Kolumne

Siromaštvo u teoriji relativnosti

Svojom teorijom relativnosti Albert Einstein u svijet je fizike unio ne samo (r)evoluciju nego ju je svojom izjavom kako »ništa nije apsolutno, sve je relativno« proširio do bezgraničja filozofske misli. E, sad i o točnosti, točnije relativnosti, ove tvrdnje dalo bi se raspravljati. Je li smrt, recimo, apsolutna ili relativna kategorija, odnosno može li se biti »relativno mrtav«, stvar je koliko medicine toliko i religije. Ali, zbog prirode ovog teksta, uzmimo da je tvrdnja kako je sve relativno apsolutno točna.

Uzmimo, primjerice, naslov iz posljednjeg broja Subotica danas (29. rujna) koji glasi: »Položaj penzionera na zadovoljavajućem nivou«. Povod za tekst s ovakvim naslovom bio je Dan starih osoba, »01. oktobar«, a jedini sugovornik u njemu je Radovan Kovačević, predsjednik subotičkog Udruženja umirovljenika koje, kako sam navodi, ima 15.000 članova. Čak i da ne pročitaju ovaj tekst (a velika je vjerojatnoća da ga najveći dio nije ni vidio), teško je zamisliti kako bi se svi umirovljenici složili s tvrdnjom iz naslova. Naravno, naglasak je na riječi »zadovoljavajući« u odnosu na vlastiti »položaj«.

»Kako zadovoljavajući s ovakvom mirovinom?«, lako je zamisliti jeku ogromnog zbora umirovljenika na nekom njihovom fitktivnom prosvjedu upravo zbog iznosa koji dobijaju na mjesečnom nivou.

Zadubimo li se u čitanje ovog razmjerno kratkog teksta vrlo brzo ćemo naići na predsjednikove riječi kako je Udruženju najveći prioritet nabava ogrjeva kog umirovljenici plaćaju na 12 mjesečnih rata! Dakle, činjenica da par kubika drva umirovljenici plaćaju godinu dana trebala bi poslužiti istinitosti tvrdnje kako im je položaj zadovoljavajući. Zaista relativno. Posebno ako se stvar razmotri i s druge strane. Primjerice, odgovor na pitanje koliko je to zadovoljavajući položaj umirovljenika ako potrebnu količinu ogrjeva ne mogu (is)platiti iz svoje ušteđevine, jer je nemaju, nego iznos moraju razvlačiti na cijelu godinu kako bi ih sljedeće čekala ista muka, pa tako do dana kada im grijanje više ne bude trebalo? Što ovakva tvrdnja govori o njihovim mirovinama i kako se onda to može podvesti pod pojam »zadovoljavajući položaj«?

Odgovor na to pitanje nalazi se na kraju teksta, gdje stoji kako umirovljenici s mirovinom manjom od 16.800 dinara ostvaruju pravo na pisanje paketa humanitarne pomoći koju im određuje PIO fond! Ima, dakle, u Subotici i takvih. Koliko ih je? Što se nalazi u paketu? Koliko ga puta dobijaju: mjesečno, godišnje? Na ova pitanja, na žalost, prostora u tekstu ili znatiželje nepotpisanog novinara (najveći broj tekstova je nepotpisan, iako su u impressumu navedena imena članova uredništva!) nije bilo. Bitno je jedino da je i ova kategorija umirovljenika ubrojena u opću konstataciju kako im je položaj zadovoljavajući.

Posebno zanimljiv dio u tekstu je tvrdnja predsjednika Udruženja kako je položaj umirovljenika nekad i sad neusporediv. »Kada bi(smo, prim. a.) izanalizirali, sećajući se vremena pre pedeset-šezdeset godina, položaj penzionera je neuporediv kao i današnji položaj penzionera u odnosu na vreme socijalizma«, kaže Kovačević. Točno. Položaj je apsolutno neusporediv. Posebno ako se promatra sa stajališta relativiteta.

Primjera radi, položaj umirovljenika nekoć i sad neusporediv je ako se prisjetimo vremena socijalizma i odmarališta za umirovljenike u Rovinju u koje su išli čak i članovi s razmjerno niskim mirovinama (ne na otplatu). More! Dostupno svima koji to žele. Ne usporedimo li to s današnjim vremenima opet ostaje pitanje: koliko je umirovljenika ove godine išlo na more? Kamo i pod kojim uvjetima? Prisjetimo li se umirovljenika iz vremena socijalizma, čiji položaj nije za usporedbu s ovim današnjim, pojavit će se slike mnogo manje brige oko ogrjeva, jer je to za njihov kućni proračun bila tek nešto ozbiljnija stavka koju su rješavali znatno lakše nego što je to navedeno u opisanom slučaju danas. Usporedimo li, pak, realni iznos mirovina – dakle onaj što se i koliko moglo kupiti za jednu mirovinu – umirovljenika iz vremena socijalizma i njihovih kolega danas, složit ćemo se s Kovačevićem: nije za usporedbu.

Konačno, ako je ovo tek početak serijala o položaju umirovljenika danas – u kojima će sugovornici biti i oni s najnižim mirovinama – onda ni budući naslovi nepotpisanih novinara u novinama Subotica danas poput: »Položaj penzionera očajan«, »Penzioneri na rubu gladi i smrzavanja«, »Nemaju novca za lekove«, »Zbog male penzije sprema po kućama«... neće odstupati od teorije kako ništa nije apsolutno. Jer je sve relativno. Toliko relativno da se i naslov »Položaj penzionera na zadovoljavajućem nivou« može razumjeti po načelu »može biti, ali ne mora značiti«.

Z. R.