Tema

Mali odjeli – slatke muke

Sigurno se svi sjećamo svoje učiteljice/učitelja koji su nas naučili prva slova, prve brojke, koji su nas uz roditelje učili što je dobro, a što loše. Važnost učitelja ili učiteljice se ni danas nije promijenila niti smanjila. Razlika koja je vidljiva jeste u programu i načinu rada, što od današnjih učiteljica traži usavršavanja i iziskuje dodatan angažman.

Upis u prve razrede je pred roditeljima budućih prvaša i smatra se jednom od najvećih životnih odluka. Nije lako danas izabrati školu i znati je li naša odluka ispravna. U tome nam svojim iskustvom u radom s djecom itekako mogu pomoći učiteljice. Kada je u pitanju cjelovita nastava na hrvatskom jeziku, sa sigurnošću možemo reći kako će i ovu 22. generaciju učenika sačekati učiteljice posvećene radu i djeci.

Prednost kombiniranih odjela

Kada je u pitanju Osnovna škola Ivan Milutinović, u kojoj se izvodi nastava na hrvatskom jeziku, buduće prvaše u područnoj školi u Maloj Bosni sačekat će učiteljica Ana Kopunović Legetin.

Učiteljica Ana živi u Žedniku sa svojom obitelji, te kao majka troje djece dobro zna koliko je djeci i roditeljima važan polazak u prvi razred. U nastavi na hrvatskom jeziku počela je raditi 2015. godine i s kratkim prekidima je prisutna svih godina u obrazovanju.

»Moje iskustvo zasniva se isključivo na radu u malim odjelima. Budući da radim u školi u Maloj Bosni, gdje je ipak znatno manji broj djece, nastavu najčešće izvodim u kombiniranim odjelima. Zadovoljna sam time, jer je u malim odjelima atmosfera ravna onoj u obitelji – topla, bliska i ugodna. Starija djeca često pomažu mlađima, a nerijetko im znaju, na njima svojstven način pojasniti gradivo. Osim toga, u kombiniranim odjelima se uočava i zaštitnički odnos starijih prema mlađima i gledanje mlađih na starije. Djeca rade po propisanom planu i programu, te nema zaostajanja, što više čest primjer je da mlađa djeca još bolje svladaju gradivo, dok stariji ponavljaju stečeno znanje. Oni se međusobno nadopunjuju, kako u igri i druženju tako i u znanju«, priča učiteljica Ana.

Jasno je svima kako se u manjim odjelima može puno više i lakše raditi, jer učiteljica može raditi sa svakim djetetom ponaosob, posvetiti se njihovim potrebama, mogućnostima i sazrijevanju. Ono što sugovornica također naglašava jeste da se u ovakvim odjelima jačaju odnosi među djecom, ona se bolje upoznaju i lakše navikavaju jedni na druge.

Bez izdvajanja

Roditelji često kao razlog promišljanja navode da ne žele djecu izdvajati.

»Djeca su u učionici izdvojena, kao i u bilo kom drugom razredu, no s glasanjem školskog zvona, izlaze iz učionica i svi se miješaju, druže, razgovaraju međusobno, odlaze na dječje rođendane neovisno o tomu jesu li u hrvatskom ili srpskom razredu. Oni su 'samo' djeca željna druženja i igre i nemaju predrasuda, kao mi odrasli. Mislim da je svima jasno da se u manjim odjelima mogu lakše spriječiti konfliktne situacije i da imamo prostora razgovarati kada bi i došlo to takve situacije, ali djeca to ne doživljavaju kao odrasli. Sve što nam je nepoznato kod nas ljudi prirodno izaziva bojazan. Pa tako i upis u hrvatske odjele. Nema čarobnog recepta za uspjeh, ali se dokazalo da sve uvijek 'sjedne na svoje mjesto'«, priča sugovornica.

U školi u Maloj Bosni u nižim razredima ima petero učenika, a i ove školske godine je mali broj predškolaca koji će od jeseni krenuti u školu. S učiteljicom Anom smo porazgovarali i o tome koji su po njenom mišljenju razlozi zbog čega roditelji dvoje.

