Intervju Intervju

Velika prednost lokalnih ombudsmana – osobni kontakt s građanima

Bačka Topola bila je prva općina u Srbiji u kojoj je uvedena institucija pučkog pravobranitelja (lokalnog ombudsmana) 2003. godine. Bačka Topola je i mjesto u kojem je od 2011. godine sjedište Udruge ombudsmana Srbije. Od 2019. dužnost pučkog pravobranitelja obnaša Miladin Nešić koji je bio i osnivač i prvi predsjednik Udruge ombudsmana. S njim smo razgovarali o tome kako funkcionira najstariji lokalni ombudsman kao neovisno i samostalno tijelo koje štiti prava građana i kontrolira rad općinske uprave, posebnih organizacija i službi općine, kao i drugih tijela i organizacija, poduzeća i ustanova čiji je osnivač Općina, a kojima su povjerena javna ovlaštenja.

Kako je došlo do formiranja prve institucije lokalnog ombudsmana baš u Bačkoj Topoli?

S promjenama koje su se događale u to vrijeme postavilo se i pitanje uvođenja institucije lokalnog ombudsmana, odnosno pučkog pravobranitelja. Po tom pitanju jednu od značajnih uloga je imao, na žalost pokojni, tadašnji zastupnik u pokrajinskoj skupštini Sándor Egeresi, koji je bio i predsjednik pokrajinskog parlamenta. Egeresi je, kako na razini Pokrajine tako i ovdje u općini, predlagao da se ta institucija uvede s tim što je praktično prije 20 godina donesena odluka o uvođenju pokrajinskog ombudsmana, a sljedeće godine će biti i dvadeset godina od kada je uvedena u Bačkoj Topoli. To znači da je naša općina tada bila jedina u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore koja je uvela ovu instituciju.

S obzirom na dugotrajnost, kao i činjenicu da općina Bačka Topola nije velika (oko 35.000 stanovnika) je li ova institucija prepoznata kao adresa kojoj se građani obraćaju za pomoć?

Odgovor na ovo pitanje ne može biti jednoznačan. Veliki broj građana se nama obraća, čak i u onim uvjetima kada je bila korona, i mi otprilike imamo oko 1.000 obraćanja. To ne znači da je svako obraćanje evidentirano, odnosno da je formiran predmet, jer ako se radi o najjednostavnijim pravnim savjetima ili upućivanjima na to kako da građani riješe svoj problem to niti ne evidentiramo. S te strane se može reći da je prepoznata, i to ne samo ovdje kod nas u našoj lokalnoj zajednici, zahvaljujući tome što smo imali aktivnosti na planu našeg rada na teritoriju većine mjesnih zajednica s kojima smo napravili jedan dogovor da na licu mjesta primamo građane i stranke. Od petnaest mjesnih zajednica jedino tri nisu bile pokrivene aktivnostima. Nama su se inače obraćali, istina u manjem broju slučajeva, i građani drugih lokalnih samopurava bilo da su čuli od drugih kako su bili zadovoljni našim postupanjem bilo da u njihovoj sredini ne postoji takva institucija pa su se nama obratili vezano za problem koji imaju.

Znaju li građani koje su vaše nadležnosti?

Imaju neka saznanja, ali ne možemo reći da su u potpunosti upoznati. To znači da jedan dio građana očekuje maltene, kako nam kažu »pa vi da podignete telefon i kažete to i to, odmah bi bilo riješeno«. Istina, postoje slučajevi kada je to i moguće tako, ali to je vrlo rijetko. U našoj suradnji s lokalnim organizacijama, institucijama i javnim poduzećima, odnosno u područnim jedinicima pokrajinske i republičke vlasti u nekoj našoj suradnji ako uočimo problem i to signaliziramo nadležnom rukovoditelju i on to odmah sagleda može otkloniti propust ili sitniju grešku. Ali općenito u postupanju trebamo provesti postupak kojim se obraćamo službeno nekoj instituciji i onda se oni pozabave tim pitanjem i ne samo nama odgovore već i otklone nepravilnost ili nedostatak koji se u radu pojavio. To je jedan češći problem, a jedan drugi problem je što građani jednostavno misle, ne samo kad je u pitanju ombudsman nego i na primjer Ured predsjednika Republike. Ako se oni samo obrate, onda će svi njihovi problemi biti riješeni. Znate što, kad netko dođe poslije pravosnažne sudske presude otkloniti nepravilnosti, onda je već priča završena. Postoji, naravno, ustavna žalba ali samo u izuzetnim slučajevima se može intervenirati, pa iako se kaže tjerat ćemo se do Strasbourga to nije uvijek moguće. Jednostavno, nisu se na vrijeme obavijestili i informirali i dolaze s nekim očekivanjima gdje im mi ne možemo pomoći. Ne samo mi nego nijedna druga institucija.

