Javnosti – napose onom njezinom dijelu koji radi »u tvornici pod otvorenim nebom« – zacijelo je poznato da je početkom prošloga mjeseca osnovano Udruženje poljoprivrednih proizvođača Subotice. Ta informacija je za običnog građanina sama po sebi neutralna: ljudi se udružili iz nekog svog interesa, i to je to. Pozadina te vijesti, međutim, nešto je drugačija i kod istog tog građanina može pobuditi osjećaj empatije ili pak neskrivene potpore. Naime, kako je u više navrata izjavio predsjednik novoosnovanog Udruženja Miroslav Matković na taj korak natjerala ih je ljetošnja nevolja u vidu katastrofalne suše kada je zbog izostanka potpore s neba u vidu kiše izostala i ona zemaljska, odnosno državna, tj. društvena.
Uzalud su, kao što je poznato, subotički poljoprivrednici u kolovozu prošle godine došli svojim traktorima u centar grada, tražeći od lokalne samouprave pomoć u vidu nadoknade štete koju su vidjeli svi osim onih kojima su se obraćali. Razmjerno kratkotrajni prosvjed prošao je, naravno, neslavno: iz lokalne samouprave nevoljko su im poručili da se udruže pa će tek onda ozbiljnije razgovarati, a građani Subotice su – kao i stotinu puta ranije – pokazali totalni izostanak empatije prema njima i bez ikakve potpore nezadovoljni poljoprivrednici na koncu su se vratili svojim svakodnevnim poslovima.
Postupak lokalne samouprave nije, naravno, nikakvo iznenađenje, jer to nije bilo ni prvi ni posljednji puta da kada god se od vlasti zatraži da posegne u vlastiti džep, ona rupu u njemu pronađe u vidu zakona, statuta i sličnih pravnih formulacija. Veći problem je taj što potpore nezdovoljnim poljoprivrednicima nije bilo niti od većine samih poljoprivrednika, odnosno udruženja kojih, po riječima Matkovića, (još) ima na teritoriju našega Grada. Kojih udruženja? Vrata Udruženja poljoprivrednika Subotica na drugom katu Otvorenog sveučilišta već godinama nitko ne otvara, Udruženje seljaka Stari Žednik samo formalno nije ugasilo svoje postojanje, a ni Asocijacija poljoprivrednika – nešto kao njihova krovna organizacija – s više od pedeset članica diljem Vojvodine i Srbije osam-devet godina unazad ne bilježi nijednu značajniju aktivnost.
Stoga se na osnivanje Udruženja poljoprivrednih proizvođača Subotice može gledati jedino kao na formalno-pravno oživljavanje davno umrtvljene kategorije stanovništva od čijeg rada žive svi građani, ne samo našega atara nego i cijele države. Drugim riječima, novoosnovano Udruženje svoj je zajednički dom počelo graditi na ruševinama svojih predšasnika, svladanih apatijom i beznađem koji su dobrim dijelom nastali i zbog međusobne nesloge, nerijetko čak i netrpeljivosti u samom vrhu.
U takvoj situaciji – koja je raj nebeski za sve razine vlasti – pred Udruženjem su brojni problemi iz kojih, poput ploda nakon dobre kiše, niču i brojni ciljevi: od povećanja uvijek zakašnjelih i sramno niskih poticaja za proizvodnju, pa do olakšica prilikom kupovine umjetnog gnojiva ili pak nafte. Aktivnosti samog Udruženja pokazat će hoće li oni sami biti dovoljno jaki da u svoje okvire privuku veći broj članstva, napose i iz drugih sektora agrara ili će pak njihov primjer biti dovoljan uzor da na teritoriju Grada počne nicati drvo, razgranato na voćare, vinogradare, cvjećare, pčelare i ostale djelatnosti u području poljoprivrede. Razloga za takvo što ima i toga su sami poljoprivrednici najsvjesniji, a jedini problem na putu postupnog raskrčivanja u korov zaraslih odnosa između njih i države su oni sami, odnosno njihova energija i spremnost da se vlastima nametnu kao neizbježni partner.
Bez obzira na to kako su listom završila sva dosadašnja poljoprivredna udruženja na teritoriju Grada, iza njih ostaje respektabilna prošlost uspješno organiziranih prosvjeda kada su – i pored brojnih policajaca i žandarmerije – upravo subotički poljoprivrednici svoje pregovore okončavali u zgradi Vlade Srbije. S takvim naslijeđem Udruženje poljoprivrednih proizvođača Subotice može ponovno biti klica iz koje će nicati i slične asocijacije diljem države, do sada također zamrle i neaktivne. Konačno, pred Udruženjem poljoprivrednih proizvođača Subotice trenutno se nalazi prazan društveni papir koji će svojim postupcima u vlastitom interesu ispisivati i rukopisom oporbe i sindikata sve dok ne postanu respektabilni i nezaobilazni partner vlasti u planiranju i donošenju odluka.
Jer, ljetošnji postupak lokalne vlasti sa subotičkim poljoprivrednicima neodoljivo podsjeća na staru i uvijek uspješnu praksu: ako želiš ne riješiti neki problem, ti formiraj komisiju. Odnosno, udruženje. Da kupimo vrijeme.
Z. R.
