Beskrajno mučni kvazipolitički razgovori na beogradskim televizijskim stanicama, koji kao da kraja nemaju, prerasli su u pravu noćnu moru. Talk-show emisije u kojima su glavni junaci političari, a ne kao kod Jerryja Springera dokone kućanice i izopačeni sirotinjski polusvijet, gotovo se više i ne skidaju s malih ekrana. Toliko neukusa, podlosti, bezobrazluka, neodgovornosti i prostakluka nema više ni u zadimljenim balkanskim krčmama. Točnije rečeno, kao da su se sve krčme utopile u jednu, onu u kojoj smo svi zajedno. I u kojoj se mnogi ozbiljno trude ugasiti svjetlo.
    Svjedoci smo ovih dana još jednog grubog napada na novinare i novine u Vojvodini. Ovoga puta izabran je Građanski list, a uvrede su klasične – »ustaše«, »prohrvatski list«, i slično. Kad se nema što drugo, vade se uobičajene etikete. Valjda se dobro lijepe na postojeću matricu. A sve to rezultira upravo onim na što skreće pažnju novosadski intelektualac Pavel Domonji: »Izjednačavanje ustaštva s hrvatstvom doprinosi stvaranju negativne atmosfere i animoziteta prema Hrvatima.«
    A srbijansko-crnogorskom veleposlaniku u Zagrebu Milanu Simurdiću ruke pune posla. Tri je puta u samo nekoliko dana u vrhu hrvatske države morao objašnjavati što se to u Srbiji zbiva i zašto se ponovno raspaljuje antihrvatsko raspoloženje u zemlji koja je prvi susjed. Prvo je pozvan kod državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova Hide Biščevića, onda je bio na razgovoru kod ministra Miomira Žužula, da bi mu konačno i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Mato Arlović prenio službeno nezadovoljstvo razvojem situacije.
    I, dok se formiranje vlade u Srbiji i dalje oteže, dok se primitivizam nameće kao svakodnevni kredo političkog komuniciranja, u svijetu se, a i u Srbiji samoj, mnogi pitaju što se s ovom zemljom zbiva. Ne samo što je izostalo suočavanje s prošlošću, i ne samo što je put k Europi svakim danom sve dulji, nego je sve jači dojam da se tim putem i ne želi ići. Tim prije ako se pogledaju lica onih vjernih navijača u beogradskim talk-show političkim emisijama, ta lijepa lica mladih radikala, koji se cinički obraćaju sa »vi Hrvati«, naravno u negativnom kontekstu, čak i jednom Ivanu Zvonimiru Čičku.
    Obično se kaže kako je omladina naša budućnost. Ali, što ako i omladina živi samo u prošlosti?
Z. P.