Koji su najčešći ili tipični slučajevi kada pučki pravobranitelj može i treba djelovati?

Na lokalnoj razini pučki pravobranitelj je u prvom redu nadležan za primjenu lokalnih propisa. Međutim, znamo da su u najvećoj mjeri u primjeni republički propisi i bez obzira što ne postoji apsolutna paralela da samo republička tijela primjenjuju republičke propise, pokrajinska pokrajinske propise, a lokalna lokalne, postoji varijanta prenesenih nadležnosti, delegiranih na lokalna tijela koja provode republičke i pokrajinske propise. Taj pojas djelovanja je relativno uži, a možda je još uži pokrajinski nivo sagledavanja dok je najširi republički. Međutim, mi se ne ograničavamo samo na propisanu nadležnost u postupanju već gledamo, kada se radi o problemu vezanom uz primjenu republičkih propisa i tijela, da građanina uputimo i poduzmemo određene korake. Na primjer, da napravimo jednu službenu bilješku u svezi obraćanja građana, pogotovo u situaciji kada na lokalu, u manjim sredinama, jedan manji broj građana kada nam se obraća su i elementarno ili funkcionalno nepismeni. Džaba njima sve što piše na sajtu, pa i tiskani obrasci, kada ne znaju što upisati, a građani su uz to i relativno slabije informirani o nadležnostima, tijelima, strukturi vlasti i ne znaju opisati svoj problem. U praksi se događa da dođu i kažu nam: »znate bio sam kod gospodina Petrovića, znate ona žuta zgrada na trećem katu, pokraj semafora u centru«. I mi na lokalu možda znamo te činjenice i možemo sklopiti neku sliku vezano uz njegov problem i otkriti bit problema. Međutim, zamislite da takvo pismo napiše republičkom zaštitniku. Bilo je slučajeva da pišu pa se pismo vrati i da republički zaštitnik traži neka pojašnjenja, jer ne može postupiti ako ne vidi situaciju. I onda dođu da im mi pomognemo. Nama to nije nikakav problem, nama je bitno da građanin riješi svoj problem nevezano je li to naša nadležnost ili republička jer je svakako naša obveza da surađujemo među sobom. To je, dakle, velika prednost što građanin može osobno doći i objasniti i da se odmah dođe do suštine stvari i problem se rješava, a ne da se dopisujemo tri do pet puta jer nije jasno što je suština problema i kako se može riješiti.

Vi na neki način vršite i kontrolu rada javnih poduzeća, javne uprave. Kakva je suradnja s njima, prihvaćaju li i provode vaše preporuke?

U suštini se uvažavaju. Problem je na žalost što kod nas ljudi malo slobodnije shvaćaju propise i hijerarhiju i onda se događa kad razgovaramo s direktorima javnih poduzeća i ustanova da je situacija potpuno jasna i njima i nama i zna se kako bi se trebalo raditi. Ali problemi se događaju na nižem nivou, kao kad »mlađi referent Šojić« rješava stvari prema svom nahođenju ili starom uputstvu, a nije pročitao novije uputstvo za postupanje, i tu nastaje problem. U principu, dakle, imamo solidnu suradnju ali na žalost događaju se propusti i još jedna stvar koja je bitna je da radimo i edukaciju građanstva jer tu zaista imamo mnogo problema. Iz naše prakse, recimo ovdje u Bačkoj Topoli, vidjeli smo kako ima dosta slučajeva kod građana, vezano uz njihove nekretnine, da imaju upisanu hipoteku iz osamdeset i neke godine, a kada su htjeli prodati nepokretnost susreli su se s činjenicom da to sada postaje problematično i ne može se riješiti. Jer postoji taj teret o kojem oni nisu vodili računa od prije pedeset godina. Ako je teret recimo upisan od strane poslodavca, a poslodavac je nestao, otišao u stečaj i slično, on mora mnogo složeniju i skuplju proceduru uraditi kako bi postigao da njegova nepokretnost bude slobodna i može je slobodno staviti u promet.

To su dakle problemi vezani uz nepoznavanje propisa i treba educirati građane, ali postoji i jedno područje gdje nisu građani odgovorni, a to je zdravstvo, na što ste i Vi ukazali u svojemu izvještaju.

