Tema

Pravo na njegovanje kulture i tradicije – neotuđivo pravo

Prema Ustavu Srbije država je dužna mjerama u obrazovanju, kulturi i javnom obavještavanju poticati razumijevanje, uvažavanje i poštovanje razlika koje postoje zbog posebnosti etničkog, kulturnog, jezičnog ili vjerskog identiteta njenih građana. Također, pripadnicima manjina Ustav garantira pravo na izražavanje, čuvanje, njegovanje, razvijanje i javno izražavanje nacionalne, etničke, kulturne i vjerske posebnosti.

Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina također garantira pravo na njegovanje kulture i tradicije, kao neotuđivo individualno i kolektivno pravo. U tom cilju pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo osnivati posebne kulturne, umjetničke i znanstvene ustanove, društva i udruge u svim područjima kulturnog i umjetničkog života. Zakon dalje kaže kako su ove ustanove, društva i udruge samostalni u radu, a Republika, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave mogu sudjelovati u njihovom financiranju.

Tako kaže zakon, a kakva je situacija na »terenu« razgovarali smo s v.d. ravnateljicom Zavoda za kulturu vojvođanskih Hvrata Katarinom Čeliković i predsjednicom Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasnom Vojnić.

Profesionalne institucije

»ZKVH je osnovan prije petnaest godina odlukama Izvršnog vijeća AP Vojvodine i HNV-a radi očuvanja, unaprjeđenja i razvoja kulture hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini. Tijekom punih četrnaest godina u Zavodu su tri uposlene osobe: ravnatelj, samostalna stručna suradnica za kulturne programe i projekte te poslovno-administrativni tajnik. Naravno da Zavod angažira suradnike s kojima realizira brojne programe tijekom godine, a to su osobe vezane uz istraživanje, rad na digitalizaciji, rad na pripremi publikacija, rad vezan uz područja likovnosti, glazbe i druge segmente kojima se bavi. Stoga se trudimo, osim redovitog financiranja iz APV-a, aplicirati gdje god to biva moguće, kako bismo mogli realizirati Programom predviđene aktivnosti. Iako kadrovski s premalo uposlenih, Zavod svoju temeljnu misiju ostvaruje radom na znanstvenim, stručnim, razvojnim i primijenjenim istraživanjima u području kulture, umjetnosti i znanosti, zatim radom u području bibliografije i arhivistike, menadžmentu i edukaciji u kulturi i, na kraju, u poticanju, organiziranju i priređivanju kulturne produkcije. S više od desetak potpisanih sporazuma o međunarodnoj suradnji s visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj i Mađarskoj imamo stabilno ustrojeno istraživanje u području etnologije, lingvistike, povijesti, povijesti umjetnosti, sociologije, politologije i kulturologije, što u nepostojanju znanstvenih institucija u Srbiji koje bi se bavile Hrvatima smatramo iznimno važnim. Ovaj vid suradnje nastojimo proširivati i suradnjom sa studentima pod vodstvom mentora čiji su dolasci, primjerice na terensko etnološko istraživanje, urodili istraživanjima hrvatske zajednice u gotovo posljednji trenutak. Posljedica ovakvih istraživanja su publikacije sada već po svojoj vrijednosti prepoznate u prostoru znanosti i u narodu«, kaže Katarina Čeliković.

Ona dodaje kako je važan vid djelovanja Zavoda i potpora, kako logistička tako i financijska, hrvatskim udrugama kulture u većim manifestacijama, kojih je godišnje oko šezdeset.

»Četrdesetak aktivnih mjesnih udruga kulture skupa s hrvatskim institucijama godišnje produciraju više od tristo priredaba, objavljuje se prosječno više od trideset knjiških naslova, imamo znanstveni i književno-umjetnički časopis. U svemu tome treba naglasiti kako je i dalje premalo uposlenih osoba koje bi mogle zadržati ovakvu produkciju i uspješno odgovoriti izazovima ne samo u njegovanju već i produkciji novih sadržaja i promociji hrvatske kulture i jezika«, zaključuje Čeliković.

Osim Zavoda, u hrvatskoj zajednici djeluju i fondacije koje je osnovalo Hrvatsko nacionalno vijeće – Cro-fond (2019.), Zaklada Spomen dom bana Jelačića u Petrovaradinu (2020.) i Fondacija Antun Gustav Matoš u Beogradu (2020.).

Udruge kulture

Važnu ulogu, osobito na lokalnoj razini, u očuvanju i razvitku kulture imaju udruge kulture, koje, kaže Jasna Vojnić, dijele sudbinu svoje lokalne hrvatske zajednice.

