I privatna i glazbena ličnost Becka Hansena jeste krajnje neobična priča. Ovaj tridesetpetogodišnji stanovnik Kalifornije predstavlja najeklektičniju figuru glazbene revolucije 90-tih, koji je ismijavajući glazbenu industriju postao ubrzo jedan od važnijih produkata iste. Kroz svoju karijeru prošao je niz inkarnacija – bio je ulični svirač, apokaliptični folk pjevač, proglašeni postmoderni genijalac, kreator nove bossa nove, virtuouz na sampleru ali i »muzejskim« primjercima elektronskih glazbala, soul pjevač (Prince za kraj milenija), ranjeni ljubavnik i tko zna što još drugo. Nepredvidivost je odavno sastavni dio njegova šarma, tako da nas je i ovim novim albumom, a poslije country remek djela »Sea Change« iz 2002., nanovo počastio novim izmijenjenim glazbenim identitetom.
    Na prvo, a i sva kasnija slušanja, album »Guero« (u prijevodu »bijeli dečko«, što je navodno bio Beckov nadimak iz djetinjstva, dok je odrastao u latino četvrti Los Angelesa), zvuči kao svi dosadašnji Beckovi albumi sakupljeni u jedan. Uz klupske momente svojstvene Beckovom stilističkom osjećaju poput »E-Pro« (koja sadrži sampleove pjesme »So What’ cha Want« The Beastie Boysa) i isprekidane u maniri suvremenog hip-hopa »Hell Yes«, preko latinizirane »Que Onda Guero« i aktualnog singla »Scarecrow«, tu su i dirljive ispovijedi slomljenog srca »Go It Alone«, inteligentna »Missing«, futuristička vizija braziliane (»Earthquake Weather«), jedinstveni pop uradak (»Girl«), sve do spore folk psihodelije u pjesmi »Broken Drum«. Album je formalno vrlo sveden i jednostavan u melodijskom i aranžmanskom sustavu i uz odsustvo baroknih ukrašenosti čini jedno od najkoherentnijih djela u Beckovoj diskografiji. Tekstovi se na »Guero«-u ponovno vraćaju Beckovom jeziku humora koji često balansira na granici (samo)ironije.
    Ovaj Beckov osmi album samo je još jedan dokaz njegovog statusa pravog anti-pop umjetnika. Njegova misija razotkrivanja i permutiranja većine postulata popularne glazbe, kolažiranja i parodiranja, nastavit će se sve dok bude interesenata za Beckov autentičan pogled na glazbu i njezinu prateću, često beskompromisnu, industriju.                                                    g