Kolumne Kolumne

Pluskvamperfekt – déjà vu

Čitatelji s nešto dužim životnim stažom lako će se sjetiti vremena kada se dobna distanca između mlađih i starijih izražavala jednostavno: otvorenim znakovima pažnje. Bila su to vremena kada se u kući učilo da se starije obavezno mora pozdravljati na ulici i oslovljavati ih »Vi«. »Nije on s tobom krave čuvo, pa da mu kažeš 'ti'«, bio je čest prijekor roditelja djeci koja su se usudila sa starijim i po dvije generacije prijeći na »per tu«. Uostalom, na takvu vrste etikecije i danas se može naići u svim izdanjima Bontona, ali je problem u tome što ga danas ne čitaju – praksa kod nas to potvrđuje – čak niti mnogi diplomatski predstavnici ove zemlje.

Ako ćemo pravo, pravila lijepog ponašanja danas su, gramatički kazano, pretprošlo vrijeme, čije se osnove gube tamo gdje su se nekad stjecale – u kući. Otac, majka, djed, baka, teta, tetak, susjeda ili susjed čak su i za djecu koja uče govoriti persone istoga ranga oslovljavanja, pa treba li onda čuditi kada se mladi starijima svakodnevno obraćaju s »ti«, uključujući tu i armiju voditelja ili novinara koji sa svojim sugovornicima, koji bi im mogli biti baka ili djed, razgovaraju kao da se godinama znaju, bez ikakvog osjećaja za poštovanje ili znanja kako se kome treba obraćati. »Atavizmi« od ove vrste obraćanja svakako su (odgojno)obrazovne ustanove i »visoki gosti« (uglavnom politički i crkveni dužnosnici koji su još »zadržali pravo« oslovljavanja na »Vi«), ali je samo pitanje vremena kada će i ta distinkcija nestati iz svakodnevne komunikacije, pa da konačno svi postanemo »ravnopravni«. Ravnopravniji čak i od socijalističkih »drugova« ili »građana«.

Nitko normalan danas neće tražiti od mlađih da u gužvi pozdravljaju sve starije koje vide, pa još da im pri tomu naglašavaju ono »Vi«. Tako nešto apsurdno je i smiješno i u Subotici i u Londonu i rezervirano je samo za svijet umjetnosti i likove poput fenomenalno infantilnog Mister Chancea (obavezno pročitati roman Jerzyja Kozinskog Prisutnost, odnosno pogledati film Hala Ashbyja Dobro došli, gospodine Chance). Ali, tako nešto ni u ona »stara, dobra vremena« nije se tražilo od mlađih. Primjer za to: gužva u autobusu, vreva na ulici... (s izuzetkom poznatih u njima).

Daruvar je, po slovu hrvatskog Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, grad. Daruvar je, međutim, u percepciji običnog čovjeka »nešto između«: za grad je – napose u usporedbi s mnogo većim naseobinama – mali, a za selo ipak veliki: ima brojne institucije kakvih na selu nema. Ono što je mnogo bitnije u odnosu na svrstavanje Daruvara u neku od kategorija selo-grad je osjećaj kakav imate dok ste u njemu.

»Centar? Idete lijevo, pa desno, pa onda ravno i u centru ste. Ugodan boravak vam želim«, reći će vam Daruvarčanin-biciklist kog ste zaustavili, raspitujući se za odredište.

»Dobra večer« ili »Dobar dan« (ovisno o satnici), uljudno će vam se obratiti tinejdžerke dok na terasi kafića pijete piće ili grupica desetogodišnjaka dok šetate prekrasnim parkom Daruvarskih toplica.

Ti jednostavni pozdravi ili želje za ugodan boravak ne samo da će vam uljepšati dan i sliku o gradu i stanovnicima mjesta u kom kratko boravite nego će vas nagnati i na prisjećanje na vlastito djetinjstvo i razmišljanje o tome je li to stvar kućnoga odgoja ili pak karakterne crte osoba s kojima ste se susreli.

Istu stvar (provjereno više puta) doživjet ćete i u manjim sredinama u Mađarskoj, poput Ásotthaloma ili Tompe, recimo: djeca ili mještani(n) uredno će vam se javiti, zaželjevši vam »jó napot«, pa ćete se i nakon instant kratkog boravka u tim mjestima vratiti istim uspomenama i razmišljanjima kao i onima u Daruvaru.

Konačno, da ne budemo nepravedni prema sredini u kojoj živimo, recimo i da pozdravljanje starijih uz obavezno persiranje još uvijek nije neuobičajeno niti na ulicama Kraljevog Briga, Hajdukova, Mirgeša ili Tavakuta. Da, djeca i mještani i u tim naseljima u većini će vam se obraćati kao i oni u Daruvaru, Ásotthalomu ili Tompi. Problem je, međutim, u tome što se odjek lijepog ponašanja sve slabije čuje, jer ga je svojim neukusom i primitivizmom nadjačala galama neodgojenih i sve agresivnijih mladih u gradu, koji, na žalost, nisu ni imali priliku upoznati nešto bolje. Jer, ako ćemo pravo, u svom najbližem okruženju ni nemaju od koga.

Z. R.

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay