Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Mala Bosna – u iščekivanju ispunjenja obećanja

Mjesna zajednica Mala Bosna nalazi se na svega 10 kilometara udaljenosti od centra Subotice, na putu prema Somboru. Prostire se na 40 četvornih kilometara, broji 2.200 stanovnika. Prema popisu iz 2011., u samom mjestu živi 1.082 stanovnika, dok su ostali na salašima. U naselju Mala Bosna žive većinom Hrvati.

Selo ima ambulantu opće prakse, ali ne i zubara i ljekarnu, ne radi poštanski ured, kanalizacije nema, cestovna infrastruktura je dotrajala, kao i atarski putovi, a stanovnici se žale i na kvalitetu vode za piće.

»Masna« voda

Predsjednik Savjeta MZ Mala Bosna Vinko Stantić kaže da poštanski ured ne radi od 2017. godine, te da je bilo obećanja da će se otvoriti, a sada više nema ni obećanja.

»To puno nedostaje naselju. Svi iščekuju nešto, a pošta kasni i po tjedan dana. Kada stižu računi, često ne stignu na pravu adresu. Računi se moraju uplaćivati u gradu ili putem mobilnih pametnih telefona, ali to je problem za starije ljude koji se ne znaju koristiti tim telefonima. Dobili smo objašnjenje od Pošte da poslovnica u Maloj Bosni nije rentabilna. Nudilo se od gradskih vlasti da se ured pošte uzme u privatne ruke, pravne osobe, ali ništa od toga. Sada nam račune i druge pošiljke donose poštari iz Tavankuta«, kaže Stantić.

Ambulanta u Maloj Bosni radi dva puta tjedno. Utorak prije podne i četvrtkom poslijepodne. Odlazak u ambulantu je samo prvi korak kako bi se dobio uput za pregled kod liječnika specijalista, pa se onda mora u grad kako bi liječnik ispisao lijekove. Ako je veća zdravstvena nevolja i netko se teže razboli, onda se mora zvati hitna pomoć ili otići u hitnu pomoć ili na hitan prijam u bolnicu.

Stantić kaže kako u naselju ima problema i s pijaćom vodom.

»Pijaća voda je nošena na analizu, dobili smo potvrdu da je upotrebljiva, ‘idealna’ voda za piće, a voda nije dobrog okusa i ima određenu boju. To je bilo prošle godine i ured naše Mjesne zajednice je uputio žalbu. Puno puta poslije kloriranja voda izgleda kao ‘masna’. Većina mještana zato kupuje flaširanu vodu. Samodoprinosom je sedamdesetih godina prošlog stoljeća probušen bunar u Maloj Bosni i to je u vlasništvu Javnog komunalnog poduzeća Vodovod i kanalizacija Subotica. Taj bunar je do prije dvije godine funkcionirao i onda je ovdje u Maloj Bosni bušen novi bunar i poslije toga voda više nije dobra«, kaže Stantić.

Vrtić i škola

U Maloj Bosni djeca pohađaju Osnovnu školu Ivan Milutinović, ogranak te subotičke centralne škole, a kada završe osmi razred, djeca idu u grad na daljnje školovanje, znači moraju putovati do grada autobusom.

»Postoji i fiskulturna dvorana, no školu bi trebalo obnoviti. Zgrada je napravljena 1985. godine, od montažnog materijala. U naselju radi i vrtić Bambi, ali to je za poludnevni boravak od sedam do pola jedan za djecu uzrasta od tri godine pa do dobi polaska u školu. Problem je što djeca ne mogu ostati u vrtiću do onog vremena dokle njihovi roditelji rade«, kaže Stantić.

U selu su tri trgovine, pa se za kruh ne mora ići u grad. Manji broj mlađih stanovnika ovog naselja je zaposlen u gradu, ali se dodatno bave poljoprivrednom proizvodnjom, kao i većina tamošnjih stanovnika.

»Od poljoprivrede se preživljava, već dvije godine smo imali velike suše, a plaća se odvodnjavanje od kojega nitko nema koristi. A nema navodnjavanja, začudo. Cijene zaštitnih sredstava, sjemena, nafte, umjetnog gnojiva su visoke, prodajna cijena žita je pala, ali nije pala cijena kruha«, kaže Stantić.

