao troglasno II. staroslavensku misu Albe Vidakovića. Osnivanje zbora podržali su biskup Matiša Zvekanović, tadašnji katedralni župnik Franjo Vujković, te kasnije i sadašnji župnik Stjepan Beretić.
Prva voditeljica i zborovođa, kao i osnivačica zbora bila je s. Mirjam koja je neumorno sa zborom radila sve do jeseni 2012., kada je zbor preuzeo i sada aktualni zborovođa Miroslav Stantić. Osnovna zadaća zbora bila je pjevanje u subotičkoj katedrali za velike blagdane, kao i na nedjeljnim misama, a samim time i uljepšavanje liturgijskih slavlja. To možemo čuti i danas, budući da je ova misao vodilja sačuvana svih pet desetljeća.
Prve značajne nastupe, osim redovitog pjevanja u katedrali, zbor je imao već u prvih deset godina. Oni značajniji nastupi, koji su, možemo slobodno reći, bili i vjetar u leđa opstojnosti ovoga zbora bili su: 18. travnja 1974., prigodom desete obljetnice smrti skladatelja Albe Vidakovića; 1974. godine na proslavi 100. obljetnice dolaska sestara Družbe Naše Gospe u Suboticu; 1977., na 100. obljetnicu glazbenog časopisa Sveta Cecilija (gost na orguljama bio je Ante Sekulić, ml.); nastupi na Danima kruha i riječi; 5. prosinca 1982. zbor je održao koncert zahvale za plodnu suradnju sa subotičkim kompozitorom Milanom Asićem te je ovom prigodom izveo sve kompozicije koje je ovaj umjetnik uglazbio za zbor na stihove ovdašnjih pjesnika; zbor je također u ovom periodu (prvih 10 godina) nastupio u Osijeku, Somboru, Bezdanu, Plavni, Beregu, Maloj Bosni i Žedniku. Tih godina ostvarena je suradnja sa spomenutim Asićem, o. Stankom Vasiljem i drugim glazbenicima.
Zbor se tijekom godina razvijao, uključivao nove pjevače, napredovao i nastupao, a ime Albe Vidaković dobio je 15. kolovoza 1980. godine za Dane kruha i riječi, takozvane Kokićeve dane koji su održavani u okviru Dužijance. U albumu koji čuva podatke i fotografije ovoga zbora stoji podatak da je »krštenje zbora« bilo 19. listopada 1980. godine, kada je zbor priredio i prikladan koncert.
Tko je bio Vidaković?
Odabrati ime Albe Vidakovića, koji je bio hrvatski svećenik, veliki skladatelj i muzikolog, dirigent i pedagog bilo je sasvim logično u ono vrijeme i time danas možemo zaključiti da je s. Mirjam potaknula i druge na razmišljenje o ovome velikanu rodom iz Bačke.
Albe Vidaković je rođen u Subotici 2. listopada 1914. godine, gdje je završio osnovnu školu i prva četiri razreda gimnazije, a već s 14 godina postao je sjemeništarac. Budući da administratura nije imala svoje sjemenište, školske 1928./29. godine bački apostolski administrator Lajčo Budanović sve je svoje sjemeništarce slao u vrhbosansko nadbiskupsko sjemenište u Travnik. Ondje je Vidaković završio preostala četiri razreda gimnazije i ispit zrelosti. Pokazao se kao vrstan matematičar i glazbenik. Svirao je u đačkom orkestru prvu violinu, a po potrebi i violončelo, pa i kontrabas. Kod Vidakovića je glazba bila ozvučena matematika, pa je bilo kao da je ostvario antički ideal o tijesnoj vezi glazbe s aritmetikom. Studirao je bogoslovlje i filozofiju od 1932. do 1937. godine na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bogoslovske dane je opet posvetio i glazbi, gdje su mu učitelji bili majstori crkvene glazbe Franjo Dugan, Filip Hajduković i Matija Ivšić. Školovanje je nastavio u Rimu kod L. Reficija i Cassimira. Ratne su ga neprilike spriječile vratiti se u Suboticu, te je 1941. godine završio specijalizaciju i nastanio se u Zagrebu, gdje je ostao do kraja života. Vodio je zbor sjemeništaraca i bogoslova u zagrebačkoj katedrali. Pisao je i skladao, te bio glavni urednik časopisa Sveta Cecilija. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani pripremao se obraniti doktorat kod mentora Dragotina Cvetka no prerana smrt spriječila ga je da postane prvi doktor muzikologije u tadašnjoj Jugoslaviji. Preminuo je 18. travnja 1964. godine u Zagrebu, a pokopan je u svojoj rodnoj Subotici.
Tada novine, sada tradicija
»Iz crkvenih prostora, na kulturnu scenu grada Subotice izašli smo tek kasnije, 1990. godine. Tada smo održali izuzetno posjećen Božićni koncert u Velikoj vijećnici Gradske kuće, a već naredne godine održali smo prvi Uskrni koncert u subotičkoj Sinagogi«, rekla je za naš tjednik s. Mirjam još 2012. godine.
Katedralni zbor Albe Vidaković, odnosno s. Mirjam unijela je u tadašnje vrijeme brojne novine, te je tako prva polnoćka u subotičkoj katedrali s tamburašima – Subotičkim tamburaškim orkestrom bila 1989. godine. Suradnja sa Stipanom Jaramazovićem i tamburašima nastavljena je i u narednom periodu. Nastupa je bilo puno i na početku djelovanja ovog zbora, te je po riječima s. Mirjam zbor još tada obišao gotova sva sela i gradove u Bačkoj, a nastupao je i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Mađarskoj. »Ako bih baš morala izdvojiti neke nastupe, onda su to oni kada smo obilježavali neke značajne obljetnice iz kulturne povijesti ovdašnjih Hrvata. Primjerice, za Albine dane 1989. kada se obilježavalo 25 godina od smrti ovoga glazbenika i svećenika ili za 300. obljetnicu doseljavanja Bunjevaca Hrvata u Suboticu. Posebno mi je draga i suradnja sa Subotičkim tamburaškim orkestrom s kojim smo održali 22 božićna i uskrsna koncerta. Što se tiče inozemstva, u posebnom sjećanju ostao mi je nastup na Susretu katedralnih zborova Jugoslavije 1985. u Zagrebu«, navela je s. Mirjam.
Zbor je za 10. obljetnicu djelovanja, 1983., dobio Povelju posebnog apostolskog blagoslova svetog Oca Ivana Pavla II. te za dvadesetu Antušovu nagradu koju je tada dodjeljivalo Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović. Važno je spomenuti i kako je voditeljica ovog zbora s. Mirjam 2002. godine dobila priznanje Pro urbe, koje dodjeljuje Skupština općine Subotica, što je prava rijetkost da netko od redovnika dobije ovu nagradu.
Ž. V.
(nastavlja se)
