Političara je od davnih vremena bilo mnogo i sada ih ima mnogo, ali malo je imena političara koje ne prekriva ili ih neće prekriti zaborav. Odnosi se ovo i na novinare, pogotovo u ovo doba interneta i hiperprodukcije informacija, kada odumiru kompleksniji, nekada tipični novinarski žanrovi u korist faktografskih žanrova. Činjenica je da novinari u takvim okolnostima nemaju dovoljno vremena baviti se složenijim žanrovima. Dominiraju osnovni faktografski žanrovi, vijesti i izvješća, kao i tzv. izjavno novinarstvo, bez kritičkog pristupa, barem putem postavljenih pitanja. I onda se pitamo i o pojavi tabloidizacije medija. Sve to čini oblikovanje medijskog pejzaža i u Srbiji, kada je malo primjera diferenciranog izvještavanja.

Dobro je ipak što ima novinara koji ne pristaju biti tek daktilografi, što naravno nije dovoljno da bi neki od novinara ostao upamćen, makar i na kraće vrijeme, ali eto, novinari već kao novinari, nije to baš najlakši posao u kontekstu ovdašnjeg javnog jezika koji generira vladajuća politička elita i uslijed dugogodišnjeg odbijanja da se kao društvo i medijska sfera suočimo s naslijeđem devedesetih godina prošlog stoljeća, a pretpostavljam kako je jedan od političara koji neće ostati upamćen i zastupnik i glasnogovornik Narodne stranke Stefan Jovanović koji je izjavio za Radio-televiziju Srbije, a prenosi Narodna stranka u priopćenju, kako se problem odnosa Srbije i Hrvatske zasniva na tome što Hrvatska gradi svoj identitet na Oluji i ratnim zločinima počinjenim nad Srbima i da po tom pitanju nikada neće biti razumijevanja, pa je zasladio izjavu da bi zarad budućnosti i odnosa na Balkanu trebalo raditi na »otopljavanju odnosa u regiji«. Što reći o izjavi da Hrvatska gradi svoj identitet na ratnim zločinima? Takve izjave ne vode nikuda. No, to nije kraj njegove izjave o potrebi rada na »otopljavanju«. Jovanović je rekao da će »promatrano iz kuta europskih integracija, Hrvatska svakako postavljati Srbiji uvjete koje neće moći ispuniti«, te da po tom pitanju ne očekuje od Hrvatske dobronamjeran pristup.

I to je izjava jednog političara poslije poruka mira i tolerancije, uz naglasak na odleđivanju odnosa između Hrvatske i Srbije, koje su poslane s tradicionalnog Božićnog prijama Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu.

Jeste da je predsjednik Vučić prilikom prošlogodišnje utakmice svjetskog prvenstva između Hrvatske i Maroka, kako je izjavio, navijao za Maroko i jeste rekao da »nikada neće ići u Hrvatsku na more«, ali more, plaže i nogomet sada na stranu, stvar izbora, ali jest dobar njegov zahtjev Dačiću da poradi na odmrzavanju odnosa s Hrvatskom. Vrijeme će pokazati je li to bio samo igrokaz ili dio promišljene politike građenja dobrosusjedskih odnosa. Takve inicijative se trebaju podržati. Normaliziranje odnosa Srbije i Hrvatske je od prvorazrednog značaja za regiju, čitavo okruženje. Detant, situaciju u kojoj prethodno dvije međusobno neprijateljski raspoložene države poboljšavaju diplomatske, političke i druge odnose i smanjuju međusobne napetosti, potrebno je podržati.

Z. S.