Počelo je s Velikim prelom u Subotici, a nastavilo se u Lemešu, Plavni, Vajskoj, Sonti, Beregu, Somboru, Monoštoru, Tavankutu, Đurđinu, Sotu, Golubincima, Petrovaradinu, Starčevu, župama… Prela, mačkare i karnevali. U svim tim mjestima bili smo i mi. Ali neću o tome, to nam je posao, već o tome koliko su prela, mačkare i karnevali ove godine bili posjećeni. Za većinu prela tražilo se mjesto više, mačkare i karnevalske povorke vratile su se u mjesta u kojima ih nije bilo prijašnjih godina. Neki su i »prerasli« okvir svoje zajednice i postali dio gradskih događanja.
Godinama su to Golubinačke mačkare, a ove godine i karneval u Petrovaradinu, a sva izvješća s tih događaja započinjala su s nazivima hrvatskih udruga koje su ih organizirale.
Fešte u onim manjim mjestima teško mogu napraviti medijski proboj kao Golubinci ili Petrovaradin, ali već je veliko što su se vratile tamo gdje ih nije bilo. Već je veliko to što postoje oni koji su spremni biti prvi, što postoje oni koji su ih spremni podržati, pomoći, što postoje oni koji žele biti dio toga. I to je dojam proteklih dana. I kada se zbroje sve manifestacije proteklih tjedana sudjelovalo je u njima nekoliko tisuća ljudi. Od onih koji su danima prije planirali svoje sudjelovanje u karnevalskoj povorci, osmišljavali i pripremali svoje maske, pomagali u organizaciji, organizirali ili samo bili gosti i promatrači.
Nije malo. Ne samo gledano kroz brojke već gledano i kroz to što će mnogi i nakon ovog pokladnog slavlja nastaviti raditi u udrugama, pomagati na razne načine, posjećivati manifestacije, osmišljavati nove programe, osnivati udruge tamo gdje ih nema, a ima ljudi.
Kao što su u Plavni oživjeli tute i organizirali Pokladni bal. Kao što su u Bačkom Petrovcu ili Hrtkovcima, Platičevu i Nikincima osnovali udruge. Iako ih, kao u Bačkom Petrovcu, nikada nije bilo ili su, kao u Hrtkovcima, Nikincima i Platičevu trebale proći godine da se koliko-toliko zacijele rane 90-ih.
Jednu zajednicu čine ljudi, a oni su tu.
Z. V.
