Širom Vojvodine

Generacije na salašu

Verušić je mjesna zajednica koja je dio Grada Subotice. Ovo naselje na sjeveru Bačke dijeli se na Gornji i Donji Verušić. Mjesna zajednica Verušić obuhvaća teritorij površine od čak 5.700 hektara, a većina malobrojnih žitelja bavi se poljoprivrednom proizvodnjom u okviru obiteljskih gospodarstava na salašima, kojih je sve manje.

Jedan od salaša u Gornjem Verušiću je salaš Martina Gabrića. Na ovome obiteljskom poljodjelskom gospodarstvu žive njegova majka Gabriela, brat Ivan i supruga Ivana, dok djeca Nikola, Martina i Marija žive u gradu, ali sin Nikola se na ovom gospodarstvu također bavi poljoprivrednom proizvodnjom.

Smanjena zarada

»Odrastao sam na ovome salašu i radio ovdje, kao i djed Albe i otac Josip, a naslijedio sam ovo gospodarstvo od pokojnog oca i od sredine devedesetih ja ga vodim. Otac mi je polako, postupno prepuštao poslove, gazdovanje; uvijek sam ga pitao za savjete u svezi raznih poslova, nikada nisam radio na svoju ruku, uvijek je to bio dogovor između nas kako će se raditi, a tako je i sada, jer se uvijek dogovaram sa sinom i bratom. Sada se bavimo samo ratarstvom, a nekada smo držali muzne krave i tovili junad. Za naše potrebe imamo nešto svinja, ovaca, peradi, malo vrta. Obrađujemo oko 200 jutara zemlje, nešto je u našem vlasništvu, a nešto je u zakupu. Sadimo kukuruz, žito, ječam, repicu i suncokret. Kad rodi, prodajemo naše proizvode u otkupnim mjestima u Subotici, ne skladištimo kod sebe. I to je izvor zarade ovog salaša. Imamo solidnu mehanizaciju, svu potrebnu, od priključnih strojeva, traktora, kombajna«, kaže Martin Gabrić i navodi da su ove godine cijene poljoprivrednih proizvoda bile dosta visoke, ali da medalja ima i drugu stranu.

»Ova godina je bila takva da su prinosi jako mali zbog suše, a cijene proizvoda su bile dosta visoke i na osnovu njih povećane su cijene mineralnog gnojiva i zaštitnih kemijskih sredstava. Kada se izračuna, mi nismo ništa više novca zaradili od prošle godine, prvo zato što je malo rodilo, a drugo jer su povišene cijene neophodnog gnojiva i mi financijski lošije stojimo nego prošle godine kad je više rodilo. Nafta je također poskupjela, dakle troškovi su drastično porasli u proizvodnji, a godina je bila sušna, bez većih prinosa. Tko se ne bavi poljoprivredom i kada vidi da je žito poskupjelo, onda misli koliko je zaradio taj proizvođač, a u stvari trebamo se pitati koliko je primjerice pekar zaradio u tom lancu proizvodnje?«

Martin Gabrić naglašava kako se ne može bez kredita, jer je teško skupiti veći iznos novca za kupovinu poljoprivrednih strojeva. Za dobar stroj se otplaćuje kredit 10 godina, ali radi se s njim i time se zarađuje. »Kredite smo uzimali za mehanizaciju ili za kupovinu zemlje za povećavanje posjeda, jer možda neće uvijek biti dovoljno zemlje u zakup«, pojašnjava Gabrić.

Sve manje »živih« salaša

Puno je salaša u Gornjem Verušiću koji nisu pokraj ili blizu asfaltnih cesta i ti salaši zbog padalina imaju problem prilaska tijekom jeseni i zime.

»Ovaj salaš je udaljen tri kilometra od asfaltne ceste. Na prilazni put koji vodi i do našeg salaša nasut je tucanik, no loše je urađeno, jer poslije tri godine put se već iskopao dobrim dijelom i to je sada za sanaciju. Slali smo zahtjev subotičkim gradskim vlastima, jer to je vrlo prometan put, povezuje Somborski s jedne i Beogradski put s druge strane. Dakle, to je najkraći atarski put za one koji ovdje žive kada se ide u grad. Put vapi za dobrom sanacijom, čak bi bilo dobro i da se izasfaltira, to je od Subotice prvi put koji spaja dvije spomenute asfaltne ceste. Poljoprivredni proizvodi idu prema gradu i zato je ovaj put poveznica koji puno znači onima koji ovdje obrađuju zemlju. Predsjednik sam Savjeta Mjesne zajednice Verušić. Šaljemo dopise gradskim strukturama, Gradskoj upravi, dakle za sve potrebe naše Mjesne zajednice, ali nažalost nikada ne dobijamo odgovore, ni kada će se nešto moći odraditi ili da neće moći. Na naše dopise nema odgovora. Komunikacija između naše Mjesne zajednice i Gradske uprave je vrlo slaba«, kaže Martin Gabrić i navodi kako u Gornjem Verušiću ima njiva, ali je malo »živih« salaša.

»Ovdašnji salaši priključak na struju su dobili 1974. godine. Tada je ovdje bilo 180 salaša koji su htjeli priključak, a bilo je i onih koji nisu htjeli, i po mom mišljenju bilo je tada oko 200 salaša. Godinama se to drastično smanjilo. Mladi su počeli tražiti posao u gradu ili su otišli u druga sela baviti se poljoprivredom.«

Na obiteljskom salašu

Martin Gabrić je dva puta bio domaćin Takmičenja risara u okviru Dužijance. Prvi put je to bilo 2001. godine, a 2012. posjetitelje je sačekalo iznenađenje: na imanju Gabrićevih je za Dužijancu obnovljen stari salaš pod trščanim krovom i u njemu su izloženi uporabni predmeti u kućanstvu iz davne prošlosti, iz obiteljske zbirke Grge Piukovića, kao etno postavka bunjevačkih soba (»čista soba«, »pododžak« i »čeljadska soba«).

»U tom obnovljenom salašu je nekada živio moj stric Nikola. Dužijanca mi stvarno mnogo znači u životu, to je nešto za što živim cijele godine i jednostavno Dužijanca je svaki dan u meni. I dalje pomažem Vlatku Vojniću Purčaru u organizaciji svečane povorke konjičkih zaprega prilikom Dužijance. Zaljubljenik sam u salaše, a tišti me što su mnogi salaši ovdje ruševni. Nestaju.«

Stanovnici ove mjesne zajednice zbog mnogih potreba moraju ići u grad, jer nema liječnika, ambulante, a ni ljekarne, također nema niti prodavaonice, djeca nastavu pohađaju u gradu.

»Sve u svemu, život na salašu ima svoje specifičnosti. Lijepo je ovdje, osjeti se neki mir. Odlučio sam ovdje ostati, sviđa mi se način života i posao. Platimo porez na imovinu i struju, to je što se tiče troškova salaša, imamo bunar na hidrofor, ogrjeva uvijek ima oko salaša, jer ima ‘dračova’, no životni troškovi su uvećani s putovanjem, jer se mora otići i do grada, kupiti kruh ili druge potrepštine, ali auto odavno više nije luksuz nego potreba tako da, osim svježeg zraka, salaš ima i svoje druge prednosti. Meni je ovdje udobno. U ovim zimskim danima popravljamo naše poljoprivredne strojeve, dani su kraći, u 16 sati je već mrak, manje je poslova, a navečer pratimo aktualno svjetsko nogometno prvenstvo.«

Zvonko Sarić