Postoje tu razni problemi i ako proširimo tu priču na razinu cijele države, onda imamo jedan faktički problem, a to je problem dostupnosti zdravstvene zaštite. Bačka Topola je recimo općina s 23 naseljena mjesta, a neka mjesta ni za vrijeme školske godine nemaju osigurani javni prijevoz i onda što se događa? Događa se da je nekom građaninu problem doći i do Bačke Topole, a ne još i do Subotice. I sad zamislite dođe prvo kod liječnika u Bačku Topolu, taj ga uputi kod specijalista u Suboticu; onda mu on ispiše dva-tri pregleda koje treba obaviti. Onda se opet zakazuje, to su neka nova tri termina i nova tri putovanja i tako dalje. Prema sadašnjim propisima on ne samo da ne dobija naknadu za to putovanje već mu je i fizički to dosta teško dostupno. Znači nema šanse da to ne traje maltene cijeli dan osim ako nema svoj auto. To je jedan širi problem i normalno da su tu građani u jednom težem položaju. I mi smo te probleme uočili i na to smo skrenuli pažnju u svom izvještaju

U kojim još područjima ste na temelju obraćanja građana uočili postojanje problema?

Uočili smo probleme i u nekim drugim područjima. Primjera radi, od 2014. godine je pitanje doprinosa za socijalno osiguranje poljoprivrednika problem. Naime, postoje obaveze, tko nema drugo osiguranje po nekom drugom osnovu, ako ima više od pola hektara zemlje i ako je član kućanstva nositelja gospodarstva koji plaća osiguranje i on mora posebno plaćati. A problem je u tome što ta osnovica od pola hektara, odnosno ako netko ima jutro-dva zemlje, on s toga praktično cijeli prihod kad ubere nije u stanju isplatiti taj doprinos. I onda su se doprinosi nagomilali i mi smo dali sugestiju na što je bio dosta pozitivan odgovor i skupštinski odbor je održao posebnu sjednicu na ovu temu i dao zaključke Skupštini. Ovo se pitanje od strane pojedinih stranaka i forsira, ali na žalost do današnjeg dana rješenje nije donijeto i nije donesena izmjena zakona koja bi omogućila da se stari dugovi plate i da se odrede neke veće površine kao početna osnovica za plaćanje doprinosa, ne na osnovu pola hektara jer je to nemoguće. I problem je što je po postojećem zakonu moguće tražiti reprogram, ali oni jednostavno nisu u stanju platiti ni te doprinose, a kamoli da vraćaju stari dug. Tako da ima pitanja koja uspješno rješavamo. Na primjer, bilo je pitanje oko primjene jednog novog zakona i kada smo se obratili dvama ministarstvima ne samo da smo vrlo brzo dobili odgovor već je ministarstvo dalo i obaveznu instrukciju postupanja vezano za pojedine slučajeve. Ima dosta pozitivnih iskustava, ali i negativnih vezanih uz te obavezne doprinose u poljoprivredi.

Imate li dovoljno ljudskih resursa za rad?

Moji resursi nisu skromni, budući da na papiru imam zamjenika i jednog stručnog suradnika. Ali faktički, s obzirom na ograničenje, lokalna uprava u Bačkoj Topoli od 84 radnih mjesta nema popunjenih ni 50, a na žalost popunjenost je upravo kod ovih stručnih mjesta manja nego u administrativno-tehničkom dijelu. Tako da zaista imamo problema odgovoriti svim potrebama i zahtjevima pa traje malo duže dok se dođe do rješenja. A na žalost u nekim predmetima ne možemo ni doći do rješenja zbog raznih okolnosti. Ali na nama je da uložimo maksimalne napore kako bismo što više mogli pomoći građanima. Mi na to ukazujemo s vremena na vrijeme, bilo na lokalu bilo prema gore pa se nadamo da se nešto od toga i riješi na tom višem nivou.

U Bačkoj Topoli je i sjediše Udruge ombudsmana i Vi ste bili i osnivač i prvi predsjednik. Kakva su iskustva iz drugih lokalnih sredina koja imate iz udruge?

