Intervju
Srbija između europskog puta i povijesne sklonosti Rusiji
Zastupnik Europskog parlamenta iz redova demokrata i socijalista (S&D) Tonino Picula, reagirajući na ocjene Europske komisije o napretku Srbije na putu k EU, izjavio je da je su u slučaju Srbije i Turske vlade ove dvije zemlje uglavnom krive za značajno kašnjenje u procesu proširenja. »Sa stalnim nedostacima u području vladavine prava i nedostatkom napretka u reformama vezanim za EU, njihove vlade ne samo da se rugaju demokraciji već također igraju dvostruku igru, odbijajući da ispune svoje obveze kao kandidata za članstvo u EU«, rekao je Picula.
On je pozvao najveću europsku političku grupaciju – Europsku narodnu partiju (EPP), čija je pridružena članica Srpska napredna stranka, da iskoristi svoj utjecaj na Aleksandra Vučića i SNS. »Ne smijemo tolerirati da Srbija razmetljivo jača savezništvo s Rusijom dok Putin eskalira svoj brutalni i ilegalni agresorski rat prema Ukrajini i prijeti svima nama nuklearnim oružjem«, rekao je Picula.
Govoreći u Europskom parlamentu, Picula je jasno kazao kako će pregovori sa Srbijom moći napredovati samo ako budu uvedene sankcije Rusiji.
Tonino Picula autor je Izvješća s preporukama za novu strategiju proširenja Europske unije. Ta nova strategija između ostalog predviđa i završavanje svih pregovaračkih procesa do kraja ovog desetljeća. Isto tako, bilateralni sporovi ubuduće ne bi mogli blokirati napredak zemalja kandidatkinja. O ovim prijedlozima Europski parlament tek se treba izjasniti.
U razgovoru za Hrvatsku riječ Picula pojašnjava što još donose preporuke za novu strategiju, odgovara na pitanje može li Srbija još dugo balansirati između Rusije i Europske unije, koliko je rat u Ukrajini uzdrmao EU, zašto su odnosi Beograda i Zagreba daleko od dobrosusjedskih i na koncu komentira ulazak Tomislava Žigmanova u novu Vladu premijerke Ane Brnabić.
Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta usvojio je Izvješće s preporukama za novu strategiju proširenja Europske unije, čiji ste Vi autor. O preporukama će Europski parlament glasati na plenarnoj sjednici u studenom. Što su preporuke za novu strategiju proširenja Europske unije?
Preporuke sadrže niz važnih inovacija za budućnost procesa proširenja, koje bi proces trebale ubrzati, učiniti ga preglednijim kako za zemlje kandidatkinje tako i za zemlje članice Unije. Želimo promijeniti neke postavke procesa. Predlaže se tako uvođenje instituta glavnog pregovarača za svaku kandidatkinju posebno. Traži se i dovršavanje svih pregovaračkih procesa do kraja ovog desetljeća. Među najvažnijim inovacijama zasigurno je predlaganje korištenja kvalificirane većine članica u odlučivanju o područjima relevantnim za proces proširenja, kao i ukidanje zahtjeva za jednoglasnošću u odluci o otvaranju procesa pregovora i pojedinih klastera. Članice se potiče da se aktivno uključe u proces proširenja kako bi se ispunili njegovi ciljevi kroz primjenu nove metodologije pregovaranja koja sadrži uvjetovanja napretka, kao i instrumente tehničke i financijske pomoći kandidatkinjama. Preporukama se, što je vrlo važno, traži da članice ne koriste bilateralne i regionalne sporove kako bi blokirale napredak kandidatkinja, te da prihvate mehanizme razrješavanja sporova koji su odvojeni od procesa pristupanja. Tako se ne bi omela provedba EU kriterija i politika u zemljama kandidatkinjama, ni oslabio EU utjecaj. Od Komisije se očekuje da usvoji jasna, transparentna i konzistentna mjerila napretka. Tražimo bolju političku i tehničku podršku temeljenu na individualnim zaslugama kako bi se unaprijedila kvaliteta, čitljivost i dostupnost izvješća Komisije, posebno u domeni vladavine prava. Tu je i prijedlog da se redovito i jasno izvještava o nazadovanjima, s jasnim kriterijima koji definiraju i mjere sankcioniranja takvih slučajeva.
Što će ta nova strategija značiti za zemlje zapadnog Balkana? Može li ih usporiti na putu k EU?
Prije svega, predviđa se da napredak svake zemlje prema članstvu bude ocjenjivan prema vlastitim zaslugama, što ovisi o usvajanju fundamentalnih reformi i EU sporazuma. Proces usvajanja reformi treba biti fokusiran na koristi za građane zemalja kandidatkinja. Kandidatkinje koje ostvare održiv, opipljiv i mjerljiv napredak trebale bi biti nagrađene proširenim pristupom EU politikama, inicijativama i jedinstvenom tržištu. To uključuje i EU sredstva dostupna članicama, kako bi građani imali osjetan dojam napretka kroz proces proširenja, a ne tek na kraju. No, za kandidatkinje koje budu nazadovale, posebno u domeni vladavine prava, zaštite prava manjina i slobode medija, predviđeno je da budu sankcionirane uskratom sredstava i usporavanjem procesa.
U preporukama se navodi da bi se pregovori sa Srbijom trebali nastaviti samo ako Srbija uvede sankcije Rusiji kakve provodi i EU, te ako postigne znatan napredak u EU reformama. I jedno i drugo je u Srbiji problem. Koliko je realno očekivati da će Aleksandar Vučić prelomiti i uvesti sankcije Rusiji?
Mislim da ističe vrijeme Vučićevog beskonačnog manevriranja između geopolitičkih interesa koji se međusobno poništavaju. Agresija Rusije na Ukrajinu te je odnose maksimalno zaoštrila i promijenila vanjskopolitičke prioritete Bruxellesa. Dok su europske kompanije vodeći investitori u Srbiju, dok je EU bila za vrijeme covida glavni donator medicinske opreme i financijske pomoći Srbiji, Vučićevi tabloidi su imali billboard kampanju »Hvala, brate Xi«. Po svim indikatorima i Kina i Rusija debelo zaostaju iza EU po izravnim ulaganjima i po svim oblicima pomoći zemlji. Kakvu god Vučić odluku donio, ona ovog puta treba biti dugoročna. Pretpostavljam kako je svjestan da će ona biti ključna za njegovu političku budućnost.
Sankcije Rusiji nisu jedini problem u Srbiji. U Izvješću Europske komisije spominju se odnosi s Hrvatskom, Crnom Gorom, pitanje Kosova. Hrvatska i još nekoliko članica EU izbacile su iz prvobitnog teksta osmog paketa sankcija Rusiji izuzeće transporta ruske nafte na zapadni Balkan. Prvobitno je predviđen izuzetak od sankcija, odnosno planirano je da se dozvoli transport ruske nafte iz hrvatske luke Omišalj naftonovodom Janaf do Pančeva. Nije se čekalo dugo na odgovor iz Beograda i to je postalo više političko nego energetsko pitanje. Odnosi dvije države već odavno su daleko od dobrih odnosa susjeda. Može li se to popraviti?
Ne postoje odnosi između dvije zemlje koji se mogu nepovratno narušiti. Zbog toga vjerujem da je pomak nabolje moguć, ali i poželjan. Međutim, matično mjesto aktualnog pogoršanja bilateralnih odnosa Srbije i Hrvatske treba tražiti u zahtjevu Beograda da ima ekskluzivno pravo na privilegiran odnos s Rusijom u vrijeme kada Kremlj brutalno gazi temeljne norme međunarodnih odnosa, dovodeći u pitanje sigurnosnu arhitekturu na kojoj počiva i stabilnost europskog okruženja. Vučić probleme dugotrajne i problematične srpske tranzicije u funkcionirajuću demokraciju stalno kamuflira izvozom konfliktnih poteza u susjedstvo. Treba primijetiti kako je najveći dio građana Srbije koji se iselio otišao u zemlje članice EU, a ne u Rusiju. Valjda i za to postoji valjan razlog, od kvalitete života do činjenice da su članice Unije redom, uz poneke iznimke, liberalne demokracije gdje su građanima jamčena ljudska, građanska i manjinska prava.
Za Srbiju je najbolnije pitanje Kosova. Vučić je početkom ovog mjeseca priopćio da Zapad nudi rješenje problema: Kosovu članstvo u UN, Srbiji brzi ulazak u EU. Rješenje je to koje su ponudile Francuska i Njemačka. Vidite li rješenje i mogući kompromis?
Mislim da je još od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je eskaliralo nasilje prema Albancima na Kosovu, otvoren put prema ovome što je danas faktično stanje na terenu. To znači da je Kosovo država sa svim institucijama koje to definira i nikakvo ignoriranje postojeće situacije od strane Srbije to više ne može promijeniti. Ipak, praćenjem Vučićevih nastupa u medijima, stječe se dojam da on javnost u Srbiji priprema na neku vrstu dalekosežnog rješenja kojim bi se u osnovi to stanje i priznalo. Teško je reći hoće li se to dogoditi u okviru predloženog ili nekog drugog rješenja.
Kakve su Vaše procjene: hoće li Srbija istrajati na putu k EU i kada bi taj put mogao biti završen? Što ako se Srbija ne okrene Europi već Rusiji?
Izgleda zanimljivo kako je u Srbiji dosta komešanja izazvala prošlotjedna objava jedne ruske blogerice o tome kako Rusi nemaju pojma gdje je Srbija niti su svjesni ikakve povezanosti dvije zemlje. Mislim da se Vučić ravna činjenicom kako je Srbija Rusiji bitna dok god on zemlju drži u položaju regionalnog igrača koji na zahtjev Kremlja može izazivati nestabilnost na zapadnom Balkanu. Ono što je zamka za Vučića je njegov propagandni stroj, koji je godinama građane Srbije, iscrpljene ratovima devedesetih i šokantnim događajima nakon ubojstva Zorana Đinđića, na silu hranio mitovima o rusko-srpskom bratstvu do te mjere da je velik broj građana uvjeren u to da su Rusi stvarno tzv. srpska braća, unatoč činjenici da je ekonomski utjecaj Rusije na kvalitetu života građana Srbije minimalan ili čak negativan. Dakle, najednom bi se taj cijeli stroj najbizarnijih tabloida trebao naglo okrenuti za 180 stupnjeva i ljude uvjeriti u ispravnost dijametralno suprotne politike. Treba naglasiti i kako je i dalje najveći pojedinačni ulagač u Srbiju Njemačka.
Europska komisija predložit će članicama Unije da odobre početak pregovora o pristupanju s Bosnom i Hercegovinom, što je nakon održanih izbora poruka podrške građanima, odnosno narodima Bosne i Hercegovine. Što će time dobiti građani BiH?
Riječ je, ipak, o davanju statusa zemlje kandidata, a ne o početku samih pregovora o članstvu. To je bio, prije svega, znak dobre volje i podrške građanima BiH. Međutim, ta se prilika može iskoristiti jedino ako se u potpunosti promijeni stvarna agenda ključnih političkih protagonista u zemlji koja je već dugi niz godina zapravo disfunkcionalna. Pravi odmak od duboko ukorijenjene kulture sukobljavanja u pravcu kulture suradnje bit će težak proces, jer u BiH ogroman utjecaj imaju tzv. veto skupine. One nemaju interes za provođenje reformi koje bi upravo njima oduzele političku moć.
Koliko je s druge strane BiH spremna za početak pregovora?
Donedavno je osnovni kriterij za to bilo ispunjavanje 14 kriterija Komisije. Mislim da su građani najviše zainteresirani za početak tog procesa, dok političke elite čine što mogu da zadrže status quo. Dodik pak nastavlja perpetuirati secesionističke tendencije, kako bi se učinio još većim nacionalistom od svoje još radikalnije opozicije u Republici Srpskoj. Dakle, građani jesu spremni, ali institucije su daleko od toga.
U govoru na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta sredinom prošlog tjedna ste o novoj strategiji proširenja Europske unije kazali kako ta politika ne podrazumijeva samo političko i gospodarsko jedinstvo već je utemeljena i na europskim vrijednostima. Kada promatrate zemlje zapadnog Balkana, koliko su one daleko od tih europskih vrijednosti?
Jednostavan odgovor bio bi da njihov napredak u pristupnom procesu pokazuje stupanj konzumacije europskih vrijednosti. No, to je samo pokazatelj posvećenosti politike i administracije reformama koje zemlju približavaju EU. Drugi, možda jednako važan, bio bi postotak građana država kandidatkinja koji su u potrazi za boljim životom odselili u zemlje članice EU. Treći bi bio: glasaju li birači u zemljama kandidatkinjama za proeuropske stranke? Ali on može zavarati, jer je apatija birača posljedica iscrpljenosti i aktivne pasivizacije građana od strane stranaka na vlasti.
Rat u Ukrajini načinio je, nije pretjerano reći, tektonske poremećaje. Što Europu očekuje ove zime? I ako rat potraje, koji su izazovi, koliko rat u Ukrajini može uzdrmati odnose među članicama EU?
Zemlje članice koje se oslanjaju na plin već su u značajnoj mjeri popunile svoje zalihe za ovu zimu, što bi, posebno u uvjetima uvođenja mjera štednje u potrošnji plina i električne energije, kao i za sada blage jeseni trebalo omogućiti da se zima dočeka u relativnoj stabilnosti. Izbori koji su u dvije važne članice Unije, Italiji i Švedskoj, doveli na vlast krajnju desnicu mogli bi biti bitan faktor u odnosima unutar Unije. Talijanska desnica godinama se financijski oslanjala na ruski kapital i nije nezamislivo da će ta ulaganja sada uskoro doći na naplatu. Na isti način Putin već dugo naplaćuje ranije usluge Orbánu, koji se tako dugo i uspješno održava na vlasti. Sposobnost EU da se odupre autoritarnim tendencijama unutar svojih članica, da se odupre onima koji bi stvarne slobode mijenjali za iluziju o sigurnosnim jamstvima Rusije, a koju bi teritorijem i krvlju trebala platiti Ukrajina, to će biti pravi test za današnju EU ako želi potvrditi vrijednost ovog modela europskog zajedništva i u budućnosti.
Hrvati u Srbiji prvi puta će imati svog predstavnika u Vladi Srbije. Tomislava Žigmanova, predsjednika DSHV-a, Vučić je predložio za ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Je li to dobra vijest?
To je dobra vijest za hrvatsku zajednicu u Srbiji, jer s jedne strane predstavlja priznanje vrijednosti dugogodišnjeg aktivizma gospodina Žigmanova, a s druge otvara vrata jednoj drugačijoj politici Srbije prema toj zajednici, ali i njihovoj matičnoj državi. Vrijeme će pokazati u kojoj mjeri će ovo imenovanje biti iskorišteno za pozitivniji razvoj događaja.
Član Eurpskog parlamenta ste od 2013. godine. Kako izgleda Vaš rad u Europskom parlementu?
Zastupnik sam u Europskom parlamentu u trećem mandatu, dakle od samog ulaska Hrvatske u EU. Trenutno obnašam više dužnosti nego ikada ranije. Koordinator sam svoje političke skupine socijalista i demokrata za vanjsku politiku, voditelj sam radne skupine Odbora za vanjske poslove za zapadni Balkan, stalni sam izvjestitelj Parlamenta za SAD i Crnu Goru. Pored zaduženja u okviru vanjske politike, u ovom mandatu sam i predsjednik Međuskupine za europska mora, rijeke, otoke i priobalna područja. Ponosan sam što sam u Parlamentu obavio gotovo pionirski posao u prepoznavanju potreba zemljopisno zakinutih područja EU poput otoka. Kako bih opravdao povjerenje građana, nastojim u svemu što radim okupljati stručne ljude koji prema temama kojima se bavim pokazuju entuzijazam kao i ja.
Intervju vodila: Zlata Vasiljević
