Velebitski orao Tomislava Ketiga roman je koji vraća u devedesete kada je, kako se navodi, počela »klasična ostavinska rasprava, koja je imala samo jedan krupan nedostatak: nije se vodila u sudnici nego u ludnici«.

»Moja unuka će opet otići i ja ću ponovno biti sam i star, zarobljen u sjećanja...« Za daleku i veliku zemlju u kojoj žive njegov sin i unuka, gdje je i on neko vrijeme sretno proživio sa suprugom Mirelom, akademik Novosel veli: »Amerika je mnogo bolja od naše predodžbe o njoj«. Došavši u domovinu svoga djeda i oca, dvadeset jednogodišnja Martina, državljanka SAD, Amerikanka s dva podrijetla: očevim hrvatskim i majčinim srpskim, poželjet će upoznati i djeda po majci koji živi u Novom Sadu, posjetiti i majku Doru koja živi u Beogradu, kamo se vratila početkom devedesetih godina. »Ovdje se ne uspijeva – kazat će joj majka Dora, tijekom susreta što će se zbiti u hladnom ozračju. U hotelu Moskva – ovdje se samo slabije ili bolje preživljava.«