Uz 83. rođendan pjesnikinje Vesne Parun
Pje­sni­ki­nja pi{e
au­to­bi­o­gra­fi­ju

Jedna od najboljih hrvatskih pjesnikinja Vesna Parun navršila je u nedjelju 11. travnja svoj 83. rođendan. Tom prigodom su je u lječilištu u Topuskom, posjetila nekolicina prijatelja. Vesna Parun piše autobiografiju i, kako prenosi tisak, tom prilikom je kazala da piše samo istinu i ne mora se nikomu na to zaklinjati. Napomenula je kako nije zadovoljna uvjetima u kojima piše. Naime, zbog otežana zdravstvenog stanja privezana je uz bolesnička kolica; »Lišena sam promocija, izlazaka i posvetila sam se samo pisanju, što iziskuje velik napor. Lakše je svjedočiti istinu, nego ju pretvoriti u rečenicu. Intelektualac bez pisanja ne predstavlja ništa. Možeš imati genijalne misli, a ako ih ne napišeš, ne znače ništa«, kazala je Vesna Parun i najavila da osim autobiografije u kojoj će »iznijeti puno toga što je proživjela, ne baš lijepoga«, priprema i knjigu satire.
    »Uvijek se vraćam satiri. Satiru su pisali u antici, nastavljali su je redovnici u srednjem vijeku, a bila je omiljela i u renesansi. Satira je tada bila jedini humor«, kazala je Vesna Parun i napomenula je da će njezina satirična knjiga biti »začinjena erotikom« te da će stihove crtežima obogatiti slikar Munir Vejzović. Drži da će knjiga biti pravo majstorstvo jezičnog i likovnog, no ističe da unatoč prilikama u kojima živi, i dalje mora sama pronalaziti izdavače.
    Vesna Parun (1922., Zlarin) prvu pjesmu »Proljeće« napisala je s 10 godina, a prvu zbirku pjesama »Zore i vihori« objavila je 1947. Autorica je sedamdesetak knjiga, djela su joj prevedena na dvadesetak jezika, a osim pjesama piše drame, satire, epigrame i aforizme. Bavila se prevoditeljstvom i slikarstvom.
    Osnovnu školu završava na Visu, a gimnaziju polazi u Šibeniku i Splitu. Upisuje studij romanistike koji ne završava zbog početka rata, a studij filozofije prekida zbog teške bolesti. Šezdesetih godina u dužim razdobljima boravi u Bugarskoj, a danas živi i radi u Zagrebu. Uz pisanje poezije bavi se i prevođenjem sa slovenskog, njemačkog, bugarskog i francuskog jezika, te slikarstvom. Poeziju započinje pisati u ranom djetinjstvu, već s deset godina, kad joj izlazi prva pjesma »Proljeće« u listu »Anđeo čuvar«, a u daljnjih šest desetljeća objavit će mnoga djela od kojih poezija ima najveću ulogu i vrijednost, ali se također okušala u prozi i drami. Dobitnica je mnogih nagrada za književno stvaralaštvo.              g