U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt prošloga je tjedna u Splitu, u dvorani Dominikanskog samostana, održano predstavljanje dviju knjiga svećenika i župnika iz Surčina vlč. Marka Kljajića Antimemoari I. i II. U pitanju su proširena izdanja njegovog poznatog naslova Kako je umirao moj narod koji je objavljen 1996. godine u Petrovaradinu.
Uz autora, knjige su predstavili profesor crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu don Josip Dukić i predsjednik Hrvatske udruge Benedikt Radoslav Zaradić.
Nazočnima se prvo obratio Radoslav Zaradić, kazavši kako je jedan od prioriteta u djelovanju Hrvatske udruge Benedikt razvijanje odnosa i projekata s Hrvatima u Bosni i Hercegovini te hrvatskim manjinama u susjednim državama.
Povijesni i demografski kontekst
U svojim izlaganjima don Dukić i Zaradić dotakli su se života, rada i djela velečasnog Kljajića. Don Marko Kljajić vrijedni je kroničar Vojvodine i Srijema, društveni i kulturni djelatnik. Objavio je sedam publicističkih knjiga od kojih su izdvojene Golubinci kroz povijest, Slankamen kroz povijest, Sveti Juraj u Petrovaradinu i Surčin kroz povijest te ukupno četiri zbirke pjesama.
U uvodnom izlaganju Zaradić je dao kraći povijesni i demografski kontekst Vojvodine, ukazujući na to kako se kroz društveno-političke procese i događaje smanjivao broj Hrvata. Godine 1953. u Vojvodini je živjelo gotovo 130.000 Hrvata, a danas, prema popisu provedenom prije više od jednog desetljeća, manje ih je od 50.000. Broj ovdašnjih Hrvata smanjen je za više od dvije trećine, a najviše su stradali tijekom 90-ih godina kada je zbog nasilja, prijetnji i straha svoj zavičaj naspustilo 30.000 pripadnika toga naroda.
Svjedok događanja
Don Josip Dukić govorio je o knjigama Antimemoari I. i II. u kojima Kljajić progovara o tragediji hrvatskoga naroda u Vojvodini i Srijemu kroz ratove i političke promjene XX. stoljeća u Srbiji u kojima se broj hrvatskog stanovništva više nego prepolovio. Evidentirane su prognane, iseljene i ubijene obitelji iz pojedinih mjesta Srijemske biskupije za vrijeme režima Slobodana Miloševića. Knjiga pored obilja podataka o spomenicima duhovne, vjerske i materijalne kulture Hrvata u Srijemu, svjedoči o njihovom stradanju i progonima. Premda je velečasni Kljajić izravni svjedok brojnih događaja koje u knjigama opisuje (tijekom ratova 1990-ih bio je župnik u Petrovaradinu), on sebe ne smješta u središte zbivanja – otuda i naziv Antimemoari.
Na kraju se prisutnima obratio i sam autor. Opisao je vlastita iskustva te iskustva svojih župljana u Petrovaradinu tijekom 1990-ih godina. Prijetnje su krenule 1992. godine, a vrhunac za don Marka je bio početkom siječnja 1993. godine kada su nasilnici usred bijelog dana upali u župni dvor i pretukli mu 69-godišnju majku i susjeda koji joj je pokušao pomoći. O tome niti jedan medij nije obavijestio. U tih nekoliko godina većina Hrvata napustila je Petrovaradin pod prisilom, prijetnjama i pretresima. Ipak, od Daytonskog sporazuma, a naročito od 2000-ih, situacija se iz dana u dan popravlja, iako Hrvata u Vojvodini ima sve manje.
Tribina je završena obećanjem kako se velečasni Kljajić sljedeće godine ponovno vraća u Split s novom knjigom Antimemoara, broj tri, koju će, kao je kazano, udruga Benedikt rado prezentirati javnosti.
(www.hu-benedikt.hr / H. R.)
