Svojim prvijencem naslovljenim po nazivu skupine »Client« ovaj je duo samo blago skrenuo pažnju medija na sebe, u čemu je presudnu ulogu imao singl »Rock and Roll Machine«. Client sačinjavaju dvije djevojke koje, u maniri pionira elektronske scene, skrivaju vlastiti identitet i »žele biti promatrane isključivo kroz svoj glazbeni rad«. One se odazivaju na pseudonime Client A (Kate Holmes, bivša članica projekata Technique and Frazier Chorus i Client B (Sarah Blackwood, nekadašnji vokal solidno popularne skupine Dubstar).
    Svaka slučajnost s njihovom pojavom i uspjehom je sasvim namjerna… Novi album izdale su za etiketu Toast Hawaii čiji je vlasnik legendarni Andy Fletcher, široj javnosti poznat kao član kultnih, a dvojcu Client po zvuku veoma srodnih, elektro-pop pionira Depeche Mode. U glazbi koju stvaraju osjećaju se jaki utjecaji synth popa, electra pa čak i rocka što njihovim djelima daje jedan samo naizgled širok prostor u kojemu granice nisu postavljene. Tomu najbolje svjedoči njihova glazbena praksa utemeljena na svjesno suzdržanim melodijskim i ritmičkim frazama, kao i njihov vizualni identitet odsustva boja i stilske svedenosti. U skladu sa estetskim postavkama žanrova kojima se inspiriraju, Client odlikuje tehnološki hladna interpretacija, minimiziran i asketski zvuk nalik na rane albume Depeche Mode-a i Human Leauge-a, a na momente i Kraftwerka. Na uvodnoj pjesmi »Radio« djevojke demonstriraju formulu koju će na većini pjesama rabiti – nježnost vokala u kombinaciji s tvrdim bass linijma, synth dionicama i elektronski proračunatom ritmikom (slične su i »Come On«, »Cracked«, »In It for the Money«, »It’s Rock and Roll«). Interesantnost ovom albumu, ali samo na razini »zvučnih imena«, dala su gostovanja poznatih britanskih glazbenika. Tako na pjesmi »Overdrive«, diskretno vokalno gostovanje bilježi Martin Gore iz Depeche Mode-a, a potom slijede lideri skupine Libertines – Carl Barat na pjesmi »Pornography« te Peter Doherty na »Down To The Underground«. Instrumental »One Day At A Time« predstavlja uvod u potpuno novi smjer glazbenog kretanja koji ujedno sačinjava i najviše domete ovog albuma. Naime, radi se o electru koji u svoju podlogu priziva gudače dajući im tako simfonijsku i sentimentalniju dimenziju (pjesma »The Chill Of October« i završna »Everything Must End«).
    Ovaj album ne donosi posebno osvježenje na svjetskoj glazbenoj sceni jer slične skupine predstavljaju jaku konkurenciju i visok standard, ali doista jak i sveprisutan artistički koncept ovih dama, a još više vrhunski pop momenti, čine »City« glazbenim ostvarenjem vrijednim pažnje.