»Iz nekog mog iskustva mogu reći da se roditelji premišljaju oko upisa u cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku najviše zbog reakcije okolice (sela), straha da je komplicirana organizacija, zbog nacionalno mješovitih brakova u kojima nisu oba roditelja suglasna da upišu dijete na nastavu na hrvatskom jeziku, a mislim da ima i onih kojima je problem i odbojnost prema hrvatskom jeziku uslijed političkih previranja«, pojašnjava sugovornica.

Kada su u pitanju udžbenici, učiteljica Kopunović Legetin ima izuzetno pozitivno iskustvo, te je tako pojasnila kako su udžbenici koje prvaši dobivaju na dar izuzetno kvalitetni, sadržajno bogati, te pokrivaju sve nivoe napredovanja učenika. Kreativno su osmišljeni i svojim zadacima razvijaju logičko razmišljanje kod djece. Osim prvaša koji dobivaju udžbenike na dar i u narednim godinama osnovnoškolskog obrazovanja učenici, uz kotizaciju od 1.000 dinara, dobivaju udžbenike, što je više nego simbolična cijena budući da se komplet udžbenika od prvog do osmog razreda kreće od 8.000 (za prvaše) do 17.000 (za osmi razred).

Važnost usavršavanja

Po riječima učiteljice Ane, kod prvaša je u početku, kada im je gradivo koje trebaju svladati jednostavno, bitno raditi na socijalizaciji, te ih učiti ponašanju u školi, ophođenju prema učiteljici i starijima, kao i među vršnjacima, postaviti pravila i raditi na radnim navikama.

»Svi učitelji, pa i roditelji će se složiti s time da djeca u tom uzrastu ne mogu mirno sjediti 45 minuta i pratiti nastavu. Prvi mjeseci su idealni za postavljanje nekih drugih, rekla bih životnih stvari. Jasno je da će u početku roditelji voditi računa o njihovim udžbenicima i priboru, ali je jako važno da to nauče i sami. Oni iz vrtića dolaze već pripremljeni za školu, ali se njihove radne navike i obveze povećavaju. Djeca ne trebaju, kada krenu u prvi razred znati čitati i pisati, to je naš zadatak u prvom razredu. I njima, a i nama je lakše učiti ispočetka, nego ispravljati eventualne pogreške«, napominje učiteljica.

Osim učenika, za školu se pripremaju i usavršavaju i učiteljice, te je tako naša sugovornica trenutno na lektoratu za hrvatski jezik i književnost pri Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Ovaj vid usavršavanja, sugovornica ocjenjuje izuzetno korisnim i dobrim.

»Smatram da je ovo izuzetno značajno, jer koliko god nam hrvatski jezik bio blizak i sličan, nitko od nas koji se nismo školovali na hrvatskom jeziku nije kod kuće govorio književnim hrvatskim jezikom. Stoga ovo smatram izuzetno važnim, kako za mene tako i moj budući rad s djecom. Još na fakultetu smo znali da naše školovanje i usavršavanje ne prestaje s diplomom nego se jednostavno cijeli život moramo pripremati, usavršavati svoje stečeno znanje i biti u korak s vremenom.«

Budući da u ovu mjesnu školu idu i djeca iz šireg okruženja i ona s okolnih salaša prijevoz do škole je značajna stavka za pojedine roditelje.

»Kada su u pitanju hrvatski odjeli, u onim školama gdje je prijevoz potreban je i organiziran. No, kod nas djecu uglavnom dovode roditelji ili u starijim razredima dolaze sami ili s postojećim prigradskim prijevozom, u zavisnosti od mjesta stanovanja. Vjerujem da kada bi bio neki veći broj djece da bi i prijevoz mogao biti organiziran«, priča učiteljica i poručuje roditeljima budućih prvaša: »Dragi roditelji, nitko vam ne može garantirati da će upis u hrvatski ili srpski odjel biti pun pogodak za vaše dijete, ali upis u odjel na hrvatskom jeziku zasigurno nudi kvalitetan i posvećen rad, pozitivno ozračje i obiteljsku atmosferu, koja je vašem prvašu itekako bitna. Postupite hrabro, onako kako vi smatrate da je najbolje, a ne onako kako ćete ugoditi svojoj okolici«.

Ž. V.