Intervju

Govoriti prave stvari u skladu s temama

Odlukom Republičke izborne komisije i tijela Skupštine Srbije, podnošenjem ostavke Tomislava Žigmanova, koji je prihvatio imenovanje za ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, narodni zastupnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u državnom parlamentu postao je Mirko Ostrogonac, što je i potvrđeno na plenarnoj sjednici 26. listopada prošle godine.

Mirko Ostrogonac je rođen 1951. godine u Maloj Bosni. Diplomirao je 1975. godine na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Radio je u subotičkom Agrokombinatu, gdje provodi 20 godina radeći na transferu novih znanstveno-agrotehničkih rješenja u proizvodnji. Više od deset godina bio je pomoćnik direktora za biljnu proizvodnju, a narednih pet godina djelatnik Poljoprivredno-stručne službe Agros-zavod Subotica, da bi u razdoblju od 2000. do 2004. obnašao funkciju člana Izvršnog odbora općine Subotica – resor poljoprivreda. Do odlaska u mirovinu 2016. bio je djelatnik u Gradskoj upravi Subotica. Angažiran je u radu subotičkog Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo, a jedan mandat obnašao je dužnost predsjednika Upravnog odbora Centra. Gotovo 20 godina član je DSHV-a i aktualni je predsjednik DSHV-a Podružnice Subotica. U Skupštini Srbije član je zastupničke grupe »Za pomirenje – SPP – USS – DSHV«.

S Mirkom Ostrogoncem razgovarali smo o njegovom radu narodnog zastupnika, a među ostalim i o problemima poljoprivrednih proizvođača.

Dugo ste u politici, koji je bio Vaš prvi mandat u zakonodavnoj vlasti, a kako sada izgleda, protiče Vaš radni dan narodnog zatupnika?

Ja sam zapravo u politiku došao preko preko struke. Naime, 2000. godine trebao je jedan izvršitelj u subotičkoj Gradskoj upravi i onda su mene imenovali kao agronoma za resor poljoprivrede. Na početku sam bio malo rezerviran prema tome, ali sam prihvatio biti članom Izvršnog odbora općine Subotica, što znači da sam bio dio izvršne vlasti u Skupštini grada Subotice. Tu sam ostvario kontakte s političarima i imao sam prilike učiti kako se te političke vještine formiraju i koriste. Sada kao narodni zastupnik nemam klasično radno vrijeme. Znači, kada je zasjedanje Skupštine nazočan sam na sjednicama koje nominalno traju od 10 do 18 sati, s tim da se svaki put, ako je potreba da se dnevni red realizira u nekom roku, sjednica produži i nakon 18 sati. Bio sam za sada nazočan na tri sjednice. Ima i jednosatna pauza u radu od 14 do 15 sati. Ne mora se biti non-stop prisutan na sjednicama, naravno mora se voditi račun o tome kada sam na listi za obraćanje. Ta lista se utvrđuje prije samog početka sjednice Skupštine, šef zastupničke grupe prijavljuje da će određeni zastupnik govoriti o određenoj temi koja je na dnevnom redu. A tijekom same sjednice zastupnik može reklamirati povredu poslovnika ili u nekim danima, obično utorkom i četvrtkom, može se postaviti zastupničko pitanje ministarstvu ili ministru, ako je nazočan na sjednici. Znači, ono što mene kao zastunika zanima, a za to se ima tri minute. U danima kada se ne održavaju sjednice mi smo kod svojih kuća, s tim da moramo vršiti svoju edukaciju, upoznavati se sa sustavnim zakonima i sa zakonom o Narodnoj skupštini i poslovnikom o radu Skupštine. Mora se znati procedura rada Skupštine. Jednostavno rečeno: učim. Živim u Žedniku, a uoči sjednice doputujem i smjestim se u hotelu. Budući da se sjednice završavaju oko 20 sati, onda je naporno odmah se vraćati kući. Biti narodni zastupnik je velika čast, sukladno tome je i velika obveza. Moraš biti izložen fokusu javnosti i moraju se govoriti prave stvari u određenim trenucima u skladu s temama. Naši rezultati se moraju vidjeti u praksi u svakodnevnom životu građana.

Zbog čega ste kao narodni zastupnik ispred DSHV-a postali član zastupničke grupe »Za pomirenje – SPP – USS – DSHV«? Tko su članovi?