»Trenutno je stvarno aktivno pedesetak udruga od registriranih preko sedamdeset. Postoji određena dinamika u životu udruga: jedne jačaju, druge slabe, jedne nastaju, druge se gase. Lokalne samouprave koje jesu centralni dio gdje se odigrava najveći dio manjinskoga života, još uvijek nedovoljno prepoznaju značaj koji imaju naše udruge kulture i doprinos koje iste imaju ne samo za očuvanje identiteta Hrvata već i za unaprjeđenje sveukupnih međuetničkih odnosa u lokalnoj sredini, njihov doprinos etnokulturološkoj pluralnosti i svom bogatstvu koje s tim dolaze. HNV udruge vidi kao jedan od najvažnijih faktora očuvanja hrvatske kulture u lokalnim zajednicama i u tom kontekstu nastojimo im što više pomagati. Ovdje ne mislimo samo na financijski aspekt, prekogranične projekte ili pak sufinanciranje manifestacija nego i na tehničku i logističku potporu kako bi udruge mogle biti što više ‘samoodržive’, barem dok se ne stvore drugačiji, povoljniji okviri za njihov rad i djelovanje. Uspjeh i produkti djelovanja još uvijek na žalost najvećim dijelom ovise o posvećenosti, ustrajnosti i vještini pojedinaca kao i o sposobnosti menadžmenta na način privlačenja i uključivanja šire zajednice u njihov rad«, pojašnjava Vojnić.

Na pitanje koliko iznosi financiranje udruga od strane Srbije, na sve tri razine, Vojnić odgovara:

»Stalno financiranje udruga sa sve tri razine iznosi 0.00 dinara. Sve, kao što smo već rekli, ovisi o umješnosti povlačenja sredstava iz malobrojnih, financijski ne baš izdašnih i jednogodišnjih projekata najviše od strane AP Vojvodine i jedinica lokalnih samouprava. Na sva tri nivoa postoje natječaji za udruge kulture i udruge informiranja nacionalnih manjina s određenim poluslužbenim kvotama za svaku manjinu. Na republičkoj razini postoji natječaj Ministarstva kulture i informiranja za udruge kulture koji je zaključno s 2022. godinom podržavao desetak projekata s po 120.000 dinara (toliki je definiran minimalni iznos), dok za udruge informiranja gotovo da se može reći kako nema pravila prilikom dodjele sredstava, jer na ovaj natječaj apliciraju i nehrvatske udruge s kvazihrvatskim temama i nerijetko dobivaju sredstva. Od strane APV postoje dva natječaja iz područja kulture i jedan iz područja informiranja, u ukupnom iznosu sredstava od oko 5 milijuna dinara. U lokalnim samoupravama sve ovisi od veličine grada i općine. Na primjer, od Grada Subotice je prošle godine za područje kulture hrvatske nacionalne manjine izdvojeno oko 3,6 milijuna, a za područje informiranja oko milijun dinara«.

Nameće se pitanje – jesu li ta sredstva dovoljna za njihov opstanak i rad?

»Nikako. Niti za rad. Niti za opstanak. Udruge u najznačajnijem broju opstaju najvećim dijelom zbog financijske potpore Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji je za 2022. godinu za institucije i udruge hrvatske zajednice u Srbiji izdvojio nešto preko 400.000 eura, a od prošle godine i od potpore Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske iz kojeg je u našu zajednicu pristiglo još oko 250.000 eura«, kaže Vojnić.

Stoga je i najveći problem hrvatskih udruga koje se bave kulturom, dodaje ona, »amaterizam koji nije praćen velikom podrškom u lokalnim zajednicama – od financijskog aspekta do političke podrške manifestacijama koje udruge organiziraju«.

»Pored financijskog, koji je uvijek prisutan, možemo izdvojiti dva osnovna problema: u malim i seoskim sredinama (pa i gradskim ponekad) to je kadrovski problem i u vodstvu i u članstvu, dok u velikim i razvijenim udrugama to je problem prevladanog amaterskog okvira (da bi dali sve što mogu nužna je bar djelomična profesionalizacija)«, kaže Vojnić.

Budućnost kulture Hrvata u Srbiji

Logično je pitanje, kakvu budućnost kulture Hrvata u Srbiji vide u HNV-u:

»Za sada ono je najviše u našim aktivnostima, odnosno u aktivnostima HNV-a kao krovne institucije, i profesionalnih ustanova kao što su ZKVH i NIU Hrvatska riječ koje kulturnim i nakladničkim sadržajima pristupaju profesionalno i uz visoke standarde. Drugi aspekt svakako je značaj naših udruga kulture koje svakodnevno djeluju na očuvanju baštine Hrvata u lokalnim zajednicama i svim specifičnostima iste, koje unatoč svim zaprekama kontinuirano djeluju i produciraju uistinu kvalitetne sadržaje. Mi smo, unatoč svemu, živa zajednica s aspekta kulture jer producirati godišnje preko 300 manifestacija predstavlja ipak impozantan uspjeh. Kontinuirana nakladnička djelatnost, uz visoke valorizacijske okvire, veliki broj suradnika u različitim društvenim znanostima, koji djeluju bilo u Srbiji ili Hrvatskoj, svjedoče nam da mi sami uistinu kontinuirano djelujemo na očuvanju naše kulture i da kao zajednica imamo perspektivu. A da bi se ti ciljevi ostvarili potreban je posvećeni angažman, visoki standardi produciranih sadržaja, suradnja sa stručnjacima iz različitih područja, afirmativne politike od strane Srbije, podrška Hrvatske i svakako adekvatan financijski okvir«, ocjenjuje Vojnić.

Jasminka Dulić