Tema

Jasno iskazan politički i vrijednosni okvir

Na sjednici Glavnog odbora Srpske napredne stranke u nedjelju, 23. listopada, Aleksandar Vučić priopćio je imena kandidata za ministarske dužnosti u novoj Vladi Srbije. Među pročitanim imenima bio je i Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Sam Vučić za taj prijedlog kazao je kako je to vjerojatno najveće iznenađenje u novoj Vladi.

»Za sve je možda veliko iznenađenje, ali resor za ljudska i manjinska prava vodit će predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov«, rekao je Vučić.

U razgovoru za Hrvatsku riječ Žigmanov odgovara na pitanja zašto je prihvatio dužnost ministra i što će njegov izbor značiti za Hrvate u Srbiji, a što za odnose Srbije i Hrvatske.

Predsjesnik Aleksandar Vučić, predlažući vas za kandidata za ministra kazao je da je Vaše ime »možda veliko iznenađenje«. Proteklih mjeseci nije bilo konkretne potvrde da će Vama biti ponuđeno ministarsko mjesto, čak su neki analitičari bili skloni tvrdnji da Hrvatima neće biti ponuđen ulazak u Vladu. To se ipak dogodilo. Je li prije same sjednice Glavnog odbora SNS-a bilo razgovora s Vučićem o Vašem ministarskom mjestu?

Prvi službeni kontakt bio je nakon završetka izbornog procesa kada je predsjednik Republike po svojim ovlastima izvršio konzultacije s onim političkim grupacijama koje su osvojile mandate u novom sazivu Skupštine Srbije. Tijekom tog razgovora on je izrazio spremnost da u sastav nove Vlade uključi i predstavnike hrvatske zajednice. Mi smo iznijeli naša stajališta kada su u pitanju naše pozicije, a Vučić je tada najavio da će do formiranja Vlade biti još razgovora. Sljedeći razgovor je bio u subotu, dan prije Glavnog odbora SNS-a, i ponudio je mjesto ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Zašto ste prihvatili Vučićevu ponudu?

U javnosti smo vrlo jasno iskazali politički i vrijednosni okvir koji bi odgovarao našim stajalištima kada je u pitanju platforma nove Vlade. Podsjetit ću: to je nastavak europskih integracija, rad na poboljšanju u području vladavine prava, posvećenost pitanju stabilizacije odnosa unutar područja jugoistočne Europe, dalji nastavak razvoja politika za poboljšanje položaja nacionalnih manjina. Posebno smo ostali zainteresirani za poboljšanje položaja hrvatske zajednice, uključivanje u procese donošenja odluka i da unutar institucija nastavimo rješavati sva otvorena pitanja i izazove s kojima se suočavaju pripadnici hrvatske zajednice. Za nas je važno što postoji Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Drugim riječima, u novoj Vladi Srbije postoji institucionalni okvir, što znači da je prepoznata važnost ovog pitanja. I mandatarka je u svom izlaganju nekoliko puta ukazala na važnost i vladavine prava i europskih integracija i prava nacionalnih manjina.

Što za Hrvate u Srbiji znači što imaju svog predstavnika u Vladi Srbije?

To je priznanje za naše dosljedno zalaganje za demokraciju, za prava hrvatske zajednice, za način na koji smo to činili posljednjih godina i čini mi se našeg pozicioniranja u političkom polju gdje smo se nametnuli kao nezaobilazni politički faktor. Nitko nije poslao poruku izričitog neslaganja, osim nekoliko dežurnih zanovijetala. Sve to govori da su Hrvati u Srbiji ovu priliku doživjeli na relaksirajući način s jednim olakšanjem kada je u pitanju negativna percepcija koju imamo u području javnosti i djelomice u političkom polju. Kroz ovu gestu našeg sudjelovanja u Vladi Srbije može se iščitavati da će i država promijeniti svoje politike kada je u pitanju rješavanje naših problema. Naravno, to je priznanje da se u našoj borbi za svoja manjinska prava nismo zalagali za interese samo Hrvata već smo prepoznati kao subjekti koji se dosljedno i cjelovito zalažu za sveukupni boljitak pripadnika manjinskih zajednica, što naravno utječe i na razvoj Srbije kao pluralnog i tolerantnog društva. Kada je riječ o sudjelovanju Hrvata u izvršnoj vlasti Srbije treba reći da sam ja tek jedna osoba u nizu koja se nalazi na tom mjestu. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata visokopozicionirani članovi pokreta otpora protiv mađarskog fašizma Lajčo Jaramazović i Geza Tikvicki bili su u republičkoj vladi. Jaramazović od 1945. do 1947. godine ministar bez portfelja, a 1947. i 1948. ministar za komunalne poslove. Naslijedio ga je Geza Tikvicki koji je to ministarstvo vodio do 1958. godine. Nakon demokratskih promjena treba reći da je u Vladi Srbije također bilo Hrvata. Istina, oni svoju političku aktivnost nisu crpili iz političkog prostora hrvatske zajednice već iz prostora stručnog djelovanja. Tu prije svega mislim na Ivanu Dulić-Marković, koja je bila ministrica poljoprivrede. Nije u javnosti krila pripadnost hrvatskom narodu.

Nakon Geze Tikvickog ja sam u užem smislu politički predstavnik hrvatske zajednice koji se nalazi na najvišoj razini izvršne vlasti u Srbiji.

Ostavku ste podnijeli na mjesto zastupnika u Skupštini Srbije. Što je s ostalim dužnostima na kojima ste?

Činom izbora u novoj Vladi Srbije dao sam ostavke na sve svoje dužnosti. I na mjesto zastupnika u Skupštini Srbije, mjesto vijećnika u Skupštini grada Subotice i na mjesto ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Sva ta mjesta bit će popunjena odlukama za to nadležnih tijela: Republičke izborne komisije, Gradske izborne komisije i osnivača ZKVH-a.

Z. V.