Tri narodna zastupnika Stranke pravde i pomirenja Jahja Fehratović, Usame Zukorlić i Zaim Redžepović formirali su zastupničku grupu u kojoj je uz mene i Milija Miletić, predstavnik Ujedinjene seljačke stranke. Ušao sam u tu zastupničku grupu zbog određenih sličnosti. DSHV i SSP imaju ministre u Vladi i radom naše zastupničke grupe podržavamo ono što smatramo dobrim u radu Vlade. Stranke u ovoj zastupničkoj grupi su regionalnog karaktera ili su stranke manjinskih zajednica i u tom smislu mi imamo u prvom planu promoviranje i afirmiranje položaja naših manjinskih zajednica na području kulture i obrazovanja, ali isto tako i intenziviranje regionalnog razvoja, prije svega u području infrastrukture, zatim razvoja poljoprivrede, male privrede, turizma… Svega onoga što je na nekon fonu očekivanja onoga što je potrebno regijama. Imamo želju i nastojat ćemo da se ti ruralni prostori više razvijaju. Zastupnička grupa ima svoj ured gdje se konzultiramo i dogovaramo o našem radu, a imamo i tajnice koje opslužuju u svezi tehničkih pitanja koja su nama potrebna u radu.

Koncem prošle godine Narodna skupština je usvojila izmjene Zakona o privremenom uređivanju načina naplate takse za javni medijski servis i dopunu Zakona o javnim medijskim servisima, koje je podnijela Vlada. Što ste istaknuli tijekom zasjedanja Skupštine u svezi ove teme?

Iskoristio sam priliku da se prvi put obratim javno na sjednici Skupštine. Istaknuo sam da je Radio Subotica dugo godina imala program, trosatnu radio emisiju na hrvatskom jeziku koja je po meni bila izuzetno dobro koncipirana. Imala je svoju malu redakciju, a obuhvaćala je u svome radu probleme hrvatske zajednice, te razne događaje iz sfere kulture pa do sporta. Tako je naša zajednica bila dobro informirana o tim pitanjima i događanjima koji se njih neposredno tiču. Konstatirao sam da je to pravdano, gašenje programa, postupkom privatizacije, svi lokalni mediji su privatizirani. Istaknuo sam da je ovo što sada imamo na Radio Subotici samo formalno u svezi programa na hrvatskom jeziku, pročitaju se vijesti za pet minuta. Založio sam se za obnovu programa na hrvatskom jeziku. I najveći svjetski elektronički mediji, kao što su BBC ili CNN, traže podršku iz državnog proračuna, iako imaju ogromne prihode od reklama. Ovdašnji manjinski medijski servisi nemaju šanse na ekonomskom tržištu da budu samoodrživi. Bilo bi dobro da Hrvatsko nacionalno vijeće, čija je jedna od nadležnosti i područje informiranja, preuzme na sebe operacionalizaciju te ideje o pokretanju programa na hrvatskom jeziku na programu Radio Subotice, a Vlada bi trebala podržati takvu inicijativu.

Skupština Srbije je usvojila 9. prosinca Zakon o proračunu za 2023. godinu. Kako komentirate ovaj proračun i je li realno očekivanje da će ove godine srpska privreda ostvariti rast od 2,5 posto?

Proračun je optimalno projektiran u ovim privrednim uvjetima. Po meni bi bilo realno i čak uspjeh da rast bude 1,5 posto, iako je to nizak postotak, ali to bi već bilo jako dobro, jer teško je u svim ovim uvjetima poremećaja tržišta na globalnoj razini očekivati sada neku ekspanziju. Zapravo, recesija se pojavljuje na globalnoj razini na svjetskom tržištu, time i na regionalnim tržištima, tako da ako se ostvari makar i neki minimalni rast i to će biti dobro.

Koji su najveći problemi u području poljoprivrede?

Poljoprivreda je konstantno izložena prije svega jednoj velikoj ovisnosti od klimatskog faktora, jer to je tvornica pod otvorenim nebom tim prije što sada imamo strahovito izraženu dinamiku globalnih klimatskih promjena i imamo stresne situacije kakva je bila prošle godine da smo mi na području Subotice jedva imali jednu tonu kukurza po hektaru. Prošle godine nije bilo ni dovoljno zimske vlage, a najžešće temperature bile su u najkritičnijem momentu krajem šestog i početkom sedmog mjeseca. U sedmom mjesecu je palo samo deset mililitara vodenih taloga, a šezdeset posto vodenih taloga palo je od prvog kolovoza pa dalje kad su već faktički bile zakašnjele te padaline. Znači, prije svega je problematika drastične klimatske promjene i to će biti sve veći problem. Drugi problem je po meni izloženost nelojalnoj konkurenciji na svjetskom tržištu preko damping cijena. Mi maltene neograničeno uvozimo zamrznuto svinjsko meso, goveđe također, po damping cijenama i takav uvoz obara konkurentnost domaćeg proizvođača. Svjedoci smo toga da je stočarstvo palo na najniže moguće grane. Pogotovo mliječno stočarstvo, a sreća je da se proizođači sve više okreću tzv. tovnom govedarstvu. Oni se više ne bave mužom krava nego imaju tzv. krava-tele sistem proizvodnje. Znači, dok ne poraste tele maksimalno se iskoristi kapacitet prirodne ishrane i ulazi se u završno finiširanje tova grla. Primjerice, u Izraelu jedna govedarska farma ne može imati više od 40 goveda zato što se i drugi trebaju baviti tim poslom. A ovdje, jesu li farmeri koji obrađuju 500-600 hektara zemlje zainteresirani da se bave stočarstvom? Pa nisu. Stočarstvo je vrlo zahtjevno, nema slobodnih dana, svaki se dan radi, a položaj na tržištu je gori od prodaje ratarskih proizvoda. Veliki je problem i upropaštavenje preradnih kapaciteta, a došlo je i do velikog ukrupnjavanja farmerskih gospodarstava. Znači, to više nisu seljačka gospodarstva i oni već sada imaju toliki kapacitet poslovanja i ekonomske snage i proizvodno-tehničkih zahtjeva, koristeći tehniku u svom proizvodnom ciklusu da će proizvodnja koja se bazira na obiteljskom gospodarstvu sve teže opstati. Ovu problematiku ću iznositi i u Skupštini kao narodni zastupnik. Mi smo imali ograničeni zemljišni maksimum do 1992. godine, do 10 hektara. Sada zakon više ne ograničava zemljišni maksimum.

Završili ste Poljoprivredni fakultet i do odlaska u mirovinu radili ste taj posao, dakle u poljoprivredi ste bili dulje od četiri desetljeća. Što je sada drugačije?

Dogodile su se stvari koje se nisu mogle zamisliti. Kao prvo, povećao se zemljišni maksimum. Oni koji su bili spremni to su iskoristili. Tri-četiri generacije su bile u stanju održavati obiteljska gospodarstva i da imaju neki stalni progres u jačanju svojih gospodarstava i neki su uspjeli ukrupnjavati svoje posjede. S druge strane, tzv. društvena poduzeća u području poljoprivrede izgubila su monopol da obrađuju državno zemljište. Državno poljoprivredno zemljište sada ide na dražbu i farmeri u 80 posto slučajeva su zakupci tog poljoprivrednog zemljišta. S druge strane je ovakav tehnički napredak bio nezamisliv. Prije su tu bili traktori od 30, 50 pa do 80 konjskih snaga po jednom obiteljskom gospodarstvu, sada su to minimum 120 konjskih snaga, pa do 200 konjskih snaga, veliki tehnički napredak se dogodio i u proizvodnji prateće mehanizacije i kombajna, produktivnost rada je porasla. To su novine koje su dobre s aspekta unaprjeđenja i razvoja produktivnosti rada. Međutim, to je zapravo američki model razvoja poljoprivrede. Oni imaju jako velike površine i tamo je normalno da jedno poljoprivredno gospodarstvo ima 1.000 hektara. U Europi najveći prosjek ima Engleska s nekih 70 hektara po gospodarstvu, Njemačka 35 hektara, Francuska 45 hektara, Austrija 20 hektara. Oni se ne bave samo ratarstvom nego i intenzivnim stočarstvom. Od 2004. godine su sjemenske multinacionalne kompanije ušle sa svojim sortama na naše tržište i to je bila promjena. To je donijelo progres u smislu povećanja prinosa i nekih genetskih struktura. Međutim, to je dovelo i do pada kvalitete, jer domaći asortiment je bio kvalitetniji. Ne može se imati jako visok prinos i visoka kvaliteta proizvoda. Domaći asortiment je više prilagođen ovoj klimi, podneblju i zemljišnjim uvjetima koji su tu. Međutim, ti genetski materijali su pored svega toga fantastični. Izbor je na samom proizvođaču.

Subotički poljoprivrednici su nedavno osnovali svoje udruženje. Koliko su takva udruženja potrebna poljoprivrednicima?

To treba pozdraviti. Subotica ima tradiciju u tom vidu organiziranja. U svezi udruženja važno je da predstavnici poljoprivednika mogu pregovarati s prerađivačima ili primjerice s Vladom o mjerama poticaja za razvoj poljoprivrede.

Predsjednik ste subotičke Podružnice DSHV-a. Što će biti prioritet rada ove podružnice u narednom razdoblju?

Odbor ove Podružnice kao najveći u okviru DSVH-a ima osnovnu zadaću da brine o funkcioniranju i održavanju tekućeg rada mjesnih organizacija DSHV-a, kojih u Subotici ima šesnaest. Potrebno je informiranje i pomlađivanje članstva. Neprestano je potrebno biti u kontaktu s članstvom i u koordinaciji. Moraju se permanentno pratiti njihove aktivnosti, njihovi prijedlozi i očekivanja. Uspjeh neke stranke se zasniva na dobrom radu na terenu. Bez kvalitetnih ljudi na terenu i njihovog rada, kao i podrške tom radu na terenu nema nekih ozbiljnijih rezultata. Imat ćemo na proljeće izbore za mjesne zajednice na području Subotice na kojima će biti važno da se kao stranka dobro pozicioniramo, a to smo postigli i na izborima 2019. godine.

Intervju vodio: Zvonko Sarić