Pol godine nakon što su popisivači završili svoj posao dobili smo, nakon podataka o ukupnom broju stanovnika Srbije po gradovima i općinama, i broj pripadnika nacionalnih manjina, po istim tim gradovima i općinama. Očekivano, trend pada broja stanovnika nije mimoišao ni nacionalne manjine, ali je zanimljivo, usprkos tome udio pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom broju stanovnika Srbije u usporedbi s popisom iz 2011. povećan. U prošlom popisu manjine su činile 16,68 posto, a na ovom popisu 19,64 posto ukupnog stanovništva Srbije.
Knjiga Nacionalna pripadnost Podaci po gradovima i općinama na 142 stranice donosi detaljan pregled kretanja broja pripadnicka nacionalnih manjina od prvog poslijeratnog popisa (misli se na Drugi svjetski rat), pa do ovog posljednjeg.
A od te 1948. godine do danas broj Hrvata u Srbiji je s 168.864 pao na 39.107. U brojčanom smislu prekretnica su bile godine između popisa 1981. i 1991. godine. Za deset godina »izgubilo« se 52.000 ljudi. Da nije Albanaca između ta dva popisa, Hrvati bi bili manjina koja je i procentualno izgubila najviše od svih nacionalnih zajednica.
Što se tiče posljednjeg popisa, najveći broj Hrvata skoncentriran je u Subotici, Somboru i Podunavlju, a u Vojvodini od ukupno izjašnjenih Hrvata živi 32.684. Skoro trećina, 10.646 ih je u Sjevernobačko okrugu (Subotica i okolica), slijedi zatim Zapadnobački s 7.598 (Sombor i okolica), Južnobački (Novi Sad i okolica) s 6.903 i Srijem s 5 741.
Ako ove brojke još više spustimo na lokalnu razinu, onda one izgledaju ovako: U Subotici je 10.431 izjašnjeni Hrvat, Somboru 5.029, Novom Sadu 3.887, Apatinu 2.057, Srijemskoj Mitrovici 1.341, Šidu 1.249, Rumi 1.133, Novom Beogradu 993, Inđiji 971, Baču 873, Staroj Pazovi 862, Zemunu 749, Pančevu 556, Bačkoj Palanki 528, Čukarici 422, Kuli 369, Zrenjaninu 361, Srijemskim Karlovcima 337, Vrbasu 379, Beočinu 308, Surčinu 270, Opovu 119…
Ovako izgledaju posložene brojke. Njihova analiza, uzroci i posljedice tek će uslijediti.
Z. V.