Neuređeni atarski putovi

Poljoprivrednik iz Male Bosne Antun Nađheđeši, zamjenik predsjednika Savjeta MZ, kaže da ova Mjesna zajednica podnosi zahtjeve subotičkoj lokalnoj samoupravi za boljitak života mještana.

»Obećanja ima, ali veće realizacije nema. Na vlasti u našoj Mjesnoj zajednici je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, tako je bilo i posljednjih pet mandata. Bio sam i predsjednik Savjeta naše Mjesne zajednice. Sada smo tražili da se atarski putovi poprave u okolici naselja. To je važno za poljoprivrednike. Naravno, najbolje bi bilo te atarske putove asfaltirati, što bi bilo dugoročnije rješenje od nasipanja. Obećano je prošle godine, ali do sada nema rezultata. Mnogo mladih radi u obližnjoj Privrednoj zoni u Malom Bajmoku i ostaju ovdje živjeti«, kaže Nađheđeši i navodi kako je u tijeku oživljavanje Hrvatske udruge kulture Lajčo Budanović, koja je osnovana 2002. godine.

»Udruga trenutno nema vlastitih aktivnosti, a nastojat će se riješiti pitanje vodstva i unutarnjeg ustrojstva udruge, napose oživljavanje folklorne i tamburaške sekcije.«

Oživotvorena vjera

U kolovozu ove godine napunit će se jedanaest godina svećeničkog služenja vlč. Dragana Muharema u župi Presvetog Trojstva u Maloj Bosni, župnika s najdužim stažom otkako je sagrađena crkva 1931. godine.

»Redovite svete mise su srijedom, subotom i nedjeljom. Dakako i u druge dane kada je neki veći blagdan ili posebna prigoda. Izuzetak je jedino vrijeme došašća, kada su zornice svakoga jutra do Božića. Župa broji oko 750 članova, a otprilike 10 posto vjernika aktivno sudjeluje u životu župne zajednice. Župni vjeronauk ili kateheza redovito se održava subotom prijepodne, najčešće u dvije grupe – starijoj i mlađoj, te obuhvaća osnovnoškolsku djecu, s naglaskom na pripravu za prvu pričest i krizmu. Još je u domeni želje obuhvatiti i mlade srednjoškolske i starije dobi«, kaže vlč. Muharem, a priču nastavljamo o obilježavanju korizme u ovoj župi.

»Takozvana jaka vremena u Crkvi, kao što su, između ostalih, korizma i došašće, pokreću vjernike na zauzetiju duhovnu pripravu za velike blagdane. U našoj župi srijeda u korizmi je dan kada imamo pobožnost Križnoga puta, svetu misu i tematsku propovijed. Tema ovogodišnjih korizmenih propovijedi je ‘Sedam posljednjih Isusovih dana’. Zbog blizine grada vjernici se također uključuju u programe koje imamo u gradskim župama, npr. devetnica sv. Josipu u župi sv. Roka, križni put na Subotičkoj kalvariji, korizmene tribine u Augustinianumu utorkom i drugo.«

Pitali sam vlč. Dragana Muharema kako mjeri život župe, što su pokazatelji života župe i postoji li otvorenost prema djelovanju i suradnji s vjernicima-laicima.

»Moram naglasiti spremnost i požrtvovnost članova naše zajednice kada je u pitanju ne samo održavanje i uređenje crkve i drugih objekata župe nego i osjetljivost za one u potrebi, kako na teritoriju župe tako i u svijetu. U svim akcijama skupljanja pomoći, potres u Hrvatskoj, Turskoj, Siriji, skupljanje za Caritas, Ukrajinu…, vjernici su se odazvali zamjetno velikim doprinosom. Također je u svim pastoralnim aktivnostima neizostavna i nemjerljiva suradnja vjernika-laika, članova pastoralnog i ekonomskog vijeća i drugih zauzetih župljana. U takvoj konstelaciji župnik zaista može biti to što treba biti – svećenik, liturg, duhovnik, prepuštajući drugima odgovornosti koje izlaze iz tog okvira.«

Zvonko Sarić

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika