Širom Vojvodine

Najavljena adaptacija Bikovačke ceste i Doma kulture

Jugoistočno od Subotice nalazi se naselje Bikovo. Prema Popisu stanovništva iz 2011. godine na Bikovu je živjelo 1.188 stanovnika, među kojima su najbrojniji Hrvati, potom Bunjevci, Srbi te Mađari. Uspoređujući uvjete kvalitete života prigradskih naselja Grada Subotice prije nekoliko brojeva, vidjeli smo kako je ovo selo naseljeno Hrvatima na začelju popisa. Nemaju funkcionalan Dom kulture, dvoranu za tjelesni odgoj u školi koja ima nastavu samo do četvrtog razreda, a vrtić Predškolske ustanove Naša radost ima poludnevni boravak.

Ipak, Bikovčani su optimistični i kao svoju najveću prednost ističu blizinu Subotice, svega 8 km.

Škola do 4. razreda

Predsjednik Mjesnog odbora za Bikovo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Josip Šarčević kaže da mladima u ovome selu najviše nedostaje mjesto gdje bi se mogli okupljati.

»Imamo jedan kafić u selu i ondje se ponekada okupljamo. Velika šteta je što nam je Dom kulture potpuno ruiniran tako dugo da ga cijela moja generacija nije nikada ni imala prigodu koristiti. Jedini događaj u selu su Seoske igre bez granica koje se organiziraju jednom godišnje«, kaže Šarčević.

Od njegove generacije s kraja 80-ih kaže kako se polovica preselila u grad, a da su uglavnom ostali oni koji se bave poljoprivredom. Šarčević navodi i da u posljednje vrijeme ima slučajeva obratne migracije – iz Subotice u Bikovo s obzirom na to da su kuće u gradu jako poskupjele.

U selu ima jedna crkva, i to Katolička, a vlč. Julije Bašić u njoj je župnik već 45 godina. Kada je stigao, 1978. u selu je vladala ekspanzija razvoja. Od samodoprinosa mještana gradila se škola, ambulanta, ceste, trotoari... Dom kulture već je bio izgrađen i u funkciji, a Bikovčani su radili u svome mjestu s obzirom na to da su u selu radila dva velika poduzeća – Peščara i Agrokombinat.

Kako broj stanovnika još od popisa 1961. (kada je bilo 3.236 stanovnika) konstantno opada, smanjuje se i broj vjernika župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Danas, kaže vlč. Bašić, vjernika ima na papiru 378, a prije 45 godina bilo ih je 2.136. Župnik situaciju ocjenjuje kao veoma lošu.

»Malo je stanovnika i vjernika. Ili su se razišli u grad ili inozemstvo ili sam ih pokopao. Malo se djece rađa, nema mladih obitelji, a stare izumiru i gotovo. Ove godine još nismo imali niti jedno krštenje, a sprovoda već četiri. Također, sakrament prve pričesti nitko neće primiti ove godine. Sljedeće godine za to imamo jedno dijete, a prošle godine ih je bilo četvero. Sjećam se, 80-ih godina je prvu pričest godišnje primalo 25-35 djece«, navodi vlč. Bašić.

Na području Bikova sredinom prošloga stoljeća, kada je bilo najviše stanovnika i kada su i šorovi izvan samoga sela imali puno djece, djelovalo je čak šest osnovnih škola. U selu je bila škola Moša Pijade, u Lamićevom kraju Lamićeva škula, škola na Gabriću, Kuckalova škula u Kuckalovom kraju i Romićeva škula. Kako su se ljudi iseljavali škole su se gasile, a sada naselje Bikovo ima jednu školu koja radi kao ispostava gradske Osnovne škole Sveti Sava. Nastava se u njoj odvija od prvog do četvrtog razreda, i to u kombiniranim razredima. U zgradi škole djeca pohađaju i predškolski program te je sve skupa broj djece 54. Više osnovnoškolske razrede djeca s Bikova pohađaju u najbližoj gradskoj školi – OŠ Sveti Sava do koje imaju organizirani prijevoz u dvije smjene. U ovome naselju nije ni bilo cjelovito osnovnoškolsko obrazovanje od osam godina. Također, u školi nikada nije bilo niti cjelovite nastave na hrvatskom jeziku, a predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučavao se davno i kratko.

Pored škole nalazi se ambulanta Doma zdravlja Subotica u zgradi koja je građena u isto vrijeme kada i škola – početkom 80-ih godina. Liječnik u Bikovo dolazi tri puta tjedno: ponedjeljkom, srijedom i petkom.

Predškolska ustanova Naša radost u Bikovu ima vrtić, ali poludnevni – od četiri sata na dan.

Gabrić bez vodovoda

Na Bikovu ne postoji javni prostor za okupljanje, održavanje priredbi, koncerata i manifestacija. Nekada je tomu služio Dom kulture, no on nije u funkciji od 90-ih. Predsjednik savjeta Mjesne zajednice Bikovo Milenko Garić rekao je kako postoji obećanje iz Gradske uprave da će se ove godine Dom početi renovirati, odnosno nakon što se izradi projektno-tehnička dokumentacija najprije će se sanirati krov. No, u proračunu Grada za 2023. nismo pronašli sredstva opredijeljena za Bikovo.

Kako nam Garić priča, Dom je izgrađen 1950-ih od samodoprinosa mještana. Dan je na korištenje i održavanje Peščari, koja je najveću dvoranu koristila kao hangar za žito. Postupno je Peščara preuzela vlasništvo da bi nakon njezine privatizacije i Dom kulture bio privatiziran te došao u vlasništvo najprije jednog, pa nakon njegovog stečaja drugog gospodarstvenika. Mještani na čelu s Mjesnom zajednicom godinama su se bunili protiv toga, budući da su oni samo gradili taj Dom, a jedno vrijeme je čak Mjesna zajednica i plaćala zakup prostorije u Domu za svoje djelovanje. Sudskim postupkom Dom je 2015. vraćen u vlasništvo Grada.

Još jedna najavljena investicija za Bikovo ove godine je proširenje i presvlačenje Bikovačke ceste koja je veoma uska, a problem je posebno došao do izražaja nakon otvaranja Regionalnog deponija, jer njome prolaze kamioni deponija. Cesta je bez trotoara, a neće ga biti ni sada zbog nedostatka javne površine. Kako predsjednik Savjeta MZ kaže, radovi će početi u drugoj polovici godine, investicija je vrijedna 370 milijuna dinara i financirat će je država.

Kanalizacije na Bikovu nema, a kako Garić predviđa, neće je ni biti jer nemaju nikakav kanal gdje bi išle otpadne vode. Vodovoda ima, ali on ne doseže do 50-ak kućanstava na Gabriću, koji je udaljen nekoliko kilometara od centra sela, a spada u naselje Bikovo.

»To je veliki problem, jer ti mještani moraju financirati vlastite bunare iz kojih opet voda nije za piće te ju moraju kupovati. Prije samo 35 godina na Gabriću uvjeti za život bili su izvrsni. Ondje su bile zgrade Agrokombinata s predivnim restoranom i parkovima i imali su naravno, i vodovod. No, raspadom Agrokombinata, sve je stalo, a veliki problem je da se više niti ne zna tko je vlasnik parkova i površina koji su obrasli u visoko šipražje«, ističe Garić.

Prepoznatljiva osoba Mjesne zajednice je i tajnica, Bikovčanka Jasmina Kokeza, koja ovaj posao radi već 17 godina. Prije je ured MZ radio svaki dan, a danas dva puta tjedno. Na ovo skraćeno radno vrijeme Kokeza kaže da su se mještani žalili, a ni ona sama ne stigne toliko činiti za Bikovo kao prijašnjih godina. »Sada u uredu radim administrativno-tehničke poslove vezane za MZ i to stignem uraditi. Ono što ne stignem je obilaziti teren, što sam nekada radila, i provjeravati je li negdje izlomljen trotoar, ne radi rasvjeta i sl. kako bih mogla zvati nadležne da to riješe. Sada te stvari trebaju mještani sami prijavljivati. Bikovčani su se oslanjali na ured MZ kada im je trebalo popunjavati razne obrasce za zdravstvenu zaštitu, poljoprivredna gospodarstva, čak smo i životopise za posao ovdje pisali ljudima«, priča Kokeza.

Kulturno-umjetničko društvo u naselju Bikovo ne postoji, a najstarije organizirano udruženje je Nogometni klub Bikovo osnovan 1952. On aktivno djeluje i danas i vlada velika zainteresiranost za treninge među mladima, pa i veteranima. Aktivno je i Udruženje građana Udruženi pokrećemo selo koji organiziraju sve poznatiju manifestaciju Seoske igre bez granica. Na području Mjesne zajednice Bikovo nalazi se poznati sportski aerodrom Bikovo.

J. D. B.