Naslijeđe pop kulture, a u ovom slučaju glazbe, ostavilo je toliko priznatih i nepriznatih bisera, da svaka glazbena kritika s početka trećeg milenija (izuzev techna i srodnih elektronskih produkata), predstavlja, neizbježni niz povijesnih referiranja. Nekreativnost? Mogućno. Slučaj Mando Diao nas pokreće u istom smjeru – unazad.
    Klasična rock storija odlika je i ove skupine – 1997. godine u švedskom gradiću Borlangu, Gustaf Noren i Björn Dixgard osnivaju srednjoškolski rokenrol bend Butler, uskoro preimenovan u Mando Diao. Danas, nekoliko godina kasnije ovi dečki su vlasnici internacionalnog uspjeha kao još jedan švedski izvozni brand, pokraj The Hives, The Hellacopters, Soudtrack Of Our Lives, The International Noise Conspiracy, koji često nalazi mjesta pri vrhu svjetskih glazbenih top ljestvica.
    »Hurricane Bar« jest drugi album ove skupine koji zajedno s prvijencem »Bring ‘Em In«, i ovoga puta uspješno spaja zvuke brit-rocka 60-ih, punka 70-ih, te brit-popa 90-ih. Da konkretiziramo – The Clash, The Jam, The Beatles, The Who, The Kinks, te novija estradna glazbena vizura Oasisa ili Libertinesa, lako se iščitavaju iz tonova autorskog Mando Diao repertoara. Kroz album se »demokratski« smjenjuju dva pjevača, dva lidera – Noren, s grubljim, punk modeliranim vokalom te sofisticiranija varijanta interpretacije bliža pop glazbi Dixgarda. Predvidiva struktura pjesama, obilje gitara, poletan ritam, pretežito ljubavni tekstovi, aranžmani stilizirani u retro »fazonu«, klasični su dijelovi njihove artističke vodilje, ali ono što njihovu glazbu šalje daleko u svijet jeste nedvojbeno razvijen osjećaj za skladanje pop melodija. Dejstvom ovakvih vibracijskih kodova, (a dijelom i medijskom podrškom), Mando Diao su lako zaposjeli playere tinejdžerske populacije. Čak 14 pjesama i dva bonusa (»Your Lover’s Nerve« i »Jeanette«), predvođene singlovima »Down In The Past« i »You Can’t Steal My Love« uraganski su prokrčile prostor ovim Šveđanima, u velikoj konkurenciji sličnih bendova iz anglosaksonskog svijeta. To ipak nije nekakvo čudo, jer švedski pop još od vremena Abbe, predstavlja nezaobilaznu estradnu pojavu.
    Sve u svemu, nove »zvjezdice« su rođene. Koliko ćemo ih pamtiti, vrijeme će pokazati. Za sada, album »Hurricane Bar« se čini kao zadovoljenje apetita s malo šmeka »starog dobrog rock ‘n’ rolla« i ništa više od toga.                                  g