Kada smo formirali udrugu, što je počelo 2011. godine, maltene paralelno nas nekoliko lokalnih ombudsmana i misija OESS-a su pravili istraživanje i jedan od zaključaka je bio sugestija za formiranje udruge jer kad je netko htio govoriti o lokalnim ombudsmanima i s lokalnim ombudsmanima pitanje je bilo, a na koji telefon zvati – ili zvati sve ili nikoga? Formirali smo zato udrugu lokalnih ombudsmana, a onda je to preraslo u Udrugu ombudsmana Srbije. Imamo suradnju s pučkim pravobraniteljima na svim razinama, iako se republički nije učlanio. Što se tiče pokrivenosti, još uvijek je mali broj lokalnih ombudsmana, pogotovo u manjim sredinama. Ima 23 aktivna ureda, što je s jedne strane jako mali broj imajući u vidu broj lokalnih samouprava ali gledajući teritorijalno pokriveno je više od polovice teritorija Srbije, a gledajući po broju građanki i građana to je nešto manje od dvije trećine obzirom da u svim veći gradovima postoji ured. Naša udruga je donijela poseban akcijski plan za širenje mreže, međutim to je zastalo, a upravo je izabrano i novo rukovodstvo u udruzi i razgovarali smo o revidiranju plana i od nove godine krećemo u konkretnu aktivnost. Mislim da je rukovodstvo već krenulo u obilazak nekih sredina u smislu prijedloga i učlanjenja, ali i u obnovi i formiranju novih ureda lokalnih ombudsmana. Tako postoji ideja da se mjesta u potiskoj regiji povežu s jednim uredom što će ići od nove godine i nadam se u perpsektivi da ćemo imati još više aktivnih ureda.

Vaša uloga je i edukativna. Što radite na tom planu?

Dosta smo radili u lokalnim medijima u svezi internetskih prevara i prosto mi je neshvatljivo koliko ljudi nasjedaju na razne priče da je netko u Hong Kongu odlučio pokloniti mu pare. Ima više modaliteta toga i pisat ćemo jedan stručni rad na ovu temu, iako to nije naša uloga. Međutim, mislimo da je bolje tako pomoći ljudima jer na žalost događa se da idu u banke i svađaju se, ali ako je netko njima poslao pare oni nisu ovlašteni dizati pare, pa onda ima maltretiranja činovnika banke. A bilo je i pokušaja da se preko tih podataka koje su građani dali, nedovoljno svjesni što može imati za posljedicu, upadne u sustav banke preko njihovih računa.

U strukturi poziva od strane građana u Vašem izvještaju vidi se kako najviše ima predmeta vezanih uz socijalnu zaštitu i poreze, odnosno socijalna i ekonomska pitanja.

Što se tiče socijale, to je u širem smislu vezano uz ostvarivanje različitih prava, a ne samo uz socijalni rad. Na primjer, imali smo nekoliko slučajeva trudnica u svezi prestanka radnog odnosa. Naime, lijepo piše u zakonu kako trudnica ima pravo da joj se ne prekine radni odnos i odštampali smo taj članak zakona i predložili da se ode kod poslodavaca i pokaže im se kako oni nemaju pravo dati im otkaz, s jednim dogovorom da ako ne bude riješeno pozitivno dođu nazad pa ćemo vidjeti što dalje. I zanimljivo, u svim slučajevima je to bilo pozitivno riješeno jer često manja poduzeća nemaju dovoljno znanja o svemu tome i nisu niti upoznati sa svim odredbama zakona. I kada su vidjeli da je to tako, onda su to i prihvatili. To je dosta pozitivno, jer nismo odmah išli u inspekciju, već ako se može riješiti u jedan ili dva koraka, zašto da ne. To je bila dobra praksa, a što se tiče nerazumijevanja oko socijalnih davanja postoji problem malih resursa te ne mogu svi pokriti svoje potrebe. Vezano za poreze, poznato je kako ih nitko baš ne voli plaćati. Međutim, tu ima određenih nerazumijevanja. Recimo, puno je bilo pitanja vezano za te naknade za odvodnjavanja. Kao prvo naziv nije adekvatan, zatim je bilo prenošenje iz Porezne uprave 2016. i ta zavrzlama koja se napravila, ali jednostavno treba shvatiti da je to jedna obaveza kao i svaka druga, jedan parafiskalni namet koji se mora platiti.

Pa zašto se zove tako ako nije adekvatan?

To nije naknada za odvodnjavanje, to je zapravo vodoprivredna naknada, i za odvodnjavanje i za navodnjavanje i za gazdovanje resursima. Znači sam naziv sugerira nešto pogrešno, pa se ljudi pitaju zašto u sušnim predjelima kažu da treba odvodnjavati, kako da se odvodnjava kad nema dovoljno vode i slično. I već u startu su se stvorili preduvjeti da se na to gleda negativno. Ima tu i drugih problema, poput onih da ljudi plaćaju, pa onda ne plaćaju, pa ne znaju što su platili ili su izgubili uplatnice. I tu je sada pitanje koliko su građni odgovorni prema sebi, jer ako nešto uplaćujete treba uplatnice čuvati kao dokaz uplate u slučaju nesporazuma. Ali ako vi te uplatnice nemate, onda je to problem.

Intervju vodila: Jasminka Dulić

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay