Nakon otkrića Amerike i bogatstava drugih kontinenata nove su sile, u 16. stoljeću Španjolska i Portugal, a u 17. i u 18. stoljeću Nizozemska, Francuska te osobito Velika Britanija, potisnule moć Mletačke Republike, Osmanlijskoga Carstva i Habsburške Monarhije.
    Uzgoj biljaka i životinja iz Novoga svijeta (bundeva, grah, duhan, krumpir, kukuruz, patlidžan, rajčice, suncokret, ananas) te sadnja otprije poznatih biljaka na drugačiji način (jagode i mnoge povrtnice se sade u lijehama, a mnoge tradicionalne kulture rađale su bolje ako ih se okopavalo), koju zovemo agrarna revolucija, potaknuo je burne tehnološke promjene – industrijsku revoluciju. Obrada zemlje boljim alatkama smanjila je potrebu za radnom snagom i omogućio je da seljaci postanu najamni radnici u manufakturama te da se presele u gradove. Preseljavanje iz sela u grad promijenilo je iz temelja njihov jelovnik. Prehrana im je ovisila o ponudi na tržnici, a život u gradu sililo ih je na kupovanje industrijskih proizvoda.

RAST BROJA STANOVNIŠTVA: Prestanak bavljenja dijela stanovništva agrarnim zanimanjima uzrokovao je stvaranje tržišta agrarnih proizvoda što je, posredno, značilo da proizvodi moraju biti bolje kakvoće i primjereno uskladišteni te se mora ubrzati prometovanje od proizvođača hrane do tržnica.
    Veća potražnja i smanjenje oraničnih površina te manje proizvođača hrane motivirali su dio poduzetnika da ulože novac u razvoj tehnologije obrade tla. Biljke su iz bolje obrađenih oranica lakše crple kvalitetne sastojke iz tla, a nove su alatke pospješile ubiranje plodova, njihovo pohranjivanje i dopremanje do tržnica. Znatno se povećala kakvoća sjemena te zaštita od korova i nametnika. Veća potražnja mlijeka i mliječnih prerađevina te mesa utjecala je na povećanje broja krava, ovaca i svinja. Odabirom i križanjem stvorene su nove pasmine čija je mliječnost bila nekoliko puta veća od mliječnosti goveda koje su do tada seljaci uzgajali, a svinje su postale mesnatije i veće. Stoka više nije veći dio godine lutala tražeći hranu, nego su stočari gradili kvalitetne staje. Uzgoj stoke u stajama povećao je proizvodnju stajnjaka, kojim se gnojila zemlja pa su povećani prinosi s oranica, vinograda i livada. Zbog bolje prehrane život Europljana se produljio i broj stanovnika neprekidno je rastao.

MLEČIĆI, HABSBURZI I OSMANLIJE: Mlečići, Habuburzi i Osmanlije, upravo oni koji su bili politički gospodari Hrvata u 18. stoljeću, ostali su izvan ovih procesa. Umjesto da hrvatski krajevi dožive gospodarski i kulturni procvat, ocvale dame nastojale su iz hrvatskih zemalja izvući bogatstva, sirovine i vojnike – u Istri i Dalmaciji gotovo pozitivni učinci agrarne i industrijske revolucije nisu se osjetili, jednako tako i u Bosni i Hercegovini, dok je stanje u zemljama pod vlašću Habsburga bilo, u pojedinim vremenima, podnošljivije. Hrvatski su se seljaci dovedeni umalo u ropski položaj i mnogi su se odmetnuli u hajduke. A vlasti su, umjesto da otklone uzorke, gonili hajduke te ih surovo kažnjavali.
g